Federico Garcia Lorca

Federico Gracia Lorca značajni je španjolski pisac i dramatičar. Najugledniji je španjolski pjesnik 20. stoljeća, koji je sjedinio tradicionalnu španjolsku književnost s modernom književnošću. Rođen je 1898. godine blizu Grande u Španjolskoj. Bio je sin bogatog veleposjednika, pa iako je imao najbolje prilike za obrazovanje, sam nije bio previše uspješan učenik.

U osnovnoj školi preselio se u Granadu, a kasnije na studij književnosti u Madrid. Godinu dana prije toga, 1918., izdao je svoju prvu zbirku pjesama "Dojmovi i krajolici", napisanu u tradicionalnom stilu realizma. Tek sljedeća zbirka dobivala je odlike Lorcine lirike, po kojoj će kasnije biti poznat. Bila je to zbirka "Knjiga pjesama". U Madridu se Lorca upoznao i družio sa španjolskom intelektualnom i umjetničkom elitom, a među njima su bili i njegovi prijatelji Luis Buñuel i Salvador Dalí. Lorca je učio je i glazbu, a posebnu ljubav razvio je prema narodnim pjesmama, što ga je kasnije potaklo da skuplja narodno blago.

U Madridu je Lorca upoznao i suvremene europske struje, što se tiče i politike i umjetnosti, ali ipak, unatoč svemu tome, s godinama je postajao i sve depresivniji i osamljeniji zbog okoline koja nije prihvaćala njegovu homoseksualnu orijentaciju. Zato su ga roditelji poslala u Ameriku.

Dvije godine prije odlaska, Lorca je objavio zbirku pjesama "Pjesme", koja je sadržavala njegova djela od 1921. do 1924. godine. 1928. izdao je svoju najpoznatiju zbirku "Ciganski romancero". Lorca je živio u SAD-u, najviše u New Yorku, a posjetio je i Kubu. Za vrijeme boravka u Americi napisao je zbirku "Pjesnik u New Yorku", koja je izdana posthumno, u Meksiku 1940. godine.

Lorca se 1930. vratio u Španjolsku, koja je tek bila proglašena Republikom, i prihvatio posao direktora i animatora u putujućem kazalištu "La Barraca". S njime je proputovao sve dijelove Španjolske - od onih najbogatijih do najzapuštenijih. U kazalištu su izvodili klasike i tako izvršavali svoju društvenu ulogu kazališta. Lorca je pisao i dramska djela. Prvo je bilo djelo "Urok leptirice", a slijedile su pučka romansa "Mariana Pineda", farsa "Čudesna obućarka", romantična komedija "Gospojica Rosita, usidjelica ili Jezik cvijeća" i druge. U dramskim djelima Lorca je snažno opisivao ljudsku patnju i strast, na vrlo neposredan i slikovit način.

Lorca je ubijen za vrijeme građanskog rata u Španjolskoj, kada su ga uhvatili fašistički vojnici, 1936. godine. Vlada koja je uslijedila u Španjolskoj, pokušala je uništiti spomen na Lorcu, pa su uništavali njegova djela i zabranili spomen njegova imena. Ipak, Lorca je bio jedna od prvih i najslavnijih žrtava Španjolskog građanskog rata, pa je time postao i simbol te političke represije, ali i cjelokupne fašističke tiranije u Španjolskoj.