Oproštaj

Federico García Lorca pjesnik je i dramski pisac rođen u blizini Granade u Španjolskoj, 1898. godine. U Madridu je studirao književnost i pravo, gdje se upoznao i s poznatim intelektualcima svoga vremena te se družio s Luisom Buñuelom i Salvadorom Dalijem. Zanimao se za slikarstvo, glazbu, poeziju, ali i za kazalište. Njegovo stvaralaštvo pripada stilskom pluralizmu koji se pojavljuje na početku 20. stoljeća, pa ga možemo okarakterizirati kao impresionista, ekspresionista, pa čak i nadrealista. Kao i drugi umjetnici njegovog doba i Lorca je dio “izgubljene generacije”, mladih ljudi koji se osjećaju bespomoćno i izgubljeno te sve proživljavaju mnogo intenzivnije nego drugi ljudi. Čak mu je i život tragično završio, što je bio slučaj s većinom pripadnika “izgubljene generacije”: ubili su ga pripadnici Francove vlade, u Španjolskom građanskom ratu 1936. godine.

Njegov pjesnički izraz kombinacije je nekoliko elemenata. Možemo primijetiti oslanjanje na književni tradiciju, pozivanje na motive i teme andaluzijskih narodnih pjesama, a s druge strane, osjetna je njegova naklonost novim stilskim pravcima, poput impresionizma ili nadrealizma.

Tematski su mu pjesme obavijene u motive smrti, patnje, boli i samoće, čak i onda kada piše o krajoliku, Španjolskoj i putovanjima. Lorca u pjesmama donosi nove, originalne metafore, povezane često s rodnim krajem i motivima tipičnima za španjolsko podneblje. Redefinicija metafora (npr. za njega mjesec predstavlja nesreću) osigurala mu je isticanje i popularnost do danas.

Prva zbirka pjesama “Dojmovi i krajolici” objavljena je 1918. godine, a nakon nje, do i nakon smrti objavljeno mu je više pjesničkih zbirki od kojih su najpoznatije: “Knjiga pjesama”, “Pjesme”, “Ciganski romancero”, “Spjev dubokog pjeva”, “Pjesnik u New Yorku” i druge.

Oproštaj – analiza pjesme

Unatoč pesimističnom i fatalističkom tonu Lorcinih pjesama, “Oproštaj” je refleksivno- egzistencijalna pjesma koja pruža iznenađujuću optimističnu vjeru u život. Specifičnost Lorcinog pjesničkog izražaja jest i lirska kratkoća, koja je u ovoj pjesmi došla do izražaja izborom riječi i opsegom pjesme.

Pjesma se sastoji od četiri distiha, među kojima se prvi i posljednji ponavljaju, pa tako uokviruju “slikarsko platno” s kojeg progovaraju vizualne i akustične slike središnja dva distiha. Pogodbeno “umrem li” navještava subjektovu sumnju u život i predviđanje skore smrti, ali stih “ostavite balkon otvoren” naslućuje da se radi o duševnoj smrti, kraju jednog životnog razdoblja i početku novog. Lirski subjekt traži da ostave otvoren balkon, koji predstavlja pogled na svijet. Tu je sadržana njegova želja o nastavku života i novim izazovima.

Pjesma na originalan način, u jako malo riječi i stihova, povezuje ljudsku prošlost, sadašnjost i budućnost, odnosno ciklus ljudskog života od rađanja pa do smrti. U prvom distihu subjekt osjetilom vida (“vidim sa svog balkona”) doživljava dijete, kao mladog čovjeka, nedavno rođenog, koji se nalazi na početku života i zna uživati u njemu. To dijete jede naranču, što stvara vizualnu sliku životnog hedonizma, koji je izražen glagolom “jesti” (a to je radnja koja nam je potrebna da bismo živjeli) i kromatskom simbolikom naranče, slatke hrane koja budi osjetila.

Dijete u sljedećem distihu postaje kosac, odrasli čovjek koji se mora radom skrbiti za svoj život, kako bi si priuštio hranu i nastavak života. Subjekt sa svog balkona čuje kosca koji kosi žito. Ova audio-vizualna pjesnička slika predstavlja subjektov strah od smrti, pred kojom žmiri, ali ju čuje kao neizbježnu. Ali smrt je ovdje i simbol nastavka života, jer nešto (žito) mora umrijeti, da bi se nešto drugo rodilo ili nastavilo živjeti. Život i smrt se isprepliću što je pjesnik iskazao u ovim slikama.

Slutnja smrti ipak ne pruža tjeskoban i crni ugođaj pjesmi, nego kao da daje poruku ljudima da se trebaju stopiti s prirodom i uživati u svemu što nas okružuje dok možemo. Život je lijep i pun radosti, ali ima i drugu, mračnu stranu koja sadrži borbu za preživljavanje i na koncu smrt.

Bilješka o autoru

Federico Gracia Lorca značajni je španjolski pisac i dramatičar. Najugledniji je španjolski pjesnik 20. stoljeća, koji je sjedinio tradicionalnu španjolsku književnost s modernom književnošću. Rođen je 1898. godine blizu Grande u Španjolskoj. Bio je sin bogatog veleposjednika, pa iako je imao najbolje prilike za obrazovanje, sam nije bio previše uspješan učenik.

U osnovnoj školi preselio se u Granadu, a kasnije na studij književnosti u Madrid. Godinu dana prije toga, 1918., izdao je svoju prvu zbirku pjesama “Dojmovi i krajolici”, napisanu u tradicionalnom stilu realizma. Tek sljedeća zbirka dobivala je odlike Lorcine lirike, po kojoj će kasnije biti poznat. Bila je to zbirka “Knjiga pjesama”. U Madridu se Lorca upoznao i družio sa španjolskom intelektualnom i umjetničkom elitom, a među njima su bili i njegovi prijatelji Luis Buñuel i Salvador Dalí. Lorca je učio je i glazbu, a posebnu ljubav razvio je prema narodnim pjesmama, što ga je kasnije potaklo da skuplja narodno blago.

U Madridu je Lorca upoznao i suvremene europske struje, što se tiče i politike i umjetnosti, ali ipak, unatoč svemu tome, s godinama je postajao i sve depresivniji i osamljeniji zbog okoline koja nije prihvaćala njegovu homoseksualnu orijentaciju. Zato su ga roditelji poslala u Ameriku.

Dvije godine prije odlaska, Lorca je objavio zbirku pjesama “Pjesme”, koja je sadržavala njegova djela od 1921. do 1924. godine. 1928. izdao je svoju najpoznatiju zbirku “Ciganski romancero”. Lorca je živio u SAD-u, najviše u New Yorku, a posjetio je i Kubu. Za vrijeme boravka u Americi napisao je zbirku “Pjesnik u New Yorku”, koja je izdana posthumno, u Meksiku 1940. godine.

Lorca se 1930. vratio u Španjolsku, koja je tek bila proglašena Republikom, i prihvatio posao direktora i animatora u putujućem kazalištu “La Barraca”. S njime je proputovao sve dijelove Španjolske – od onih najbogatijih do najzapuštenijih. U kazalištu su izvodili klasike i tako izvršavali svoju društvenu ulogu kazališta. Lorca je pisao i dramska djela. Prvo je bilo djelo “Urok leptirice”, a slijedile su pučka romansa “Mariana Pineda”, farsa “Čudesna obućarka”, romantična komedija “Gospojica Rosita, usidjelica ili Jezik cvijeća” i druge. U dramskim djelima Lorca je snažno opisivao ljudsku patnju i strast, na vrlo neposredan i slikovit način.

Lorca je ubijen za vrijeme građanskog rata u Španjolskoj, kada su ga uhvatili fašistički vojnici, 1936. godine. Vlada koja je uslijedila u Španjolskoj, pokušala je uništiti spomen na Lorcu, pa su uništavali njegova djela i zabranili spomen njegova imena. Ipak, Lorca je bio jedna od prvih i najslavnijih žrtava Španjolskog građanskog rata, pa je time postao i simbol te političke represije, ali i cjelokupne fašističke tiranije u Španjolskoj.

Autor: I.D.