"Ribanje i ribarsko prigovaranje" je jedno od najpoznatijih Hektorovićevih djela. Ono je ujedno i jedno od najstarijih tiskanih djela hrvatske književnosti. Ako želimo nešto saznati o osobinama Petra Hektorovića, možemo samo ih njegove književne ostavštine i oporuke. On ništa ne izmišlja, on izvješćuje, ne fantazira. U svom djelu iznosi samo istinite događaje. Njegovi ribari … [više]
Petar Hektorović
Petar Hektorović se rodio između 18.2. i 1.7.1487. godine na otoku Hvaru. Roditelji su mu bili plemići. Hektorović je izučavao humanističke nauke i vještine u Splitu. Nakon smrti oca, preuzima imanja na Hvaru i Visu.
Nakon provale Turaka na Hvar 1539. godine, morao je bježati u Italiju. Vratio se nakon godinu dana. Za razliku od drugih hvarskih plemića, Hektorović se nije klanjao mletačkoj vlasti. Dočekao je i drugo tursko haranje Hvara 1571. godine. Umire 13.3.1572. u 86. godini života.
Za vrijeme svojeg školovanja u Splitu je naučio latinski jezik. Upoznaje se sa skolastičnom filozofijom. Imao je dobru muzičku naobrazbu. Znao je zabilježiti napjeve narodnih pjesama, a bio je upućen i u graditeljstvo što znamo po tome što je sam vodio gradnju svoga dvora Tvrdalj po svojim nacrtima. To mu je građenje bilo jedno od najmilijih zanimanja koje mu je ispunilo velik dio života.
Na Hektorovićev književni rad utjecali su Marulić i književni krug u Splitu. Kako Hektorovića upoznajemo tek u poznijim godinama, ne znamo kakva je kod njega bila mladenačka faza. Pjesme iz tog vremena sam je uništio. Hektorović se znatno razlikuje od Marulića jer mu nije bila svrha da širi kršćansku etiku. Od njega nemamo ni jedne bogoljubne pjesme. Hektorović piše o sebi, o svojim doživljajima. Pisao je iz "unutarnje" potrebe. Više puta je bio odlučio da će se odreći pisanja pjesama, ali se nije mogao toga držati.
U odnosu prema svjetovnoj renesansi samo se dijelom slaže s Marulićem - i Hektorović je pobožan, proglašava životne radosti taštinama, itd, ali to ne znači da ne voli zbiljski život. On voli društvo i prijatelje. Bavi se svjetovnim književnim radom, muzikom i graditeljstvom. On voli život.
Hektorović je čovjek renesanse 16. stoljeća. Ali Hektorović, kao i Marulić, odbija renesansni paganizam. Stoga kod njega nema klasične mitologije. Hektorović nije mogao složiti suvremeno "poganstvo" sa svojim kršćanstvom te ga nije mogao priznati ni kao književnu fikciju. To je značajno za čovjeka koji, i u književnosti, ima želju biti istinit i vjeran sebi.
Kao književnik, Hektorović se odlikuje svojim posebnim, sažetim stilom. Kao čovjek bio je više plemenit negoli "plemić", jer on nije bio samo "humanist", nego je bio human, u pravom smislu riječi. Njegova ljubav prema puku izvire iz istinske, duboke čovječnosti.
