Nadrealizam je književni i umjetnički pokret koji je ime dobio prema francuskoj riječi surrealisme – iznad realizma. Nastao je u Francuskoj, i to nakon Prvog svjetskog rata oko 1920. godine. Samo se nastavio na dotadašnju tradiciju ekspresionizma i manje poznatog, dadaizma. Njegov je začetnik bio Andre Breton, rođen 1894. godine objavivši nekoliko manifesta nadrealizma.
Nadrealistima su najveći uzori bili francuski pjesnici simbolizma, a jedan od najvećih utjecaja zasigurno su ostavili Guillaume Apollinaire i Arthur Rimbaud. Pjesnici nadrealizma okupljali su se oko časopisa Literatura ( 1919.-1924.) pod glavnim uredništvom Bretona i Aragona. Značajan predstavnik nadrealističke poezije bio je i Paul Eluard, rođen 1895. godine.
Nadrealizam zapravo izražava otpor prema mnogim umjetničkim konvencijama i jak osjećaj krize u cjelokupnom životu. Njegovi predstavnici željeli su istaknuti sasvim drugačiji i novi pojam stvarnosti.
Nastojalo se odrediti unutrašnju stvarnost i učiniti je područjem iz kojeg sve proizlazi, naročito ono što je usko vezano uz umjetnost. To je područje, u skladu s učenjem Sigmunda Freuda, bilo označeno kao potpuno nesvjesni temelj svekolikoga psihičkog života. Nadrealisti su mislili da je jedini zadatak umjetnika redovito i točno bilježenje svega što je u ljudskoj svijesti.
Obilježja nadrealizma bila su negiranje, odupiranje bilo kakvom artizmu (formalnom, sadržajnom), oslanjanje na što modernije tehnike i samu teoriju psihoanalize Sigmunda Freuda, zatim stavljanje težišta na sve što je iracionalno, podsvjesno ili halucinantno. Naime, nadrealisti nisu priznavali ništa što ima racionalni karakter, tražili su čistu spontanost, odnosno nastojanje da se literarno ili slikarski izraze čovjekove reakcije. To se odnosilo na one reakcije koje je nemoguće kontrolirati i na njih utjecati.
U razdoblju nadrealizma bilo je istaknuto automatsko pisanje, odnosno bilježenje svega podsvjesnoga. Bilo je važno da se piše sa što manje razuma, kontroliranja, razmišljanja. Naknadna interpretacija pokušala se svesti na što manju mjeru, sa manjim stupnjem i sudjelovanjem naučenog i društveno prihvaćenog.
