Antagonist

Riječ antagonist dolazi iz grčke riječi antagonistes, stvorene od riječi anti, što znači “protiv” i agonizesthai što znači “natjecati se za nagradu”, a sama riječ znači “protivnik, zlikovac, neprijatelj, suparnik ili rival”.

Naziv antagonist dodjeljuje se nekom liku ili skupini likova u književnom djelu koji su po svom karakteru i djelovanju suprotni protagonistu, te se iz nekog razloga s njime sukobljavaju i predstavljaju mu opasnost. On je stoga negativan lik ili, kako popularno kažemo – “negativac” djela, a najčešće i “glavni” negativac. Antagonist je ili glavna prepreke protagonistu u izvršavanju njegovih dobrih namjera ili protagonisti u priči pokušavaju zaustaviti antagoniste u njihovim zlim namjerama.

Antagonist – značenje

Antagonist je suprotnost glavnom junaku ili glavnom liku. Uobičajeno, on je neka vrsta negativca, ali ne i uvijek! On je samo protivnik glavnog lika ili netko tko mu “smeta”.

Svaka priča ima barem jednog glavnog junaka, ali nemaju sve priče antagonista! U nekim se slučajevima glavni junak jednostavno bori protiv bezličnih sila poput prirode, okolnosti, društvenih ograničenja ili ovisnosti. U tim slučajevima nema antagonista u priči. Međutim, priča može imati čak i veći broj antagonista koji se upliću u radnju i kvare planove protagonistu.

Antagonisti u djelu ne moraju biti samo ljudi – pojedinci ili grupe – već i institucije ili bilo kakvi koncepti koji stoje sa surpotne moralne ili idejne strane od protagonista, a koja je negativna. Antagonist može biti i nekakva sila koja uništava, bilo kakav uzrok problema ili čak neka socijalna pravila koja štete protagonistima. S druge strane, antagonisti ne moraju nužno biti zli, iako se to u književnosti najčešće očekuje.

Lik u djelu može biti antagonist i samo zato što se čitateljima ne sviđa njegov karakter, ako je opisan kao loš ili ako čitateljstvo sumnja u njegovu narav. Primjerice, u romanu “Lovac u žitu” gotovo su svi likovi, osim glavnog lika, antagonisti, jednostavno zato jer se protagonist s njima ne slaže i nastoji raditi suprotno njihovim pravilima.

Uloga antagonista u književnim djelima

Antagonisti imaju veoma važnu ulogu u književnim djelima, jer upravo su oni ti koji postavljaju prepreke i izazivaju protagonista da djeluje, što zapravo potiče radnju djela te na kraju izaziva moćnu poruku. Iako sva književna djela nemaju antagoniste, upravo su oni ti koji najčešće stvore glavni problem radnje, te izazivaju situacije karakteristične za žanr kojem djelo pripada (primjerice, u kriminalističkim djelima antagonisti počine kriminalističko zlodjelo i stvore “slučaj” na kojem protagonist radi i koji je glavna radnja djela; u komedijama antagonisti uzrokuju smješne situacije u koje upada glavni lik i time čine djelo zabavnim i smiješnim…).

Antagonist – primjer i objašnjenja

Primjer 1 – Adolf Hitler (Svjetska povijest)

Diktator se u proteklih nekoliko generacija pojavljuje kao antagonist u bezbroj priča, i izmišljenih i neizmišljenih. U većini priča o Drugom svjetskom ratu, saveznici su gotovo uvijek heroji, što Hitlera čini zlikovcem.

Primjer 2 – Marge Simpson (The Simpsons)

Ako je Homer glavni junak Simpsona, onda on ima mnogo antagonista, od kojih su neki zli, a drugi manje. Primjerice, njegova supruga Marge često je spremna spriječiti ga u njegovim naumima – ne zato što je negativka, već zato što se boji za njegovu sigurnost ili ugled obitelji. Ali kad ometa Homerove ciljeve, još uvijek djeluje kao antagonist (iako ni heroj ni negativac).

Primjer 3 – Profesor Snape (Harry Potter)

Harry Potter je glavni lik i protagonist u književnim i filmskim djelima o poznatom čarobnjaku. Iako ima glavnog antagonista – Lorda Voldemorta, kroz djelo se provlači lik profesora Severusa Snapea kojeg shvaćamo kao antagonista koji može rame uz rame stati Lordu Voldemortu. U početku se čini da je glavni antagonist u prvom dijelu Harryja Pottera i kamena mudraca (budući da mislimo da on pokušava ukrasti kamen mudraca i dati ga Voldemortu prije nego što se otkrije pravi krivac). Od Harryja Pottera i Odaje tajni do Harryja Pottera i Princa mješane krvi, imao je sve negativnije uloge, no na kraju konačno otkrivamo da je na strani dobra i da je iza svakog “ometanja” Harryja Pottera u namjerama zapravo neki skriveni razlog kojim ga štiti.