Lažeš, Melita je kraći roman za djecu hrvatskog autora Ivana Kušana. Roman je objavljen 1965. godine, a govori o djevojčici Meliti koja je odlučila lagati jer smatra da u tome nema ništa loše. U priču je uključena i njezina obitelj, roditelji i brat te niz sporednih likova. Radnja se premješta na nekoliko mjesta, točnije odvija se u kući, u školi i u vrtu. Tijekom čitanja, čitatelj je nestrpljiv i svaki čas očekuje da Melita shvati kako u laganju nema ničeg dobrog. Također, očekuju se i reakcije njezine obitelji i okoline u kojoj boravi i živi.
Spomenuti dječji roman do sad je doživio brojna izdanja te je postao nezaobilazno štivo svakog školskog djeteta u Hrvatskoj i šire. Velikoj popularnosti romana, kako domaćoj, tako i međunarodnoj, pridonijela je i istoimena serija koja je snimljena 1984. godine. Osim poznate kultne serije, do sada su snimljene i brojne kazališne adaptacije u koje je uvrštena radnja iz romana.
Iako je od prvog izdanja knjige prošlo mnogo godina, zbog svoje je tematike blizak svakoj novoj generaciji djece te se s pravom naziva i klasikom među dječjim romanima.
Djevojčica Melita glavni je lik u knjizi oko koje se vrti radnja. Posebna je po tome što ima bujnu maštu zbog koje su njezini roditelji, brat i prijatelji na rubu ludila. Preoblikuje i nadograđuje događaje po svojoj želji ili jednostavno izmišlja nove. Budući da je svima dosta njezinih laži, Melitin tata i brat odluče uzeti stvar u svoje ruke i isplanirati urotu koja će Melitu konačno odvratiti od izmišljanja.
Kušan je u ovom romanu odlučilo prikazati neke univerzalne osobine djece prilikom sazrijevanja, ali i osobine odraslih koje ih tjeraju u, na prvi pogled, nevino laganje, izgovarajući sitne male laži za koje su uvjereni da neće nikome naškoditi. Obradio je i temu dječjeg pretjerivanja te pokazao kamo ono može voditi te postavio ključnu granicu koja dijeli maštu i laž. Kušan nam donosi i gdje je granica između sitnih, malih laži koje neće nikome naškoditi te onih velikih koje mogu nanijeti ozbiljne probleme nama, našoj obitelji i prijateljima.
Pogledamo li dublje u Melitinu osobnost, vidjet ćemo da Melita na neki način laže s razlogom. Budući da joj roditelji ne posvećuju dovoljno pažnje jer puno rade, kod nje se javlja jedna sasvim prirodna reakcija. Ona izmišljanjem i lažima pokušava svu pažnju privući na sebe kako bi bila vidljivija i kako bi se njezini roditelji bavili onim što je ona izgovorila, odnosno kako bi se bavili njome. Djeca u njezinim godinama često lažu kada se osjete usamljeno i kada im nedostaje blizini i podrška roditelja. Kušan je ovim romanom odlučio “očitati” bukvicu i roditeljima koji puno rade i ponekad zaboravljaju da je djeci potrebno pokazati više ljubavi i pažnje.
Rečenice su jasne i kratke, a često se izmjenjuju dijalozi i opisi. Autor je na humorističan i djeci zabavan način odlučio pokazati kako laži mogu zakomplicirati stvari. Neprestanim laganjem na kraju riskiramo da nam više nitko ne vjeruje i onda kada govorimo istinu.
Vrsta djela: roman za djecu
Vrijeme radnje: proljeće
Mjesto radnje: kuća, škola, vrt, ulica
Tema djela: život djevojčice Melite koja je odlučila kako neće govoriti istinu
Ideja djela: život u laži nije slobodan život. Uvijek treba govoriti istinu, bez obzira na sve. U protivnim, istina bi jednoga dana mogla biti otkrivena što može dovesti do komplikacija pa čak i prekida prijateljstava i drugih veza.
Kratak sadržaj
Melita je dijete koje voli lagati, a živi s mamom, tatom koji pokušava prestati pušiti te proždrljivim bratom Nenadom i podstanarom Poklepovićem, kojeg je Melita zvala Sjekira. Imaju dva kućna ljubimca, psa Sultana i kanarinca Finkija. Jednog dana je Melitina mama dobila brzojav da je teta Melanija bolesna i nakon toga je žurno otputovala.
Zašto je Melita bila tako posebna? Svaki put kada bi počela pričati, nije mogla, a da nešto ne slaže. Zato su profesor Vadovec, susjed Ružić, tata, brat i ostali prijatelji odlučili poduzeti nešto kako bi prestala lagati. Odlučili su se urotiti protiv nje kako bi je naučili pameti i kako bi shvatila da nije lijepo lagati.
Izmislila je kako je Sultana pregazio tramvaj i on je zaista nestao (jer se njena obitelj za to pobrinula), izmislila je da je kanarinac Finki nestao (pa su morali i njega negdje sakriti). Smislila je laž da su Šiljo i Verica zaljubljeni,pa su oni zbog toga trebali glumiti zaljubljenost.
U školi je morala odgovarati matematiku i zbog toga je morala doma učiti. Izmislila je kako je plesala s princem koji je ostavio broj koji je ona na kraju morala naučiti. U knjizi je poslije pronašla srećku.
Jednom je upitala susjeda zašto se uvijek trudi naslikati plavo sunce jer ono je ipak druge boje. Odveo ju je u predgrađe gdje je morala sklopiti oči i zatim ih otvoriti te napokon ugledala plavo sunce.
Nakon toga je požurila kući sva uspaničena zbog straha da se nešto nije dogodilo njenom Sultanu. Kada je napokon stigla bila je zatečena tišinom koja ju je dočekala u dvorištu. Kod kuće je nitko nije dočekao jer su svi bili odsutni, a ona se samo pitala gdje je Sultan i je li mu se što dogodilo.
“Samo da se ništa nije dogodilo Sultanu – ponavljala je.”
Što se dogodilo sa Sultanom koji ju je uvijek čekao veselo mašući repom i lajući, baš poput najbolje dobrodošlice? Primijetila je da se pas sakrio u svojoj kućici uplašen i kada ju je napokon primijetio samo se trznuo u smjeru gdje su cvale jagode.
Melita je pogleda u pravcu jagoda i tada ugledala velikog, dlakavog i mrkog medvjeda. Bila je u šoku i zaprepaštena jer u prvi tren nije znala što učiniti. Odlučila je odmah reagirati pa je pozvala Sultana u kuću i ne čekajući da medvjed krene za njima, na vrata počela stavljati sve čega bi se dosjetila.
Zaštitu je odlučila potražiti u vazama, pokrivačima, stolicama, apsolutno u svemu što joj se tada našlo pri ruci. Barikada je morala biti dovoljno čvrsta kako se medvjed ne bi probio i ozlijedio nju i Sultana. Ali medvjed kao da se nije obazirao na panično ponašanje djevojčice, nego je proždrljivo jeo jagode, baš poput Nenada.
U trenutku dok je Melita promatrala medvjeda kako jede njihove slasne jagode, počelo je grmjeti i kiša je krenula padati. Iznenadna oluja je otjerala opasnu zvijer i tada je čula glas svog oca. Otac je bio začuđen što ne može ući u svoju kuću i počeo je vikati Meliti da odmah otvori vrata. Ona je krenula micati sve stvari koje je ranije naslagala pred vrata kako je medvjed ne bi mogao napasti.
Kada je otvorila vrata primijetila je koliko su tata i Nenad bili u čudu što se pred vratima nalazilo toliko namještaja. Nije im bilo jasno zašto je Melita to učinila. Prvo nije htjela reći pravi razlog, a kada su brat i otac inzistirali na objašnjenju, Melita je znajući da joj neće povjerovati, počela pričati kako je u dvorištu ugledala medvjeda. Otac je odmah počeo vikati da laže:
“Tata, ovdje je bio medvjed…
Otac ju je ljutito pogledao i uzviknuo:
Lažeš, Melita! E, zaista ležeš…”
Nakon toga je sva u plaču istrčala iz sobe.
Melitin otac se nakon toga odlučio maskirati u medvjeda, ali tada je Nenad misleći kako je to njegov otac na kraju naišao na pravog medvjeda. Napokon se vratila Melitina majka koja je Finkija i Sultana pronašla kod susjeda Ružića. Uskoro se proširila vijest o pravom medvjedu, ali je batine na kraju dobio Melitin otac koji se maskirao u opasnu zvijer. Na kraju je uhvaćena životinja koja pobjegla iz zoološkog vrta. Slikar Poklepović je dobio nagradu za svoju sliku, a Melita se riješila srećke.
Likovi: Melita, slikar Poklepović, tata, Nenad, Sultan, Finki, profesor Vadovec
Analiza likova
Melita – glavna junakinja priče. Iako je u srcu bila dobra djevojčica, njezina bujna mašta i nedostatak pažnje njezinih roditelja, natjerali su je da često laže. Vjerovala je da će zbog izgovorenih laži, zadobiti pažnju i da će se svi baviti upravo njome. Zaigrana i vesela, pametna i radoznala. Upijala je nove informacije i željela je znati sve o svemu. Na kraju je bila očajna jer joj otac nije povjerovao, a što je bio rezultat njezinih ranije izgovorenih laži.
Bilješka o piscu
Ivan Kušan je čuveni akademik i književnik koji je napisao velik broj djela u kojima mogu uživati sve generacije, bilo da se radi o mlađima ili starijima. Osim što je pisao Ivan je ostao zapažen kao slikar, a pored toga je prevodio s nekoliko stranih jezika kao što su ruski, engleski i francuski.
Ivan Kušan se rodio 1933. godine u Sarajevu, da bi šest godina kasnije cijela obitelj preselila u Zagreb. Prije nego što je krenuo u školu, Ivan se mogao pohvaliti znanjem ćirilice i latinice, a dok je imao šest godina služio se još jednim pismom, goticom iz 13. stoljeća. Otac mu je pomagao u učenju ruskog jezika pa je s njim prevodio neka djela ruskih pisaca. Stric mu je pomogao s učenjem francuskog jezika.
Kada je završio Likovnu akademiju, Ivan se našao na raskrižju života i tada je trebao odlučiti hoće li nastaviti dalje kao slikar ili možda kao književnik. Odluka je na kraju bila prevodilačka i literarna karijera. Umro je 20. studenog 2012. godine.
Napisao je nekoliko romana i priča kao što su: “Promišljeni, dugi gnjev”, “Toranj”, “Naivci”, “Medvedgradski golubovi”, “Veliki dan”… Osim što je pisao za odrasle, Ivan je napisao nekoliko romana i za djecu: “Zagonetni dječak”, “Koko u Parizu”, “Koko i duhovi”, “Koko u Kninu”, “Uzbuna na Zelenom Vrhu”, “Lažeš Melita”, “Ljubav ili smrt” te “Domaća zadaća”.
Autor: S.Š. i M.L.
