Realizam se iz same književnosti rodio isključivo iz težnje književnosti koja se htjela uključiti u sve promjene. Kod pisaca se pojavljuje misao da bi romani, zbog svoje popularnosti, mogli izvršiti utjecaj na društvo i samog pojedinca kao takvog. Realizam je krenuo u opisivanje stvarnosti da uoči promjene društva, siromaštva, dvoličnosti, nemorala i vulgarnosti.
Francuski predrealist Stendhal usporedio je roman s ogledalom u kojem se odražava plavetnilo neba, blato s puta. Ponovno je postala aktualna Aristotelova teza da je umjetnost oponašanje stvarnosti. Krajnost u oslikavanju stvarnosti do zadnjih, najružnijih detalja. To je jasno uspio predočiti i ostvariti u književnoj umjetnosti poznati francuski pisac Emile Zola. Zola je bio začetnik središnje i najznačajnije osobnosti književnog pravca pod nazivom naturalizam.
Nastojao je kod opisivanja postići preciznost stroja, književnike je nazivao “inženjerima ljudskih duša”, a ljudski je karakter sveo samo na biološki mehanizam opstanka. Taj se mehanizam očituje u raznim sredinima, rasama, kod različitih ljudi i povijesnih situacija. Sve te različite manifestacije odlično prikazuju Zolino stvaralaštvo i romane.
Realizam se bavi stvarima koje okružuju svakog čovjeka, odrazom stvari ljudskog duha. Realisti su nastojali već od samih početaka ukloniti sve zapreke koje bi mogle stajati na putu objektivnog spoznavanja svijeta. Realizam se najranije pojavio u Francuskoj, pod velikim utjecajem društvenih i književnih promjena.
Realizam ima smisla samo ako služi kao kritika društvenih problema, ali i ako nudi određena rješenja. Ti se problemi uglavnom kreću od siromaštva, braka, sve do pravednijih društvenih odnosa prema naciji.
U svojoj težnji da obuhvati što više stvarnosti, realizam je već na samom svom početku naišao na neodobravanja. Stoga su pisci odlučiti opisivati tipične likove, veće skupine i različita mjesta.
U realističkim djelima pojavljuje se pouzdan pripovjedač, odnosno pripovjedač koji svijet promatra s visine. Ona mu omogućuje veću objektivnost, pregled, a piše u trećem licu.
Podjednako dobro vidi velika zbivanja na otvorenim prostorima i ona mnogo manja, sakrivena od očiju javnosti. Pripovjedač nije više okrenut sam sebi, svojim emocijama i osobnoj individualnosti. Realizam najčešće koristi roman kao književno djelo proznog izraza kako bi pružio čitatelju mogućnost objektivnog izražavanja i razmišljanja.
