Hermann Hesse

Hermann Hesse bio je njemačko-švicarski književnik, rođen je 2. srpnja 1877. godine u Calwu u Njemačkoj, a umro je 9. kolovoza 1962. u Montagnoli u Švicarskoj. Hesse dolazi iz obitelji evangelističke vjerske tradicije, no on je već s 13 godina odlučio da će biti pjesnik.

Na početku ga je ljubav prema književnosti odvela prvo u knjižarstvo, da bi se ubrzo nakon početnih uspjeha u književnosti posvetio pisanju. Na početku stvaranja brojnih djela Herman je bio pod utjecajem Hölderlina, a nakon toga pisao je slijedeći učenje Dostojevskog, Nietzschea te Freuda.

U početku je pisao romantične pjesme i priče, a kasnije se ističe kao njemački pripovjedač i romanopisac. Jedan od prvih romana "Pod kotačem" (1906.) imao je autobiografske elemente. Djelo "Peter Camenzind" koje ga je proslavilo kao književnika objavljeno je 1904. godine.

1912. odlazi u Indiju što je uvjetovalo nastanak djela: "Iz Indije" (1913) i "Sidarta" (1922). Imao je demokratska uvjerenja i česte pacifističke napise zbog čega odmah po završetku Prvog svjetskog rata 1919. odlazi u Švicarsku te 1921. postaje Švicarski državljanin.

Hesse se okreće psihoanalizama mladih usamljenika koji se suprotstavljaju društvenim normama te nastaju dva romana "Demijan"(1919) i "Stepski vuk" (1927) koji mu donose svjetsku slavu. Upravo je zahvaljujući romanu Demijan osvojio mlađe čitatelje, gdje se junak želi osloboditi od ograničenih društvenih okvira.

Hesse nastavlja u duhu psihoanalitičkih romana te nastaje roman "Narcis i Zlatousti" (1930) te naposljetku njegovo najopsežnije djelo, utopistički roman "Igra Staklenim perlama" (1943) napisano za vrijeme Drugog svjetskog rata. 1946. godine Hesse je dobio Nobelovu nagradu za književnost.