Djelo “Arijadna” dramatizirana je priča o napuštenoj djevojci Arijadni koju je atenski kraljević Tezej ostavio na otoku, nakon što mu je ona pomogla poraziti strašnog Minotaura na otoku Kreti. To Gundulićevo djelo nastaje u vrijeme hrvatskog baroka početkom 17. stoljeća.
“Arijadna” je, smatra se, zapravo prijevod talijanske drame “Arianna” autora Ottavija Rinnuccinija iz 1608. godine. Točnije “Arijadna” je prijevod treće varijante Rinnuccinijeva libreta “Arianna”. Mnogi autori Gundulićevu “Arijadnu” smatraju jednim od najvrsnijih djela naše književnosti, točnije dubrovačkih drama. Različiti metar stihova koji se u djelu ostvaruje dokaz je da se to djelo zasigurno prikazivalo na pozornici u obliku melodrame.
Ipak, za ovo djelo najviše se zamjera Gunduliću korištenje osmerca umjesto 10-erca, 12-erca ili 13-erca koji su bili u Dubrovniku tada prihvaćeni i uobičajeni. Također ti su se stihovi smatrali jedinim i pogodnim za stvaranje drama, stoga ostaje nejasno zašto Gundulić uz prevladavanje osmerca koristi stari dvanaesterac (koji je gotovo iznimka u djelu) i šesterac (koji u stihovima zauzima manje od 10 posto).
U posveti djela iz 1632. godine (u tiskanom izdanju iz 1633. izdanom u Jakinu), sam Gundulić navodi djelo kao svoje i ne uviđa važnost naglašavanja da je to djelo zapravo prijevod tuđeg djela. Stoga ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je Gundulić bio upoznat s djelom za koje se smatra da je talijanska verzija naše Arijadne. Uz to autor u posveti koristi riječi “moja” i “začeta od mene” čime daje do znanja kako je to djelo njegovo. Mnogi koji su u to vrijeme, ili kasnije, djelo čitali nisu znali da je to prijevod ili toj činjenici nisu posvećivali pažnju. Uspoređujući oba djela dolazi se do zaključka kako ovo djelo nije u potpunosti samo prijevod jer su neka mjesta iz originala proširena, neka skraćena, a neka u potpunosti promijenjena. Upravo zbog toga ovo djelo ne možemo smatrati doslovnim prijevodom nego samo obradom istog djela i iste tematike koje je naš Gundulić izvrsno izveo.
Posveta u djelu izgleda ovako: DŽIVO FRAN GUNDULIĆ PIŠE DJELO SVJETLOMU DUBROVAČKOM VLASTELINU GOSPODINU MARINKU FRANA TUDIŠEVIĆA
Govori mu kako mnogi ljudi žele da on objelodani svoju Arijadnu, ali on to ne čini zbog svih nego kao bi udovoljio jednom čovjeku kojemu i posvećuje ovo djelo. Djelo će biti prikazano od njegove družine i njega u Dubrovniku. Govori kako je djelo od njega začeto, a od V. G. (vašeg gospodstva) bit će proslavljeno. Djelo šalje tom vrsnom gospodinu govoreći mu neka s djelom radi što god želi. Ako djelo bude pohvaljeno onda će i hvala ići tom gospodinu, a ako pak djelo ne bude hvaljeno on je uvjeren kako će taj gospodin onda djelo obranit. U Dubrovniku 3. 9. 1632.
Kratak sadržaj
Svake godine bio je običaj da se iz Atene šalje nekoliko mladića koji su se izvlačili ždrijebom (na sreću) Kretskome kralju. Tamo su trebali biti stavljeni u Labirint gdje je nakaza koja je do pasa bila čovjek, a od pasa četveronožni vol. Zvijer se zvala Minotaur. Hrabri kralj Tezeo našao se na tom popisu za sigurnu smrt. On mora odlučiti ili poginuti ili osloboditi grad od tog harača. On je s grupom mladića došao na Kretu (Kandiju) i po uputama kraljeve kćeri Arijadne, koju je odlučio uzeti za zaručnicu, izađe živ iz labirinta ubivši Minotaura. Tako sretan krenuo je s družbom i Arijadnom put Atene. Vodio je Arijadnu iako nije imao dopuštenje njezine majke i njezina oca za vjenčanje. Na otoku Nesu iskrcali su se kako bi prenoćili, no savjetnici su ga prisilili da ostavi djevojku na otoku, a oni su otišli. Ona se probudila prevarena. Plakala je i zvala ljubavnika. Tada je Ljubav po zapovijedi majke Venere odlučila pomoći djevojci. U to je vrijeme bog Bako (bog vina) doplovio s družbom na isti otok. Tada je Ljubav umiješala svoje čari pa je Arijadna shvatila da je besmrtni Bako ustvari njezin Tezej i zaljubila se.
Činjenje prvo
Venera govori svom sinu, Ljubavi, da je sreća što ga je našla tu na žalu pomorskome. On joj kaže da ga pita što god poželi. Želi li možda da on napne luk u nekoga boga? Venera mu odgovara da je bog Jova (Jupiter) naredio neka pripravi zlatni luk i strijele. Ljubav je spreman sve učiniti za majku. Venera govori da će Apolo zaustaviti svoje brodove na onom otoku gdje je hrabri vojvoda u labirintu porazio zvijer i ostavio ju mrtvu i bez glave na travi. Govori kako Tezeo opet želi vidjeti rodni grad Atenu i da sada plovi tamo s družbom, a za njim je s Krete krenula kraljeva kćer koja za njim vene i čezne. Ljubav sve to zna jer je on to i učinio. Venera nastavlja da će on djevojku ostaviti u tom ovom kraju i da će svi bližnji otoci, mora i povjetarci čuti njen plač. Pita sina hoće li pustiti da ona plače u tom kraju, a tako je gizdava i vjerna. Ljubav kaže da će Tezea raniti još jačim strijelama pa neka se odveže ako može. Venera traži da pomogne Arijadni. Njezin sin pristaje pomoći. Venera kaže da će po noći vjetrovi u taj kraj morem dovesti Tebanina, sina Semele i Jova. Atlantov je sin već krenuo to izvršiti. Merkurio (Atlantov sin) je otišao kod boga vjetrova sve mu reći. Venera sad moli Ljubav da se Bako zaljubi u Arijadnu, a i ona u njega te da zaboravi na sve bivše ljubavi. Ljubav opet pristaje ispuniti sve što majka od njega traži. Tada ugledaju nešto na moru. Ljubav zaključuje da su to brodovi. Venera prepoznaje Grke, vidi Tezea i njegovu vojsku s oružjem. Ljubav ga ne prepoznaje pa traži od majke da mu pokaže kako ga ona prepoznaje. Majka mu pokazuje kako se iskrcavaju Tezeo i Arijadna, on ju drži za ruku. Obučen je u zlato. Ljubav je gnjevna. Venera ga traži da čuva Arijadnu, a ona se ide zabaviti na moru ili u dubravi. Ljubav odlučuje da će rado stanovati među njima.
Skup govori da ako se kod rijeke Izmena čuje grčka lira, neka budu hvaljena sva Herkulova djela. Nikada se neće dogoditi da će Atena prešutjeti slavu i hrabrost kralja koji sad njome vlada. Sve će vile pjevati o onome tko je porazio zlu nakazu. Tezeo se obraća vjernoj družbi i kaže da će još malo doći dan kada će se vratiti doma te biti sa ženama i djecom, a tada će ih svi slaviti. Kaže im da oni krenu doma, ali oprezno, a on će ostati sa svojom dragom. Skup im želi da se ujutro probude spokojni i mirni. Skup poziva prijatelje i vitezove neka krenu.
Tezeo primijeti strah na Arijadninom licu i kaže da će uskoro doći u mirnu Atenu gdje će ona biti kraljica. Arijadna mu kaže da ju pokuša razumjeti jer ipak ostavlja svoju zemlju. Govori mu kako smije valjda uzdahom počastiti uspomenu. Kaže da je sada otkinuta od majčine utrobe. Tezeo joj govori da su sve njegove pobjede gorke, ako ne vidi veselje na njezinom licu. Ona mu priopćava kako uzdiše zbog izdana oca i prevarene majke, no da joj je on ipak utjeha. On joj pomaže savjetima govoreći kako je to normalno. Nitko ne može ostavit rođeno mjesto, a ne biti tužan pritom. No, kaže joj da se razveseli jer će kraljevati mnogim narodima i njeno ime bit će poznato. Služit će ju dvorkinje (grčke djevojčice). On će joj biti i ljubavnik i sluga. Kaže da njena tuga mori i njegovo srce. Arijadna mu odgovara da su joj pomogle njegove tople riječi. Pozdravlja mamu, oca i zemlju. Tezeo kaže da pada noć i bolje da prespavaju tu na tom divljem stanu, nego da idu na brod opet ploviti morem. Arijadni je svejedno bitno joj je da je s njim pa makar i u planinama. Radnja se prebacuje te savjetnik ugleda plamen svijeće. Tezeo kaže da će prespavati na pastirskom stanu, a ujutro će odriješiti jedra.
Biserko slavi svoju Zorku navodeći kako su njezine oči svjetlije od zvijezda. Pala je noć i sad je vrijeme da vade ulov iz mora. Skup govori o zvijezdama koje krase tamu. Kaže da su one vile višnjih polja. Zvijezde u njima izazivaju nekad plač, a nekada smijeh.
Činjenje drugo
Tezeo govori o tome kako će ostaviti svoju Arijadnu na tom otoku punom klisura i hridi. No kaže da mu je ona život i sva njegova duša. Sebe naziva “neharnikom” jer ostavlja onu koja je zbog njega ostavila sve. On će raširit jedra i poći bez nje. Pita se hoće li će to moći napraviti ne misleći kako ona sad ostaje tu sama i izdana. Kaže da ga je ljubav toliko jako svezala da, svaki put kad se krene odvezati, sve ga jako zaboli, ali još više ga boli grijeh koji će počiniti. Savjetnik mu pomaže, govoreći kako srce kad se zaljubi ne može jasno vidjeti istinu. Tezej kaže da je tvrde i zle naravi onaj koji može odriješen od ljubavnih uzda posvuda hodati. Savjetnik mu dalje obrazlaže da ako jednako cijeni vječnu slavu i žensku ljubav, da će mu se drugi kraljevi podsmjehivati (vladari Tebe, Sparte, Mičene i Arga). Kaže mu da će ta odbjegla djevojku potamniti zelenilo njegove lovorike. Pita ga hoće li moći podnijeti da cijela Atena gleda kako je pored njega bludna žena. Kaže mu da će svi biti gnjevni na njega i da će se pitati je li ona stekla krunu nekim nečasnim djelom. Smatra da će ljudi misliti kako njima vlada žena bez poštenja i vjere.
Svi govore da će majke biti tužne jer on dovodi sestru kralja neprijatelja. Majke su svake godine slale svoje sinove te bi ih on ubio. Tezeo govori da mu je čast ipak najvažnija i da nitko tko služi svojoj požudi ne može biti gospodar.
Poklisar obavještava Tezea da su njegovi pomorci vješti i da ga čekaju na plavi. Tezeo ga šalje da kaže družbi da on dolazi. Svi govore i tome kako svaka rana s vremenom prođe. Tezeo je i dalje zabrinut za Arijadnu, no svi mu govore da će njoj višnje sile pomoći da se vrati kući i preboli ga.
Skup pjeva Zori da objavi dan i ostavi svog ljubavnika starca. Kaže da ju trebaju svi, a između ostalog cvijeće, rosa, slavuj, kladenci i dr.
Činjenje treće
Arijadna se probudila, još nije ni svanulo kako treba te je počela tražiti gospodara. Koraljka joj kaže da je on blizu te da je otišao pregledati brodove na žalu. Ona pita zašto je tako šutke po noći otišao, a sad se ne vraća. Koraljka joj govori da je on tiho otišao kako ne bi omeo njezin san, mislio je samo staviti jedra i vratiti se po nju. Arijadna joj odluči vjerovati. Skup pjeva o tome kako bi bilo dobro da njena bojazan bude neopravdana, a nada istinita. Koraljka pita ribare jesu li vidjeli da se netko spustio niz žal. Skup odgovara da su tik prije zore dva viteza tu bila, a k njima je došao i bojnik te su krenuli prema luci. Koraljka ih je pitala jesu li čuli trube, no nisu. Bilo je mirno. Koraljka tješi Arijadnu, kaže joj da se razveseli. Jer da je vojska odlazila, bila bi buka. Arijadna hvali Koraljku i kaže da ju vodi tamo gdje sniva drugi dio njezina srca, njezin dragi. Koraljka ju savjetuje da krene prema moru. Pozdravljaju se Arijadna i Skup.
Pelinko ispituje Biserka što mu je. Biserko mu odgovara da mu se skončava srce. Pita ga je li vidio kako je onaj vitez ostavio svoju dragu zbog onoga što mu je netko drugi rekao. Pita jesu li vidjeli gospođu koja umire od tuge. Biserko se čudi što je on mogao ostaviti tu ljepoticu na tom otoku. Skup govori kako su oni sretniji od ljudi iz oholih gradova: mirno vode stada livadama kojim teče voda, stavljaju mreže u more, svima vlada ljubav koja im je zakon, slave carstva su im čemerne. Zatim govori o Tezeju koji je noću pobjegao s otoka i drage i kaže mu da će proklinjati tu misao.
Činjenje četvrto
Glasnik kaže ako višnje sile ne pošalju strijele ognjene ili ako se plav ne zabije u kuk, da on ne vjeruje u pravdu božju. Skup mu kaže da je vrlina kad čovjek šuti dok je pun srdžbe. Pelinko kaže da ako božja pravda i zakasni, ona će kad-tad stići, ali tada još i veća. Biserko upita Glasnika što mu se dogodilo pa tako govori. Glasnik odgovara da je to zbog prelijepe djevojke koja je ostavljena i izdana od strane ljubavnika te sada sama plače. Pelinko pita kako je moguće da su te plavi izašle tako tiho iz luke. Glasnik kaže da himbenik nije dao trubiti. Biserko traži da im Glasnik sve ispriča.
On počinje priču: Tamo na kuku gdje obično lovi ribe malo prije zore vidio je kako netko diže sidra. Zatim je čuo plač djevojke, a uskoro ju je i vidio. Sledila mu se krv u žilama. Djevojka je raspustila zlatni pramen i uplakanim očima promatrala je brodove koji su odlazile. Raširila je ruke kao da želi zaustaviti te brodove, no sve je bilo gluho na njezin plač. Molila je nevjernika da joj se vrati. Govori valovima da je bolje da je uzmu, da bude mrtva kad već ne može biti njegova. Želi da je mrtvu nose tom nevjerniku kako bi ju on vidio raskomadanu na tisuću dijelova. Ona je tada krenula u vodu, ali su je ribari spasili. Izvadili su je iz mora. Ona je bila bijela i smrznuta. Glasnik govori da je jako plakala i da ju on više nije mogao gledati, niti nju niti njezinu tugu. Skup se pita što da ona sada radi u toj pustoši na otoku.
Arijadna moli ribare neka je puste umrijeti. Govori Tezeju kako je uzeo svjetlost njenim očima. Spominje kako je ostavila rodni kraj zbog njega, a on ju je napustio. Njemu sad Atena sprema časti, oba rođaka će ga zagrliti, a ona više nikad neće vidjeti ni oca ni majku. Pita se kako je mogao otići, a govorio je da samo s njom može naći mir. Pita gdje je ono obećanje da će sjediti na prijestolju. U jednom trenutku moli valove i ribe da potope njegove plavi, ali onda shvaća da je u očaju i da to ustvari ne želi! Zove majku, oca i dvorkinje da proplaču s njome. Zaključuje da takvu plaću dobiva svatko tko previše ljubi dragoga i previše mu vjeruje. Koraljka ju pita je li dostojna da ona kao jedna kraljica traži smrt. Ona kaže da je vrijeme da umre. Koraljka je čula neku buku, žamor, trublje. Govori joj da se razveseli i pođe na obalu jer dolazi Tezeo. Arijadna je zbunjena i ne zna u što da vjeruje. Koraljka ju opet uvjerava da je luka puna brodova. Arijadna ju pita kako ona može znati da su ti brodovi Tezejevi, a ne nečiji drugi? Onu ju opet nagovara da ide do žala. Arijadna pristaje učiniti sve što Koraljka hoće, ali je ipak sumnjičava jer smatra da kraljevi ne mijenjaju mišljenje tako lako.
Činjenje peto
Glasnik govori o Ljubavi koja združi ljubavnike. Skup kaže bogu ljubavi da je doista moćan jer je doveo Tezeja natrag (oni misle da se on vratio). Glasnik im govori kako to u luci uopće nije bio Tezej, nego neki drugi ljubavnik i vjerenik. Skup se pita je li itko drugi mogao uopće smiriti jad Arijadne. Glasnik kaže da je to u luci bio Bako koji ima slavne pretke i koji se borio protiv mnogih nakaza. On i Arijadna su se zaljubili. Bako je plovio iz Indije, ali ga je vjetar usmjerio na ovaj otok. Glasnik dalje nastavlja: Bako je sišao s broda i ugledao ucviljenu djevojku te se i sam zbog toga rastužio. Bako je tad pitao ”koja je to ucviljena božica sišla s nebesa ovdje”. Pitao ju je i zašto plače. Djevojka mu je ispričala sve o Tezeju. Bako joj je tad rekao da se razveseli te da se on zaljubio u nju. Ona se postidjela i zarumenila.
Tada je Ljubav rekla nešto što su svi čuli: gorite u ljubavnome ognju. Sve vile i božice su pjevale.
Skup bojnika pjeva bogu od pira Imeneu da dođe i združi one koje je Ljubav spojila. Zovu i sunce da dođe kako bi dan bio vedar i lijep. Ljubav sve zove da pogledaju njegove strijele kojima pogađa cijeli svijet. Arijadna poziva da svi budu sretni zbog nje i želi da bog ljubavi bude zauvijek blažen. Venera govori Arijadni da uživa uz ljubavnika jer njihova ljubav nije vremenski ograničena. Jove ih poziva da provode dane u sreći. Bako joj govori kako je sad združena s njim te kako će zvijezde napraviti vijenac sebi od njezinih pramenova.
Vrsta djela: drama
Mjesto radnje: otok u Grčkoj
Vrijeme radnje: nekoć davno
Likovi: Apolo, Venera, Ljubav, Tezeo, Arijadna, Savjetnik, Pelinko, Biserko, Koraljka, Bako, Jove
Analiza likova
Tezej – legendarni atenski kralj, sin Etrine i Posejdona. Slučajnim odabirom biva odabran da pođe na daleki put te mora biti žrtvovan zvijeri koja svake godine proždire mladiće. Ta zvijer je Minotaur. Tezej se zaljubljuje u Arijadnu, kćerku kretskog kralja Minosa koja je ujedno i sestra te zatočene zvijer. Ona pomaže Tezeju da varanjem izađe iz labirinta i porazi zvijer. Tezej je zaljubljen u Arijadnu, ali je ipak ostavlja na otoku jer su mu tako savjetovali drugi. On se prvo predomišljao što je pravilno za učiniti i kako postupiti, no on je na kraju ostavlja ju jer mu tako nalažu kraljevske dužnosti.
Na početku saznajemo kako je Tezej zbilja zaljubljen u Arijadnu, ali kako se djelo približava svome kraju, njegova ljubav se sve manje prikazuje te taj dio ostaje nejasan. Uz to, on je snažan i hrabar muškarac koji se bori za svoje ideale, ali ipak biva spriječen dužnošću koju ima kao nasljednik kraljevske loze. Lukav je i domišljat što se može vidjeti iz toga kako je porazio zvijer, ali i iz toga kako je ostavio Arijadnu. Ostavio ju je na otoku, a da to nitko nije znao jer je zabranio brodovima da se oglase kada budu izlazili iz luke na otoku. On je snažan i jak muškarac jer samo takav muškarac bi i mogao poraziti strašnu zvijer.
Arijadna – djevojka koja zbog vlastite ljubavi napušta svoj dom, vlastitog oca i majku te odlazi u nepoznati svijet. Muškarac s kojim odlazi je Tezej. Ona ga neizmjerno ljubi što saznajemo kroz čitavo djelo. Sve je žrtvovala zbog ljubavi, a zbog te iste ljubavi biva ostavljena sama. Ima sluškinju Koraljku koja joj pomaže u teškim trenucima, dajući joj prijeko potrebne savjete.
Iz djela saznajemo da je Arijadna jako lijepa, ima dugu zlatnu kosu koja se često uspoređuje sa sjajem zvijezda u noći. Saznajemo kako ima bijelu put koja se uspoređuje sa zorom. Na kraju se zaljubljuje u Baka te ipak dobiva svoj sretan završetak. Uz to, jako je sumnjičava, a njezina sumnja biva i opravdana. Kada su je svi uvjeravali da ju Tezej nije ostavio nego da sprema brodove za polazak, ona je već sumnjala da nešto nije u redu. Kada shvati da je stvarno ostavljena sama na otoku, pada u očaj. Plače, žali i bjesni jer ju je ostavio te nizom retoričkih pitanja povećava svoju žalost. Prisjeća se svega što je žrtvovala i ostavila za njega te pomišlja na ubojstvo.
Venera – u grčkoj mitologiji smatra se božicom ljubavi, ljepote, plodnosti i spolnosti. Takvu ulogu ima i u ovom djelu. Naime, ona dolazi kao jedna vrsta pripovjedača koji se bori za Arijadnin sretan završetak. Stalno nagovara svoga sina «Ljubav» da joj pomogne u ljubavnoj patnji i spasi od ljubavnih jadi.
O njezinom izgledu u djelu ne doznajemo ništa, ali budući da je božica ljepote, možemo pretpostaviti kako je ona utjelovljenje te ljepote, čiji je i vladar. Mudra je te uspijeva nagovoriti svog sina da ipak Arijadninu tragediju okrene u sreću, podarivši joj novog ljubavnika. Suosjećajna je i dobra što se može iščitati baš iz tih dijelova djela kada žali zbog Arijadnine sudbine.
Bako – pojavljuje se tek u petom činjenju u djelu, ali ga možemo svrstati među glavne likove baš zbog toga što njegovom pojavom djelo dobiva sretan kraj (u protivnom bi djelo bilo tragedija). S pravom ga navodimo među glavne likove, iako je njegova pojavnost vrlo malena. On se, ugledavši ljepotu Arijadne, koja je tada još uvijek bila uplakana, zaljubljuje u nju. Putovao je iz Indije, ali pod utjecajem bogova, vjetrovi su ga naveli na otok na kojem je ostavljena Arijadna. Izjavljuje Arijadni ljubav i svoj život pretvara u njihovu zajedničku sreću. On ima slavne pretke i borio se protiv mnogih nakaza na svom putovanju. Zaljubljuje se u Arijadnu na prvi pogled. Suosjećajan je s njezinom boli, te vidi njezinu ljepotu i ispod uplakanog lica. Laskav je na riječima, te joj daje mnoge komplimente, usporedivši je s boginjom.
Bilješka o autoru
Ivan Gundulić rođen je u Dubrovniku 8. siječnja 1589. godine kao najstariji sin Frana Gundulića i Džive Gradić. Obrazovao se u Dubrovniku, a nakon završenog školovanja, 1608. postao je član Velikog vijeća.
Dva puta je bio knez u Konavlima, 1615. i 1619. godine. U Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Dobio je nadimak Mačica (značenje: mačkica) jer je živio mirno i vrlo povučeno. 1628. oženio se Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina.
Njegov književni rad počeo je pisanjem drama u stihu i vjerojatno, pjesama. Najčešći stih Gundulićevih djela jest osmerac, a strofa katren, no javljaju se i drugi oblici (dvostruko rimovani dvanaesterac).
Ivan Gundulić stekao je književnu slavu još za života, a u preporodno je doba dobio status kanonskoga pisca starije hrvatske književnosti.
Umro je u Dubrovniku, u 49. godini života nakon dvotjedne bolesti, vjerojatno od upale porebrice.
Autor: R.Ž.
Odgovori