Josip Eugen Tomić

Josip Eugen Tomić rođen je u Požegi (1843.-1906.). Njegovo književno stvaralaštvo najčešće se svrstava u realizam, premda mu djela nerijetko sadrže motive s duhom romantizma. Odlikuje se svestranošću na području književnosti sa žanrovskom raznolikošću u rasponu od pjesništva, komedija i pučkih igrokaza, sve do novela, romana, tragedija i članaka.

Osim na književnom planu, djelovao je i na području kulture, javnih službi i gospodarstva, stoga s obzirom na angažman u navedenim dužnostima, njegov je spisateljski opus potrebno promatrati unutar dodatnog konteksta cjelokupnog bavljenja.

Pamtimo ga kao pjesnika, novelista, pisca dramskih tekstova, romanopisca, urednika časopisa, feljtonista, kritičara, polemičara, učitelja i autora udžbenika.

Novela "Opančareva kći", objavljena 1871. godine ulazi u najuspješnija Tomićeva ostvarenja, a izgrađena je na usmenom pripovijedanju autora koji pokatkad i sam ocjenjuje svoje izlaganje.

Tomić je bio osobito zaokupljen povijesnim temama i nacionalnom kulturnom baštinom, što osim u noveli "Opančareva kći", do izražaja posebice dolazi u historijskom romanu "Zmaj od Bosne".

Tomić se gotovo uvijek gleda u opoziciji sa Augustom Šenoom, budući da osim što su pisali i djelovali u istom razdoblju, bili su vječito zaokupljeni jednakim motivima i idejama. Sličnosti među dvojicom su biografske i književne, stoga je gotovo nemoguće analizirati Tomića bez Šenoe, a valja uzeti u obzir da je i sam Šenoa nerijetko ocjenjivao rad svoga sljedbenika.