Honore de Balzac

Honore de Balzac je dramatičar, pripovjedač i francuski romanopisac te začetnik realizma. U svojim se djelima posvetio analizi svih slojeva društva u Francuskoj, a puno je pisao o političkim, socijalnim i ekonomskim problemima iz svog vremena. Jedan je od onih koji su pisali realistične romane.

Rođen je 20. svibnja 1799. godine u mjestu Tours u Francuskoj u građanskoj obitelji. Ubrzo je shvatio kako želi studirati pravo, pa je tako počeo planirati odvjetničku karijeru. Ali kako odnosi u obitelji nikada nisu bili dobri te nije dobivao dovoljno podrške i topline od najbližih članova obitelji, 1820. godine odlučio je udaljiti se i krenuti svojim putem.

Nakon što je donio odluku da raskine sve veze s obitelji, donio je odluku da se preseli u Pariz i posveti najvećoj ljubavi književnosti koja je nakon toga obilježila njegov život, a zbog čega se danas smatra jednim od najvećih romanopisaca koji se u jednom trenutku dotaknuo erotskog primjera tragikomike najviše vidljivo u djelu "Škakljive priče".

Roditelji su uvijek željeli da jednog dana postane bilježnik, a kako je njegova želja išla u drugom smjeru, počeo je pisati romane pod drugim imenom. Nažalost ni to mu nije pružilo previše zadovoljstva jer nakon prvih radova Honore de Balzac se nije uspio nametnuti u književnom svijetu.

Nakon početnih neuspjeha počeo je nizati dugove radi investicija koje nisu uspjele i tako je krenuo raditi kao štampar što mu je donijelo nove dugove, a s kojima je živio do kraja života. Sve ga to nije pokolebalo da ostane čvrst i uporan, a zahvaljujući vjeri od koje nikada nije odustao, njegova djela su pokazala kako ne treba omalovažavati život običnog čovjeka.

Balzac je odlučio pozabaviti se svakidašnjim životom i prikazati surovu realnost gdje su seljaci potlačeni od strane zemljoposjednika i gdje moćnici imaju sve ovlasti da postignu što god žele, pa bilo to i na teret slabijih.

Pripovijetke i romane koje je pisao nazvao je ljudskom komedijom u kojoj je opisao pravo stanje francuske aristokracije. Iako je želio postati plemić to ga nije sprječavalo da u svojim djelima prikaže pravo stanje stvari gdje se aristokracija nameće pred svima sa svim povlasticama.

Balzac je svojim djelima označio razdoblje između realizma i romantizma, pa se tako s jedne strane pojavljuju dramatična fabula s elementima strasti dok su s druge strane dokumentirane studije sa stvarnim podacima.

Najvažnijim djelom koje je napisao smatra se "Ljudska komedija", epopeja sastavljena od 92 romana. Godine 1829. izdaje roman "Šuani" i to je jedan dio koji je činio "Ljudsku komediju". U "Ljudskoj komediji" opisao je svoje viđenje francuskog društva početkom 19. stoljeća.

U vrlo kratkom razdoblju od samo dvadeset godina stvorio je više od stotinu djela. "Otac Goriot" smatra se prvim realističnim djelom. Njegovi najpoznatiji romani su: "Izgubljene iluzije", "Otac Goriot", "Rođak Pons", "Seljaci", "Rođaka Bette", "Louis Lambert".

Umro je u Parizu, potpuno iscrpljen radom i vraćanjem dugova 18. kolovoza 1850. godine u 51. godini života.