Samuel Beckett

Samuel Beckett je priznat dramatičar i romanopisac irskog podrijetla, rođen u Dublinu 13. travnja 1906. godine. Studirao je francuski, talijanski i engleski jezik na Trinity koledžu u Dublinu.

Nakon diplome neko vrijeme je bio učitelju Belfastu, ali se ubrzo preselio u Pariz, gdje je upoznao sunarodnjaka Jamesa Joycea. Dvojica književnika postali su prijatelji, s time da je Beckett odmah počeo asistirati Joyceu u istraživanjima za njegove knjige, radeći kao njegov tajnik.

Prvo djelo koje je Beckett objavio bio je kritički esej pod naslovom "Dante... Brino. Vico... Joyce" u kojem se osvrće upravo na Joyceov književni rad i njegovu metodiku pisanja. Dok je živio u Parizu, objavljivao je djela na francuskom.

Od 1935. počeo je objavljivati svoju poeziju, uglavnom u zbirkama, te počeo raditi na svom romanu "Murphy". Njegova proza bila je odlično prihvaćena, a u jednoj od svojih priča predstavio je i nadolazeću dramu, njegovu najveću uspješnicu " U iščekivanju Godota". Tu dramu napisao je 1952.

Beckettovo književno djelovanje ostvareno je u okviru teatra apsurda. Ono mu je 1969. godine priskrbilo je Nobelovu nagradu za književnost.

Književni period u kojemu djeluje je postmodernizam, teatar apsurda i egzistencijalizam. Beckett je u svojim djelima uglavnom zaokupljen ljudskom egzistencijom i problemima otuđenosti u modernom životu. Njegovi likovi su žrtve nekih viših sila. Djela su mu uglavnom pesimistična, ali gotovo uvijek prožeta humorom.

Beckett u književnosti i kazalištu ne predstavlja samo prekretnicu, već velikim dijelom pokretača i utemeljitelja postmodernističke proze i drame. Njegovi likovi i djela izašli su iz okvira stranica, književnosti i kazališta te postali simbolima koje danas često susrećemo u svakodnevnom životu.

Upozorio nas je na neke tipične osjećaje i probleme našeg doba -"čekanje Godota" postalo je uzrečicom koja označava "beznadno i besmisleno očekivanje nekoga ili nečega što bi nas možda moglo spasiti, premda u to ni sami pretjerano ne vjerujemo".

Oko kategorije u koju bi spadali njegovi romani (Molloy, Murphy, Watt…) vodili su se sporovi, pripadaju li modernim, modernističkim ili pak postmodernističkim romanima, ali njegove drame odmah nakon objavljivanja i prikazivanja shvaćene su kao vrhunac ostvarenja novog pravca, antiteatra.

Uz Ionesca i Adamova smatra najvažnijim predstavnikom takvog tipa kazališta, koji odbacuje smisleni dijalog i tipičnu dramsku kompoziciju te prelazi granice do prije poznatih žanrova (komedije i tragedije). Njihove drame mogu se opisati kao apsurdne drame temeljene na crnom humoru.

Beckett se bavio i pisanjem romana, a tri najpoznatija su "Molloy", "Malone umire" i "Bezimeni" koji su nastali u periodu između 1947. i 1953. godine. Njegove poznate drame su i "Žeravica", " Kraj igre", "Sretni dani", "Riječi i glazba", "Ne ja" i druge.

Beckett je umro u Parizu 22. prosinca 1989.