Talijanski pjesnik Filippo Tommaso Marinetti objavio je 1909. godine Futuristički manifest i tako najavio novi književni smjer futurizam – lat. futurus, budući. Veličao je ljubav prema znanosti, osuđivao tradicionalnu povijest i okretao se razvoju tehnologije, brzini. Njegovo je stvaralaštvo ubrzo nakon izlaska manifesta potaknulo i druge književnike na pisanje.
Kako najjednostavnije opisati pojam i razdoblje futurizma? Futurizam je zapravo kulturni i umjetnički pravac najzastupljeniji u likovnoj umjetnosti i pjesništvu. U njemu se zastupa radikalni raskid s tradicijom, osobito sa svakom sentimentalnošću i esteticizmom. Pokušava se odrediti ideal nove umjetnosti koja bi trebala izraziti dinamizam novog vremena, novu industrijsku civilizaciju i stvoriti novi kult aktivizma.
Futuristi naglašavaju i ističu hrabrost, drskost, buntovnost, propagiraju rat, osvajanje, militarizam, slave strojeve, avione, brzinu i dinamiku modernijeg života. Oni nastoje tematski i izrazom književnost približiti tehničkim dostignućima. Veličaju snagu protiv estetike, ljepota im je u industrijalizaciji.
U književnooblikovnom smislu futurizam se prvenstveno zauzima za stvaranje potpuno novog pjesničkog jezika, predlaže ukidanje interpunkcije (slobodan stih), isticanje imenica i infinitiva, registraciju vanjskih zvukova i šumova te automatsku poetsku registraciju dojmova. Osim toga, zalaže se za uvođenje matematičkih znakova, oponašanje ritma strojeva, stvaranje novih riječi bez posebnog logičkog značenja.
Nove posebne ideje i orijentaciju u cjelini dobio je futurizam u Rusiji (Oktobarska revolucija). On je radikalno postavio mnoge brojne probleme suvremenog društvenog izraza te smisla, odnosno svrhe književnosti u našem vremenu. Njegov početak označio je almanah “Pljuska društvenom ukusu” iz 1912. godine.
Ruski avangardisti nastojali su društvenu revoluciju uskladiti sa umjetnošću i to prema načelu potpuno novog društva. Naime, zahtijevali su potpuno novu umjetnost kako bi razorili tradicionalne oblike. U tome nisu štedjeli ni stih, niti razumljivi jezik pa je tako Velimir Hljebnikov počeo eksperimentirati s jezikom i tako pokušati stvoriti sasvim novi jezik na temelju rušenja sintakse i izvedenica.
Najbolji primjer toga djelo je Vladimira Vladimiroviča Majakovskog. On je naime stvorio novu vrstu stiha, razbio tradicionalnu strukturu i uveo ritmički stih. To je pogodovalo ideji pjesnika kao govornika, a on se neprestano obraća slušaocima. Izborom riječi, književnih oblika i vrsta, kao i posebnom organizacijom standardnog govora njegova je književnost poricala tradicionalnu ideju ljepote. On je želio da bude snažna, uvjerljiva i izražajna kako bi što izravnije poticala revolucionarnu akciju. Futurizam se kasnije proširio i na ostale zemlje kao što su Engleska, Francuska, Italija i Amerika.