Milutin Cihlar Nehajev

Milutin Cihlar Nehajev bio je poznati hrvatski novinar, dramatičar, književnik i pripovjedač. Milutin se rodio 25. studenog 1880. godine u Senju od majke Milice i oca Sebalda, djelatnika obrtničke i trgovačke komore u Senju. Milutin je po ocu imao češke korijene.

Zahvaljujući brojnim djelima koje je napisao, Milutina su cijenili kao esejista i književnog kritičara. Bio je jako emotivno vezan uz Senj i često ga je spominjao u svojim književnim djelima. Čak si je i sam nadjenuo pseudonim Nehajev.

U Zagrebu i Beču je pohađao gimnaziju da bi nakon toga studirao kemiju u Beču. No, kemijom se nikada nije bavio jer njegova velika ljubav bila je književnost. U Beču je tako 1903. godine doktorirao filozofiju da bi se samo godinu dana kasnije zaposlio u gimnaziji u Zadru. Vrijeme u tom gradu iskoristio je za uređivanje poznatog časopisa "Lovor".

U svijet književnosti ušao je krajem 19. stoljeća u vrijeme kada se neprekidno vodila borba između različitih mišljenja dva tabora, starijih i mlađih. Prve je književne temelje ostvario već u mladim danima, 1897. godine kada mu je bila objavljena drama "Prijelom", a samo godinu dana kasnije sljedeća drama "Svjećica".

No, veliki uspjeh postigao je prvenstveno prozom i kritičarskim radom. Radio je dugo na svojoj reputaciji pa su njegove književne kritike i danas jako cijenjene. Uz sve to radio je i kao novinar, urednik i publicist.

Milutin se u počecima usredotočio na pripovijetke i drame zbog čega se smatra još jednim istaknutim modernistom. Zahvaljujući dobrom poznavanju kazališta te likovne umjetnosti, Milutin je svojim djelovanjem dao doprinos i ovom području.

Bečka faza stvaranja bila je od velike važnosti za književni smjer kojim je krenuo, ali je s druge strane djelovala pomalo destruktivno na njegov duh potičući sve više depresiju. Puno je poticaja nalazio u njemačkoj književnosti, a inspiraciju je pronalazio u djelima Flauberta, Zole te Ibsena.

Cijelo vrijeme dok je pisao težio je za umjetnošću koju je nastojao prikazati u svojim junacima nerijetko opisujući samog sebe. To se moglo vidjeti u "Studiji o Hamletu" koju je napisao 1915. godine u kojoj ne prikazuje samo Hamleta nego i unutarnji svijet.

Na početku je njegovao političke ideale, ali to se promijenilo kada je 1912. godine ušao u Jutarnji list i tako se našao na strani službene politike. Zbog ovog je čina nerijetko puta bio izložen kritikama koje su dolazile iz javnog života.

Stvaralaštvo Milutina Cihlara Nehajeva dijeli se na nekoliko razdoblja. Prva ili početna faza našla se pod utjecajem predmoderne, kada se u prozi oslanja najviše na djela iz realizma. Uskoro se udaljava od realizma i počinje više težiti duhovnoj analizi.

Najvažnijom fazom njegova rada smatra se ona koja obuhvaća vrijeme do prvog svjetskog rata kada se u potpunosti koncentrirao na modernizam. Tada je objavio zbirke roman "Bijeg" i zbirku "Veliki grad".

U trećoj fazi između dva rata Milutin se okreće opisivanju likova iz stvarnog okruženja. Iz te su faze objavljena djela poput: "Kostrenka", "Jubilej", "Onaj žutokosi".

Najviše uspjeha je imao dok je pisao novele u kojima se bavio opisom tragičnih likova koji su bili uništeni nakon što su došli u grad. Iz tog razdoblja treba izdvojiti: "Iz neznanog kraja", "Zeleno more", "Godiva" i "Veliki grad".

Njegovo najpoznatije djelo je roman "Bijeg" u kojem je opisao svoja iskustva za vrijeme školovanja u Beču te kao intelektualca koji je morao život provoditi u maloj provincijskoj sredini gdje ga nitko nije shvaćao.

U zadnjim godinama svog književnog stvaralaštva puno se bavio nacionalnom povijesti koja mu je poslužila kao podloga za izražavanje tadašnjeg života.

Umro je 07. travnja 1931. godine u Zagrebu.