Na samom početku ove tužne priče autorica upozorava čitatelja na tragičan završetak. Novela se bazira na legendi tj. narodnim pričanjima koje su se prenosile s generacije na generaciju, a takve priče ne umiru. Ili su … [više]
Dragojla Jarnević
Dragojla Jarnević je hrvatska književnica i učiteljica. Rođena je 4. siječnja 1812. godine, a preminula je 12.ožujka 1875. godine u Karlovcu.
Nakon školovanja živjela je u više europskih gradova gdje je radila kao odgojiteljica i guvernanta u bogatim obiteljima. Kada se vratila u Karlovac, pokušala je osnovati privatnu djevojačku školu, a kasnije je podučavala djecu u svom domu. Zalagala se za bolje obrazovanje djevojčica.
Kao književnica je za ono vrijeme bila napredna intelektualka. Isticala se kao vatrena Ilirka i veliki borac za ženska prava. Kako je pristupila hrvatskom preporodnom pokretu počela je pisati domoljubne pjesme i tekstove na hrvatskom jeziku. Svoje tekstove objavljivala je u preporodnim časopisima iako je bila odgojena na njemačkom jeziku i literaturi.
U preporodno doba njezina je uloga bila važna i za daljnju afirmaciju kraće umjetničke proze. U 50-ima je važna za održavanje kontinuiteta pismenosti, a tijekom 60-ih i tijekom Šenoine kanonizacije romana kao žanra, počinje pokazivati i rano realistične crte. Uz nekoliko pisaca kao što su Janko Jurković i Adolf Veber, među prvima je uvela "ufinjeno psihološko crtanje".
Njezin se pripovjedački model temeljio na miješanju romantičarskih fabularnih uzoraka i globalne prosvjetiteljske pouke s protorealističkim psihološkim motivacijskim sustavom. Bila je dvojezična pjesnikinja pa je tako prvu pjesmu ispjevala na njemačkom jeziku, naslovila ju je "Fantasien eines gequälten Herzens". Kasnijih godina je počela pisati materinjim jezikom.
Njezin roman "Dva pira" s tematikom iz revolucionarne 1848. godine pisan je u tradiciji romantizma te je izlazio u nastavcima u Domobranu, prvi je cjeloviti i izvorni roman u novijoj hrvatskoj književnosti.
Najvrjednije djelo je njezin intimni "Dnevnik", pisan s prekidima. Na tisuću dvjesto stranica rukopisa sačuvani su zanimljivi članci i bilješke o političkim događajima i istaknutim suvremenicima. Cijeli dnevnik je obavljen tek 2000. godine.
Osim ta dva djela pisala je i drame: "Veronika Desinićeva, marija kraljica ugarska" i "Duvna" koje su bile vrlo vrijedna književna ostvarenja, ali su nažalost izgubljene.