Apoteoza je riječ kojom se označava svako uzdizanje čovjeka na razinu boga, najčešće na način se ljudska bića, a ponekad i prirodne pojave počinju štovati kao božanstva. Riječ apoteoza dolazi o starogrčke, a onda i latinske riječi apotheosis, koja znači “pretvaranje u boga”, pa se ovim prijevodom zapravo definira sam izraz. Apoteoza se još naziva i deifikacijom, koja ima istu definiciju kao termin apoteoza.
Neki drevni narodi poput Egipćana, Grka, Rimljana i Perzijanaca su osnivače svojih gradova i zemalja ili svoje vladare štovali poput bogova. Smatrali su ih besmrtnima i prinosili im žrtve i druge božanske počasti, a sve prikazujući ih kroz kult junaka. Najrašireniji primjer apoteoze je egipćansko štovanje faraona koji, iako su bili smrtni ljudi, smatrali su se božanstvima i štovali se poput bogova. Oni sami su vjerovali da su utjelovljene bogova, pa su se tako i ponašali, a puk im se morao pokoravati.
U grčkoj mitologiji, apoteozu pronalazimo primjerice kod Homera. U njegovima se djelima odavala počast čovjekovom duhu kao nadzemaljskom i božanskom, pogotovo nakon što bi napustilo tijelo. U staroj grčkoj su se nekim ljudima davale herojske počasti, pogotovo ratnim herojima koje su još za vrijeme njihova života štovali poput bogova, upravo po uzoru na egipatske faraone.
U rimskoj mitologiji apoteozu pronalazimo u priči o Romulu i Remu, osnivačima Rima, koji su se pričama uzdizali bogovima, baš kao i trojanski ratnik Enej.
U rimskoj povijesti imamo primjer Gaja Julija Cezara koji je za svog života želio da mu se odaju božanske počasti. Primjerice, postavio je svoj kip u svetišta diljem zemlje u kojima su stajali kipovi bogova i imenovao svećenike kako bi stvorio kult oko svog imena. Njegov posinak je, s druge strane, odbijao da se oko njega stvara kult, ali je senat nakon njegove smrti odlučio da se uvrsti među bogove te su mu izgradili hram i osnovali svećenički red koji se brinuo o tom kultu.
U današnjoj kulturi apoteozi je najbliže primjerice, imenovanje svetaca u kršćanstvu.
Odgovori