Henryk Sienkiewicz

Henryk Sienkiewicz rođen je 5. svibnja 1846. godine na istoku današnje Poljske, u selu Woli Okrzejskoj, u plemićkoj obitelji koja je zbog pomanjkanja novca morala preseliti u Varšavu. Očeva obitelj vrlo je aktivno sudjelovala u revolucionarnim borbama za poljsku nezavisnost, što se smatra razlogom snažnog domoljubnog elementa u Sienkiewiczevu književnom radu.

Sienkiewicz polazi u srednju školi 1858. godine, ali nije briljantan đak. Iz svih je predmeta teško dobivao prolaznu ocjenu, osim iz poljskog jezika i povijesti, u kojima je bio izvrstan. Privlačila su ga književna djela koja tada nisu bila u školskoj lektiri, kao što su Homer, Shakespeare, Scott, Dumas, Voltaire.

Nakon što je napustio školu, tri godine provodi na seoskom imanju kao odgojitelj i učitelj te je 1866. godine položio završni ispit u dobi od dvadeset godina i upisao se na fakultet. Najprije počinje studirati pravo, zatim prelazi na medicinu pa na studij filologije.

Studirao je do 1871. godine, ali nije diplomirao. Prvi Sienkiewiczev roman Utaman (Na marne, 1872.) upravo govori o studentskom životu, ali ne doseže znatniju literarnu vrijednost.

Od 1872. do 1887. Sienkiewicz radi kao novina za Gazetu Polsku te se potpisuje pseudonimom Litwos. 1874. godine upoznaje prvu Mariju. Naime, sve žene s kojima se zaručivao i ženio, a bilo ih je pet, imale su isto ime - Marija.

Prvo njegovo djelo prevedeno na hrvatski bila je novela Iz uspomena poznanjskog učitelja, objavljena u Vijencu 1880. godine. Ostala objavljena djela jest trilogija o Poljskoj tijekom 17. stoljeća, koju čine: Ognjem i mačem, Potop i Gospodin Wolodyjowski, zatim su mu poznata djela i Quo vadis, Križari, Kroz pustinju i prašumu. Roman Kroz pustinju i prašumu prvi je put u Hrvatskoj objavljen 1914. godine pod naslovom U žarkoj Africi.

Sienkiewicz je dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1900. godine.

Umro je 15. studenog 1916. godine u Veveyu u Švicarskoj.