Ernest Hemingway

Ernest Hemingway je cijenjeni pisac romana koji je najveću popularnost stekao zahvaljujući djelu "Starac i more".  Rođen je 21. srpnja 1899. godine u Oak Parku, predgrađu Chicaga, SAD.

Ernest je odrastao u velikoj obitelji, pa je tako imao jednog brata i četiri sestre. Ime je dobio po ujaku Milleru i djedu Ernestu. Odrastao je u naselju za koje je uvijek govorio kako je mirno mjesto u kojem je živjelo najviše protestanata.

Koliko god Oak Park bio blizu velikog grada, za razliku od Chicaga uvijek je njegovao konzervativan i zatvoren način života, pa je i Ernestovo djetinjstvo prošlo u znaku strogog odgoja prožetog vjerskim načelima.

Slobodno vrijeme je najviše provodio u lovu sa ocem i kod gospođe Grace koja ga je učila glazbi. S vremenom se pokazalo kako nema previše talenta za glazbu. U Oak Parku je završio osnovnu i srednju školu, a za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja radio je za "Trapeze" novine gdje je pisao humoristične članke.

Nakon srednje škole nije upisao fakultet, već se posvetio novinarstvu. Bavio se i sportom i lovom. Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu kao dragovoljac. S navršenih osamnaest godina želio je ići u vojsku, ali nije primljen jer je slabije vidio na lijevo oko.

Zahvaljujući Crvenom križu Ernest se pridružio dragovoljcima i postao je vozač hitnog vozila. Sa Crvenim križom je bio do 1918. godine kada je ranjen dok je dijelio vojnicima cigarete. Godine 1919. se vratio u Oak Park i unatoč pritisku roditelja nije htio studirati nego se 1920. godine preselio u Chicago i zaposlio u novinama "Toronto Star Weekly".

U to je vrijeme upoznao Hadley Richardson s kojom se vjenčao 1921. godine i ubrzo otišao za Pariz gdje je radio kao dopisnik. Godine 1927. iz Pariza se vratio u SAD te nakratko živio na Floridi.

Sudjelovao je kao ratni izvjestitelj u španjolskom građanskom ratu, a 1939. godine otišao je živjeti na Kubu, gdje je živio među ribarima, pišući i pecajući. Njegov život bio je buran, a pred kraj života počeo je pokazivati simptome manične depresivne psihoze. Godine 1961. izvršio je samoubojstvo lovačkom puškom u Sun Valleyju u Idahu.

Ernest je bio pisac koji je svojim djelima uvelike utjecao na druge američke autore. Njegova djela u kojima je iznosio najviše iskustva iz stvarnog života, smatraju se klasičnom literaturom, a u kojima je iznio i nekoliko bliskih kontakata sa smrću kao kada ga je ranila bomba dok je pomagao talijanskim vojnicima.

Kada je tek počeo pisati u svojim je djelima mnogo pažnje posvetio likovima koji se bore za moral, a opet s druge strane ne poštuju ničije emocije osim vlastitih. Drugi likovi su bili oni ljudi jednostavnih emocija i karaktera. Do 30-ih godina više se bavio bespomoćnim likovima, a nakon toga se orijentirao na socijalne probleme. Tako je u djelu "Peta kolona" govorio o ekonomskoj nepravdi.

Prvo poznatije književno djelo bila mu je prozna zbirka "U naše doba", iz 1925. godine, a već sljedeće godine objavljeni su mu romani "Proljetne bujice" i "Sunce se ponovno rađa". Godine 1927. slijedila je zbirka pripovjedaka "Muškarci bez žena", a 1929. roman "Zbogom oružje".

Napisao je i niz novela i pripovijesti, među kojima je najpoznatija zbirka "Snjegovi Kilimandžara". Veliku popularnost stekao je romanom "Imati i nemati" (1937.), a još veći uspjeh priskrbio mu je roman s tematikom španjolskog građanskog rata "Komu zvono zvoni" (1940.).

Poslije Drugog svjetskog rata objavljena su mu dva romana, "Preko rijeke i među drveće" (1950.) i "Starac i more" (1952.). Za kratki roman "Starac i more" dobio je Nobelovu nagradu za književnost, 1954. godine.