Povijesni ili historijski roman onaj je kojem je radnja smještena u prošlosti. Likovi i radnja mogu biti povezani sa stvarnim događajima, ili pak inkorporirati likove ili elemente stvarnih povijesnih ličnosti u svoju radnju, ali da se on ne nameće kao glavna tema.
Mnogi povijesni romani zapravo bitne povijesne činjenice ili trenutak u vremenu u koji je roman smješten postavljaju na rubove radnje. Oni su manje bitni i služe ponekad kao pozadina dok je glavni lik fiktivna osoba koja živi svoj život u svijetu oblikovanim tim konkretnim povijesnim uvjetima unutar kojih doživljava svoje zgode i nezgode.
Početak povijesnog romana možemo pronaći u prozi starih srednjovjekovnih epova kao što je recimo Roman o Amadisu. Na razvoj ovoga romana utjecali su španjolski pikareskni roman, gotski roman i ujedno i moralno-sentimentalni roman.
Začetnikom pravog povijesnog romana smatra se Walter Scott. On je stvarao likove koji su doista pripadali vremenu u koje je smjestio radnju i nosili su se sa svim njegovim nedaćama i pozitivnim stranama. Bilo mu je stalo da pozadina radnje bude izgrađena na autentičnim povijesnim izvorima.
Njegovi najpoznatiji povijesni romani su Waverley, Rob Roy i Ivanhoe, od kojih se prva dva odnose na škotsku povijest dok posljednji obnavlja interes za srednji vijek. U ovu skupinu možemo ubrojiti i Zvonara crkve Notre Dame Viktora Hugoa, Rat i mir L. Tolstoja, Tri mušketira A. Dumasa i Seljačku bunu A. Šenoe.
U povijesne romane možemo ubrojiti i seriju romana o Sherlocku Holmesu Arthura Conana Doylea, Prohujalo s vihorom Margaret Michell, i remek djelo Umberta Ecca Ime ruže.
Autor: L.K.
