Ivan Sergejevič Turgenjev

Ivan Sergejevič Turgenjev rođen je 9. studenog 1818. u ruskom gradu Orelu nedaleko od Mcenska. Kad je imao pet godina, s roditeljima je krenuo na putovanje zapadnom Europom (Berlin, Dresden, Zürich, Bern, Pariz). U bogatoj kućnoj knjižnici imao je pristup obilju zapadnoeuropske literature, pogotovo francuske i njemačke.

Osnovnu naobrazbu stekao je kućnim školovanjem, od njemačkih i švicarskih kućnih učitelja i majčinog tajnika, kmeta Fjodora Lobanova. Stoga, već u 12. godini jednako dobro kao ruskim barata i francuskim i njemačkim jezikom.

Polazi internat i sveučilište u Moskvi, a u Sankt Petersburgu studira književnost i povijest. Studije nastavlja i u Berlinu, gdje studira filozofiju i povijest.

Za života dolazi u kontakt s poznatim ruskim i francuskim filozofima i književnicima Puškinom, Ljermontovom, Gogoljem, Dostojevskim, Tolstojem, Flaubertom, Maupassantom i drugima, a s nekima se od njih povremeno i sukobljava oko kulturno-političke situacije u Rusiji.

Budući da je rođen u vlastelinskoj obitelji, od malih je nogu bio upoznat s teškim načinom života kmetova. Turgenjev je zamrzio feudalni društveni sustav pa je, čim je naslijedio majčino vlastelinsko imanje, dao slobodu svojim slugama i mogućnost kmetovima da se otkupe.

Njegove pripovijetke "Lovčevi zapisi" izlaze okupljene u knjizi 1852. godine. "Lovčevi zapisi" i nekrolog Gogolju potaknuo je ruskoga cara da ga kazni s mjesec dana zatvora i progonstvo na njegovo vlastelinsko imanje.

Okušao se u gotovo svim književnim rodovima i žanrovima. Prvi roman, "Rudin", objavio je 1856.  godine, a kasnije objavljuje romane "Plemićko gnijezdo" (1858.), "Uoči novih dana" (1859.), "Očevi i djeca" (1862.), "Dim" (1867.), "Ledina" (1877.).

Mnogi od tih romana imaju u središtu sukob između dvaju ili više skupina: sukob starog i mladog naraštaja i sukob liberala i demokrata-prosvjetitelja u "Očevima i djeci", slavenofila i zapadnjaka u "Plemićkom gnijezdu", narodnjaka i liberalnih konzervativaca u "Ledini".

Za života mijenja političke naklonosti od demokrata-prosvjetitelja do umjerenog liberala, a do samog kraja simpatizirao je revolucionarnu omladinu, što je potvrdio i pjesmom u prozi "Prag", koju je napisao potkraj života.

Do smrti putuje Europom, svake se godine vraćajući u Rusiju, tako da je imao veliku ulogu u promicanju ruske književnosti u zapadnoj Europi, a poznat je i kao prvi ruski pisac koji je u Zapadnoj Europi stekao glas velikog romansijera.

Umire 22. kolovoza 1883. od raka kralježnice.