Stankovačka učiteljica kratka je pripovijetka autora Ivana Perkovca. Djelo je uprizoreno u obliku pisama koje mlada učiteljica šalje svojoj prijateljici Klarici i tako opisuje razne dogodovštine koje su je zadesile na … [više]
Ivan Perkovac
Ivan Perkovac rođen je 23.5.1826. u Harmici, mjestu u blizini Zagreba. Živio je i pisao u vrijeme apsolutizma, razdoblje kada Hrvatska raskida sve veze s Ugarskom. Generaciji hrvatskih intelektualaca koji su se bavili političkim problemima razdoblja pripadao je i sam Perkovac. Nije bio sposoban sudjelovati u ratu, pa je tako, u potrebi za bilo kakvim doprinosom narodnom preporodu, radio u Bojnom odsjeku Namjesničkog vijeća. Tamo je s Petrom Preradovićem radio na organizaciji hrvatske vojske.
S tom službom završio je 1850. godine, nakon 1854. uglavnom je nezaposlen i živi boemskim načinom života. U međuvremenu obolijeva od sušice. 1860. Slavoljub Vrbančić odlučuje pokrenuti novi politički dnevnik Pozor, Perkovac preuzima uredničku dužnost. Bio je to najčitaniji hrvatski politički dnevnik tog doba. Uz to što je bio novinar i urednik Pozora, Perkovac je bio narodni zastupnik u saboru. Njegov utjecaj bio je velik, u javnosti i sabornici.
Nakon političkog neuspjeha u borbi za održavanje Hrvatske neovisnosti i odbacivanja bilo kakve unije bilo s Bečom ili Peštom, Perkovac se povukao s političke scene i odlučio premjestiti svoju borbu na drugo područje. Smatrao je kako je jedan od problema nizak nivo narodne prosvijećenosti pa je krenuo pisati, sav njegov publicistički i pripovjedački rad bio je usmjeren ka tom cilju.
U Vijencu objavljuje svojih prvih pet pripovijedaka: I žene ljube iskreno, Kitica, Župnikova sestra, Šljivari, Stankovačka učiteljica. Uz to objavio je niz naučnih i obrazovnih članaka kao što su Estetička obrazovanost, O zvanju i rodoljublju žena, Tegobe i zahtjevi pučkoga učiteljstva.
Umro je u Samoboru, 16.4.1871. od sušice koja ga je mučila i napadala godinama.