Tone Seliškar

Tone Seliškar (1900. - 1969.) bio je slovenski pjesnik i pisac, vrlo cijenjen i poznat u Sloveniji.

Rođen je u Ljubljani 1. travnja 1900. godine u običnoj radničkoj obitelji. Majka mu je bila radnica u duhanskoj tvornici, a otac se bavio prijevozom te je vrlo cijenio književnost.

Tone je već u osnovnoj školi pokazao iznimno zanimanje za književnost te je tada već počeo pisati prve pjesme. Srednju školu završio je 1919. godine također u Ljubljani. Bio je učitelj slovenskog jezika, a radio je u prvo u Celju pa u Trbovlju gdje se i oženio. 1925. godine vratio se s obitelji u Ljubljanu.

1943. godine otišao je u partizane gdje je iskoristio priliku za pisanje. Tamo je uređivao partizanski časopis. Nakon završetka Drugog svjetskog rata radio je kao novinar u listu "Slovenski poročevalc", izabran je za urednika Borec nakladničke kuće.

1969. godine je umro u Ljubljani.

Tone Seliškar je najviše svojih djela posvetio mladima i djeci. U prozi koju je pisao, opisao je s kakvim su se sve teškoćama i borbama morali susresti radničke obitelji. Ispričao je svoje djetinjstvo u poznatom djelu "Dječak s velike ceste"

Njegova najpoznatija djela poezije su bila "Knjiga drugova", "Pjesme očekivanja". "Pjesme i pripjevi", "Trbovlje", od proze "Kuća bez prozora", "Nasukani brod", "Noć i svitanje", "Mi ćemo pobijediti", "ljudi s crvenim cvijetom".

Najpoznatija djela za mlade bila su "Družba sinjeg galeba", "Rudi", "Mule", "Janko i Metka", "Djed Som", "Indijanci i gusari", "Ribar Luka i delfin", "Velika gala predstava"i "Bujica".