Smrt Smail-age Čengića obrađena lektira Ivana Mažuranića. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Pročitajte kompletno djelo Smrt Smail-age Čengića online >>>
Analiza djela
Smrt Smail-age Čengića epski je spjev Ivana Mažuranića koji se sastoji od 1.134 stiha. Djelo je podijeljeno na pet pjevanja, a svako pjevanje ima podnaslov. Prvo pjevanje je Agovanje, drugo pjevanje je Noćnik, treće je Četa, četvrto Harač koje je najduže, s 623 stiha i posljednje pjevanje je Kob, najkraće, s 34 stiha. U djelu se povremeno pojavljuje rima, a napisano je štokavskim epskim osmercem i desetercom.
Smrt Smail-age Čengića prvi je put tiskano u almanahu “Iskra” 1846. godine, te je Mažuranićevo reprezentativno djelo. On se poslužio povijesnim činjenicama i na njima izgradio priču o turskom osvajaču Smail-agi Čengiću, silniku i tiraninu, koji ugnjetava crnogorski narod. To je vrlo slikovito ispričana priča o patnji i podčinjenosti Južnih Slavena od strane Turaka. Priča glorificira junaštvo i borbu protiv moćnog cara te izvolijevanje pobjede od manje brojnih, ali zato srčanijih pobunjenika.
Ovime Mažuranić zagovara borbu i pobjedu ljudskih ideala, pogotovo onih koji su bili važni u vremenu u kojem je živio, a to su sloboda i osveta podčinjenih, ali junačkih naroda. Sve to ističe se emocionalno angažiranim pripovjedačem, koji u prikazu događaja bira svojeg favorita kojeg nameće i čitatelju. Time pripovjedač nije klasičan jer nije objektivan, kao što klasični pripovjedači inače jesu.
U pripovijedanju nema puno opisa krajolika ni likova, a sama karakterizacija je također slaba, pogotovo kod manje glavnih junaka. Ona se ograničava isključivo na Smail-agu i Novicu. Ipak, pjesma obiluje stilskim figurama i lijepo oblikovanim pjesničkim slikama, pa opisi bitaka nisu suhoparni i nezanimljivi, već izrazito emotivno nabijeni. Mažuranićev izraz također je jako bogat. Osim turcizama i arhaizama, Pjesnik ubacuje mnogo biblijskih izraza, iako mu je osnovica govora štokavica, s ponekim čakavskim utjecajem. U spjevu primjećujemo i elemente pjesama starih dubrovačkih pjesnika.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Video lektira
Video lektira epskog spjeva Smrt Smail age Čengića u manje od 10 minuta! U video lektiri pronaći ćete kratak sadržaj, književne elemente i zaključak! Saznajte više o povijesti uz prepričanu lektiru na jednostavniji način! 📖⚔️
Književni elementi
Književni rod: epika u stihu
Vrsta djela: ep (epski spjev)
Vrijeme radnje: 19. stoljeće
Mjesto radnje: Cetinje
Tema: poraz turske vojske na Cetinju
Ideja: svačija vladavina jednom mora pasti, pogotovo ako je to vladavina tiranina
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj, citati
Agovanje
Veliki Smail-aga Čengić usred kule svoje, smještene u Stolcu hercegovačkom, pokazuje svoju moć zapovjedivši svojim podanicima da pobiju kršćanske zarobljenike, odnosno Crnogorce koje su zarobili na rijeci Morači. Smail-aga, turski moćnik, poznat je kao krvnik onih Crnogoraca koji se nisu htjeli pokoriti.
“Ajte amo, sluge moje,
Brđane mi izvedite,
Štono sam ih zarobio robljem
Na Morači vodi hladnoj.
Još Duraka starca k tome,
Što me hrđa svjetovaše…”
Spuštajući se sa svoje kule naređuje svojim podanicima da dovedu zarobljenike da ih podari, naravno, nasiljem. Neke je odlučio nabiti na kolac, nekima odrubiti glavu, a neke dati vješati. Očekujući da će vidjeti njihov strah i čuti kako ga traže milost, to se nije dogodilo. Crnogorci njegovo mučenje podnose stojećki, ne pokazujući nikakve znakove straha, što još više rasplamsava Smail-aginu zlobu, ali se pojavljuje i prikriveni strah od toga što vidi da njegova moć nije tako snažna. Njega je bijes u jednu ruku zabavljao i stoga ih da pobiti. Nakon što je pobio zarobljenik, dao je vješati starca Duraka.
Naime, starac Durak se svojim mišljenjem suprotstavio Smail-agi. Kod Smail-age nema protivljena niti demokracije govora. Starac Durak s godinama je stekao iskustvo te je znao kako bi Crnogorci mogli reagirati na Smail-agine postupke, a to je da će se kod njih pojaviti želja za osvetom. Starac Durak, stoga je savjetovao Smail-agi da poštedi zarobljenike, a zbog tog, tobože, kukavičkoga ponašanja, smaknut je i to pred očima sina Novice. Novičine i Durakove molbe nisu uspjele utjecati na Smail-agin čin. Novica je bio Smail-agin dotad odani povjerenik. Nakon pogibije oca mu, on to prestaje biti.
Noćnik
Novica, povrijeđen i bijesan namjernom smrću svojega oca odluči okrenuti leđa Smail-agi jer tako okrutnom čovjeku više nije mogao ostati vjeran. Sumnja da će se kod Crnogoraca roditi želja za osvetom, kako je rekao starac Durak, rodila se i kod njegova sina Novice. Držeći se savjeta svojega oca, Novica odluči preći u neprijateljski tabor. Turčin Novica, prelazi na stranu kršćana Crnogoraca, koji će sa svojim poznavanjem Smail-age, pomoći Crnogorcima u ostvarenju osvete, ali i zadovoljit će svoju osobnu želju.
“Je li hajduk, il uhoda turska,
Što uhodi sviloruna krda,
Il volova stada vitoroga?
Nit je hajduk, nit uhoda turska,
Već Novica, Čengića kavazu;
Bijesan Turčin, krvnik Gore Crne…”
Bivši Smail-agin vjerni pratitelj i Crnogorački krvnik, najednom bez ikakvih turskih obilježja prelazi na suprotnu stranu. Kod Crnogoraca je krenuo noću kako ne bi bio viđen, a bojeći se za svoj život, jer prije smrti trebalo je još osvetiti oca. Na putu za Crnu Goru verao se po šumama, a između dva krvna neprijatelja, Turaka i Crnogoraca.
Novica je ustrajao osjećajući da još ne želi umrijeti. Kad je došao podno zidina Crnogoraca, stražar ga je pustio unutra zidina pod uvjetom da sve svoje oružje ostavi ispred zidina – tako je i bilo.
“Sunce zađe, a mjesec izađe.
Tko se vere uz klance niz klance
Ter se krade k onoj Gori Crnoj?
Obnoć grede, a obdan počiva,
Junak negda, sad ne junak više…”
Četa
Jedne noći, kretala se četa od mnogo Crnogoraca na čelu s harambašom Mirkom. Cilj im je bio stići u Hercegovinu i poraziti Smail-agu i njegov način tiranstva. Novica je pristupio četi koja se okupila u Cetinju. Četu su činili oni koji su htjeli stati na kraj Smail-aginom načinu vladanja. Čim je pristupio na stranu Crnogoraca, Novica se pokrstio te im postao ravnopravan u ostvarenju cilja.
Nakon što se četa formirala, a neposredno prije njihova pohoda u logor gdje je bio Smail-aga, što je Novica otkrio Crnogorcima, svećenik ih je blagoslovio. Svećenik je svoj narod otpratio u borbu pridavajući im čast i napominjući im veličinu njihova pohoda, ali im spominjući ljubav prema rodnoj grudi. Pohod Crnogoraca je bio s ciljem obrane svojega naroda od nemilosrdna neprijatelja. Starac svećenik drži im govor:
“Djeco moja, hrabri zatočnici,
Vas je ova zemlja porodila,
Kršovita, ali vami zlatna.
Djedi vaši rodiše se tudijer,
Oci vaši rodiše se tudijer,
I vi isti rodiste se tudijer:
Za vas ljepše u svijetu neima.
Djedi vaši za nj lijevahu krvcu,
Oci vaši za nj lijevahu krvcu,
Za nj vi isti krvcu prolijevate:
Za vas draže u svijetu neima.
Oro gnijezdo vrh timora vije,
Jer slobode u ravnici nije.
Vas, koji ste vikli tome
Boraviti trijezne dane,
Tko vas haje plode l’ krši vinom?
Tko vas haje plode l’ krši žitom?
Tko vas haje plode l’ krši svilom?
Dok po vrelijeh hladne vode ima;
Dok po dragah bujna stada muču;
Dok po brdijeh sitna krda bleje?”
Harač
Smail-aga sa svojim je podanicima stigao na Gacko polje. Na Gackom polju su postavili svoje šatore, odnosno svoj logor. Počelo je ubiranje harača. Smail-aga od svojih zarobljenika Crnogoraca traži harač, a to je tursko utjerivanje poreza kršćanima. Često nezadovoljan ubranim haračem odluči se na ono najokrutnije – kazniti zarobljenike.
“Kupi aga careva harača,
Tvrda raja daje i ne daje.
Gdje od glave po žut cekin ište,
Otud često ni bakrena neima;
Gdje od ognja po debela ovna,
Daju mu ga, rebra mu se vide;
A gdje za noć mlađanu djevojku,
Otuda mu kužne babe neima.”
Naravno, među narodom je bilo onih koji nisu imali dovoljno za harač ili nisu imali uopće, a takve su ljude Smail-agini podanici, pod njegovom zapovjedi, uzimali kao zarobljenike. Narod je bio gladan i bez krova nad glavom, a kamoli da ima za harač. Od naroda se tražio jedan zlatnik po glavi, a ovan po obitelji. Ljutit aga, ne uspjevši u svom naumu, odlučio je pokazati svoju okrutnost na narodu i to đilitanjem. Đilitanje je nadmetanje u bacanju koplja u kojem se osramotio. U svojem zanosu slučajno je pogodio u oko jednom od svojih (Turčinu) što je pak izazvalo izrugivanje od strane potlačenih. Vidjevši tu njihovu hrabrost Smail-aga je postao još više bijesan. Vojvodi Bauku naredi da ga proslavi na guslama, a ovaj mu otpjeva pjesmu o junaku koji pogiba. Smail-aga razmišljajući dalje kako da kazni ojađeni narod biva isprepadan!
Tijekom večeri četa Crnogoraca je napala logor pod vlašću Smail-age, a Crnogorce je do pravoga puta doveo Novica. Turci su napad doživjeli iznenada i nespremni te nisu pružili jaki otpor. U sukobu je Smail-aga usmrćen.
“Al tu blizu Mirko puške pali…
Proz noć crnu prhnu bez tijela
Hrabra duša, gola, nevesela!…
Pade aga, al se Turci bore”
Novica je uspješno osvetio svojega oca. No, nedugo nakon pogibije Smail-age, za vrijeme borbe, Turčin Hasan usmrtio je Novicu. Crnogorci odoše kao pobjednici, noseći aginu glavu.
Kob
Na kraju je na neki način pravda bila zadovoljena. Smail-aga je ubijen, a time i zlo koje je činio jadnom narodu. Njegovo odijelo nakraju je uzeo jedan Turčin, ali ga svejedno odijelo nije činilo velikim i snažim kao što je činilo Smail-agu koji je sijao strah.
“Pak pristupi, ter mi gataj, pobre,
Čija ‘e ovo ponosita čalma? –
“To je čalma age Čengijića,
Al se tužno oko glave vije.”
Čija ‘e ovo, pobratime, glava? –
“To je glava age Čengijića,
Ali iz nje tamne oči vire.”
Čija ‘e ovo okovana sablja? –
“To je sablja age Čengijića,
Al žalosno uz bedricu visi.”
Čije ‘e ovo zlaćeno oružje? –
“To ‘e oružje age Čengijića,
Ali mirno o pojasu hrđa.”
Čije ‘e ovo zlatno odijelo? –
“To ‘e odijelo age Čengijića,
Al od sunca ne odsijeva, jadno!”
Analiza likova
Likovi: Smail- aga Čengić, Novica, Durak, Safer, Crnogorci
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Ivan Mažuranić je cijenjeni političar i hrvatski kjniževnik koji je iza sebe ostavio velik broj djela. Rođen je 1814. godine u Novom Vinodolskom u bogatoj obitelji. Školovanje je započeo u rodnom mjestu da bi se nakon toga upisao u gimnaziju u Rijeci, a nakon čega je krenuo studirati pravo i filozofiju Zagrebu i Szombathelyju u Mađarskoj.
U vrijeme dok je pohađao gimaziju u hrvatskim školama se nije predavao hrvatski jezik i to je jedan od razloga zašto je velik broj stihova napisan na Mađarskom jeziku. Gimaziju je završio s odličnim usjpjehom i to mu je bila dobra prolazišna točka kada se preselio u Zagreb.
U Zagrebu se upoznao s Gajem koji ga je oduševio idejama o preporodu. Nakon što je drugu godinu studiranja nastavio u Mađarskoj, izlazi Gajev proglas za “Danicu” te “Novine horvatske”. Godine 1835. Mažuranić se vraća u Zagreb i upisuje pravoslavnu akademiju. Nakon što je završio akademiju zapošljava se kao odvjetnik, ali zbog slabe plaće prelazi na sveučilište.
Zbog toga je neko vrijeme radio kao profesor u gimnaziji, a nakon toga ulazi u politiku, gdje se ubrzo istaknuo kao hrvatski političar. Godine 1873. izabran je za hrvatskog bana. Bio je prvi hrvatski ban pučanin koji je upravljao Hrvatskom 7 godina.
Godine 1840. odlazi u Karlovac, a za vrijeme boravka u tom gradu gdje je živio osam godina Mažuranić se počeo intenzivno baviti književnošću. Napisao je spjev “Nenadović Rado”, programsku pjesmu “Vjekovi Ilirije” te ljubavnu pjesmu “Javor i tamjanika”. Dopunio je Osmana XIV. i XV. pjevanjem čime je dpkazao poetsku individualnost.
Najznačanije djelo bilo je “Smrt Smail-age Čengića”, koje predstavlja najveći domet pjesničkog stvaranja Mažuranića te jedno od najboljih djela iz hrvatske književnosti. Mažuranić se uvijek smatrao najvažnijom ličnošću u hrvatskom preporodu.
Ivan Mažuranić je napisao nekoliko djela, ali se zbog njihove umjetničke vrijednosti gleda kao da ih je napisao mnogo više. Karijeru književnika je započeo još dok je bio učenik u gimnaziji. Njegova lirika je opisana kao ljubavna i domoljubna i uglavnom prigodnog karaktera i zbog toga danas ima književno povijesni značaj.
Njegova djela su: “Javor”, “Pozdrav Vinodolu”, “Danici ilirskoj”, “Iz dopune Osmanu”, “Peru”, “Hervati Magjarom”…
Kada je prestao biti banom bavio se astronomijom i matematikom. Umro je 4. kolovoza 1890. godine u Zagrebu.
Autor: L.F.
Odgovori