Barok je ime dobio po portugalskoj riječi barrocco što zapravo znači iskrivljen, nepravilan biser. On je zapravo naziv za stil europske umjetnosti kao što je arhitektura, slikarstvo ili kiparstvo. Njegovo vremensko određenje obuhvaća razdoblje između 1570. i 1670. godine.
Bilo je to doba dvorskog apsolutizma i protureformacije., odnosno 16. stoljeće pa sve do polovine 18. st. Barok karakteriziraju nemirni oblici, oštra sučeljavanja svjetla i tame, kićenost, dekorativnost i pompoznost. Nasuprot renesansnom optimizmu, vjeri u život i čovjekovu snagu, u baroku se pripovijedala ljudska nemoć i ništavnog ovozemaljskog života. Bilo je jasno da je utjecaj katolične crkve snažan i prevladavajuć.
Barokna slika svijeta je tamna, negativna i pesimistična. Ispunjena je raspravljanjima o smrti, odricanju i pripremi za zagrobni život. Istodobno, harmonična jednostavnost renesansnog izraza zamijenjena je kićenim, bombastičnim stilom koji se temelji na kumulaciji različitih izražajnih sredstava. Nastoji se izazvati zadivljenost što književnicima polazi za rukom.
Književnost baroknog razdoblja zove se u različitim zemljama posebnim imenima. Tako se naprimjer u Španjolskoj naziva gongorizam, u Italiji marinizam, a u Francuskoj precioznom književnošću.
Značajniji europski književnici baroknog razdoblja bili su L. de Gongora, Calderon de la Barca, G. Marino, J. Milton, a od hrvatskih književnika najpoznatiji su nam Dubrovčani Ivan Gundolić i Dživo Bunić Vučić.
Oni su svojim stvaralaštvom dalje proširili barokni utjecaj diljem Hrvatske. Ivan Gundulić i njegov viteški ep Osman obilježili su vrhunac baroka u Hrvatskoj.
Hrvatska barokna književnost pojavila se kasnije, tek u 17. stoljeću. Bilo je to vrlo značajno razdoblje za hrvatsku književnost, najviše zbog protureformacije čiji je utjecaj zaista bio snažan. Kao rezultat toga u Hrvatskoj se rodio problem koji će se samo dalje razvijati, problem standardnog hrvatskog jezika.
Najveći doprinos u hrvatskoj baroknoj književnosti zasigurno su dali vjerski redovi. Od njih su se najviše istaknuli isusovci koji su odmah osnovali mnoge škole. Ponajprije, htjeli su proširiti duh katolične obnove, ali i sudjelovati u obrazovanju djece i mladih. Najstarija isusovačka škola osnovana je 1607. godine u Varaždinu. Varaždin je ujedno bio hrvatski grad najpoznatiji po baroknom utjecaju, ne samo na književnost već potpuni način života.
