Polovinom 19. stoljeća javlja se razdoblje realizma. Glavni predstavnik tog pravca bio je Gustave Courbet koji je slikao preko šest metara dugo platno koje se zove “Atelje”. Na lijevoj strani kompozicije njegovi su prijatelji sa sela, a na drugoj Parižani među kojima je i Baudelaire. U sredini je vjerni prikaz samog slikara okruženog djetetom koje predstavlja nevinost, te ženskim aktom koji je simbol gole istine.
Napredak znanosti, industrije i tehnike omogućio je izradu prvih fotografija koje kao pomoćno sredstvo koriste mnogi umjetnici realizma. Najosebujniji umjetnik fracuskog realizma zasigurno je Daumier. Njega i sam Balzac u svojim djelima upoređuje sa Michelangelom. Njegova slika “Vagon trećeg razreda” prikaz je radnika i seljaka naslikanih u smeđim, crnim tonovima i potpuno pasivno okruženih sumornom atmosferom.
Tematika siromašnog sela javlja se također kod slikara Milleta. On je svoje likove prikazivao kao zatvorene volumene u kontrastu prema sasvim jednostavnoj pozadini. Likovi su izvedeni kao uobičajena forma u prvom planu, zauzimaju gotovo cijeli format slike i naglom kretnjom postižu dinamičnost.
Budući da se tonovima, njihovim odnosima i različitim kombinacijama teško može točno opisati neki određeni sadržaj, realizam je u glazbi prisutan samo na području opere u kojoj riječ ima glavnu ulogu. Operni je realizam najavio Giuseppe Verdi u svojim opernim djelima. U tim djelima umjesto povijesnih i mitoloških sadržaja odabire priče iz svakodnevnog života. Na sličan su način skladali i drugi manje poznati, svjetski skladatelji.
Opera pod nazivom “Carmen” najznačajnija je opera i ujedno plod francuskog realizma. Ovo djelo smatramo i pretečom talijanske opere, a njen je skladatelj George Bizet. To je uzbudljiva, tragična priča o stravstvenoj ljubavi. Glavni lik je Carmen, žena koja teži slobodi, samostalnosti. Cijela je radnja opere prožeta španjolskim folklorom.
Krajem 19. stoljeća u Italiji se javlja operni stil verizam. Samo ime potiče od talijanske riječi vero, u prijevodu istina. Pod utjecajem književnog naturalizma, u verističkim se operama pojavljuju jednostavni likovi, ljudi iz svakodnevnog života. Njima upravljaju snažne emocije ljubavi, straha, mržnje, osvete. Najvažniji predstavnici bili su Pietro Mascagni, Ruggiero Leoncavallo i Giacomo Puccini.
