Ivan Cankar

Ivan Cankar rođen je 10.5.1876. godine u Vrhniki (Slovenija), kao osmo dijete u obitelji. Radio je kao krojač kako bi prehranjivao svoju obitelj. Djelovao je u razdoblju moderne i bio je jedan od najuspješnijih slovenskih pisaca.

Studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Beču i potpuno se posvetio književnosti. U slovenskoj književnosti javio se pjesmama i zbirkom Erotika, koja je ozlojedila konzervativne krugove te je ljubljanski biskup otkupio cijelu zbirku i dao je spaliti.

Jedan je od tvoraca slovenske moderne, u suvremenom političkom životu bio je angažiran kao socijaldemokrat, a njegove političke ideje našle su odraza u svim njegovim djelima.

Početkom slovenske moderne označava se 1899.  kada je Cankar objavio svoju zbirku poezije Erotika.

Cankar je prvi pisao drame koje su često bile komične, psihološke i socijalne što je također obilježilo njegovu prozu te ga uz Francea Prešerna čini jednim od najutjecajnijih imena slovenske književnosti.

Cankar je utabao put pisanju o materijalnoj, socijalnoj svijesti, prikazujući i secirajući siromašni sloj društva te pojedinčevu unutarnju svijest i njegova previranja. Često mu se prigovara da njegove priče imaju slične likove i teme, ali u tome je njegova snaga i ljepota. Toliko ih dobro opiše i približi čitatelju strah, poniženje, patnju pa i grijeh potlačenog, malog čovjeka.

Tematski je obuhvatio sve slojeve slovenskog društva: od seljaka do inteligencije, a stilom varira od neoromantičnog do naturalističkog. Glavne su karakteristike njegovih proza i drama oštra psihološka i sociološka analiza.

Iako je za vrijeme boravka u Beču upoznao dekadentni velegradski život, u svom stvaranju se fokusira na prikaz života u Sloveniji te svojom književnošću svjesno utire put prema reformaciji svoje države (u kulturnom, javnom i društvenom životu).

Cankar se kao pisac suprotstavljao društvenim nejednakostima i nepravdi koje su bile jako izražene u njegovo vrijeme. Društveni život njegovog doba bio je izrazito klasno podijeljen, oni koji su bili imućni su imali jako mnogo dok su siromasi bili siromašniji nego ikad i jedva su preživljavali od bolesti i neimaštine.

U svojim djelima, Cankar se često koristi i fantastičnim motivima (čudni likovi poput jednooke bake, patuljaka i posebnih moći koje pridaje neživim predmetima) te svijetom snova. Inspiraciju crpi i iz likova narodnih heroja (kao što su Petar Klepec, kralj Matijaž), a u kasnijim djelima prepliću se utjecaji realizma i simbolizma.

Najviše ga inspirira tragedija i patnja malog čovjeka te tradicionalne, patrijarhalne i religiozne sredine u kojoj živi (najčešće na selu u odnosu gazda - sluga). Kako je i sam bio izbjeglica prati ga motiv ljubavi za domom, nedostajanje doma i obitelji (pogotovo majke s kojom je najviše vremena provodio u djetinjstvu) te svega nevinog i bezbrižnog iz mladosti.

Preminuo je 11.12.1918. godine u Ljubljani.