Emile Zola

Emile Zola (1840. - 1902.) je poznati francuski romanopisac koji se smatra jednim od najvažnijih predstavnika naturalističke škole. Rođen je u obitelji razuličitih nacionalnosti, ocaTalijana i majke Francuskinje.

Nažalost ostao je bez oca kada je imao samo sedam godina, a upravo je od njega naslijedio temperament koji mu je pomagao kada je trebao braniti svoje poglede na društvo, ali i književnost. Još je kao mladić radio u izdavačkoj kući na mjestu činovnika nakon čega se zaposlio kao novinar. Poslije spomenutog radnog iskustva, Zola se povukao od svih i odlučio posvetiti književnosti.

Iako je u bogati svijet književnosti ušao kao romantičar, njegova kasnija djela pokazuju kako se nije mogao zadovoljiti metodom realizma. Bio je poznat po tome što je svojim djelima izazivao razne polemike. Kroz život su ga optuživali za pretjerivanje, nemoral i nedostatak ukusa. Nisu ga napadali samo zbog navedenih razloga, bio je često optuživan zbog nehumanog opisa svojih likova.

Emile Zola je bio poznat po velikoj sklonosti koju je gajio prema radničkoj klasi. Tako se 1898. g. istaknuo u Dreyfussovoj aferi svojim čuvenim proglasom J’accuse (Optužujem) čime je navukao na sebe gnjev vlasti. Bio je osuđen na zatvor zbog čega je pobjegao u Englesku.

Pri kraju se više bavio društvenom problematikom, a romanopisca je sve više zatomljivao kako bi istaknuo moralista u sebi. Smatrao je kako tadašnji problemi u društvi traže malo više pozornosti. To je vrijeme kada su nastala djela kao što je nedovršena tetrologija "Četiri evanđelja - Plodnost, Rad, Istina i Pravda" te "Tri grada".

Osim "Germinala" ostao je poznat po još nekoliko djela kao što su "Jazbina", "San", "Novac", "Nana"... Umro je 29. rujna 1902. godine u Parizu.