Ilija Crijević

Ilija Crijević rođen je u Dubrovniku 1463. godine. Latinski prijevod imena mu je Aelius Lampridius Cervinus. Bio je hrvatski pjesnik, leksikograf, humanist i latinist, a živio je u vrijeme Marka Marulića, te bio dio njegova dubrovačkog humanističkog kruga.

Crijević se školovao u Dubrovniku, a onda i u Rimu i Ferrari. Za vrijeme boravka u Rimu napisao je svoje najvažnije radove, među kojima su latinski enciklopedijski rječnik, rasprava o Vergiliju i mnoštvo pjesama, uglavnom erotskog sadržaja. Među njima su svakako najpoznatije "Elegije Flaviji", za koje ga je inspirirala ljubav prema Rimljanki Flaviji. Pjesme imaju sve elemente humanističkog pjesništva. Uz te erotske pjesme, ostale su očuvane i Crijevićeve ode, himne, epigrami, epistole i razne rasprave.

Nakon povratka u Dubrovnik, Crijević je radio kao gradski pravobranitelj, kaštelan, rektor škola i td. Postao je i kanonik, a onda i rektor škola u Dubrovniku.

Iza njega ostala je nedovršen spjev "O Epidauru".

Crijević je bio jedan od onih humanista koji su bili potpuno neskloni hrvatskom jeziku. Za njega je latinski jezik bio jedini dostojan toga da bude službeni i književni, iako su već postojala velika književna djela i pisci koji su stvarali na narodnim jezicima.

Ilija Crijević umro je u rodnom gradu 1520. godine.