Groteska dolazi od latinskog korijena grotto koji je došao od grčkoga krypte, a referira se na udubinu ili mjesto zakopano pod zemljom. Ovim putem dolazimo do talijanske riječi grottesco koje znači spiljski i francuske riječi grotesque koja znači smiješan ili neprirodan.
Ova riječ koristila se primarno kao naziv za uzorak ukrašavanja koji je uključivao biljne motive s viticama koje se neobično isprepliću s ljudskim i životinjskim elementima i vežu se za zidne slikarije pronađene u rimskim ruševinama. U 18. stoljeću se počinje koristiti u značenju u kojem je poznajemo danas. U književosti se odnosi na prikazivanje ljudi ili predmeta u neprirodnom, komičnom ili pak izobličenom i deformiranom obliku.
U književnosti posebice groteskom nazivamo ona djela koja pokušavaju spojiti nespojivo tj. spajaju u isto djelo komične i tragične elemente kao i užase i strahote i humorisitičan učinak. Prikazuju se neobični i bizarni događaji i ličnosti. U nedavnoj povijesti mogli smo je sresti u suvremenoj književnosti apsurda, a bila je čest način izraza u nadrealizmu, ekspresionizmu i realizmu.
Povezuje se sa satirom ili tragikomedijom kojima nalikuje obilježjima. Ova književna vrsta prenosi publici i tugu i bol, ali ujedno pruža i komične efekte kao protutežu ili oni pak proizlaze iz same izobličenosti situacije u kojoj se lik našao ili pak iz njegova neobična karaktera.
Glavni lik groteske u nama će potaknuti i gađenje i empatiju, dok ćemo najobičnijeg zlikovca jednostavno samo mrziti, ovaj lik je nešto kompliciraniji i slojevitiji i prema njemu gajimo ambivalentne osjećaje.
Neke od poznatih groteski u književnosti su Guliverova putovanja Jonathana Swifta, Zvonar crkve Notre Dame Victora Huga i možda najpoznatija i najomiljenija od svih groteski Alisa u zemljii čudesa Lewisa Carrolla.
