Aliteracija je glasovna figura koja se koristi radi stvaranja glasovnih efekata i ugođaja. Spomenuta glasovna figura očituje se u ponavljanju suglasnika ili slogova sa suglasničkim skupom ili karakterističnim suglasnikom.
Uz pomoć aliteracije pojačavaju se glazbeni i tonski ugođaj, usko povezani sa istaknutim raspoloženjem. Najbolji primjer daje Matoš koji se često u svojim djelima znao poigrati igrom glasova pojačavjući pritom lirski doživljaj.
Aliteracija je glasovna figura koja postoji samo kada ponavljanje konsonanata ima naglašenu lirsku funkciju. Pogrešno je vjerovati da je u pitanju aliteracija ako se zbroje isti glasovi i ako se oni ponavljaju nekoliko puta.
Pjesma Vladimira Nazora najbolje prikazuje aliteraciju, što će olakšati snalaženje za svakog čitatelja kada se sa spomenutim književnim pojmom opet susretne, ali u nekom drugom djelu.
Jeste li čitali “Cvrčak”? …”I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče”… ili …”Sitni cvrčak cvrči jasan kao srebrn vir”… od Antuna Gustava Matoša “Notturno”?
U cijeloj pjesmi prevladava zvučni ugođaj, a to predstavlja osnovni uvjet da bi se miješanje istih srodnih suglasnika smatrala aliteracijom, za razliku od asonance koja predstavlja ponavljanje istih samoglasnika.
Ako ponavljanje ne predstavlja tonsku obojenost ritma i značenjsku nijansu, treba paziti jer onda bi se moglo raditi samo o ponavljanju isti termina i to samo zbog stvaranja jačeg pjesničkog doživljaja osjećaja. Najbolji primjer je pjesma Dobriše Cesarića, “Ljubavno predvečerje”.
…”Samo sam srce, samo toplo srce”…
Ponavljanje u ovom slučaju tri slova src i suglasnika s, ne predstavlja fonijsku izražajnost. Ovdje ponavljanje cijele riječi nema glavnu funkciju kod pjesnikovog izražavanja.
Odgovori