Grčki pjesnik Anakreont (6. st. pr. Kr.) rodom iz Male Azije, predstavnik je monodijske lirike. Osim njega, predstavnicima monodijske lirike smatramo Sapfu i Alkeja. Takva lirika predstavlja pjesme koje se izvode uz pratnju lire, za razliku od korske lirike, koja se izvodi uz zborno pjevanje. Anakreont u svojim pjesmama slavi životne užitke, a njih nalazi u vinu, ljubavi, … [više]
Anakreont
Anakreont je starogrčki pjesnik, rođen oko 550. ili 580. godine prije Krista u jonskom gradu Teju u Maloj Aziji.
Neki jasni izvori kažu da je bio Polikratov učitelj. Polikrat je bio gusar i tiranin koji se obogatio svojim osvajanjima i otimanjima, a legenda kaže da ga je za života pratila nevjerojatna sreća. Upravo je njemu Anakreont ispjevao mnoge ode.
Budući da je Polikrat bio bogat, na njegovom dvoru su se stalno održavale gozbe i zabave, a Anakreont je pisao pjesme za te prigode. Zato njegove pjesme uglavnom govore upravo o vinu, zabavi i veselju te takvom razuzdanom načinu života. Njima je Anakreont slavio život i njegovu vedrinu, zato se takva vrsta pjesama i danas naziva anakreontskom poezijom.
Anakreont je napisao pet knjiga pjesama, ali su od njih sačuvani samo fragmenti. U knjigama su bile sakupljene njegove himne, elegije, epigrami i ode, sve pisano na jonskom dijalektu, ali i nekim drugim dijalektima, uglavnom narodnim. Budući da su Anakreontove pjesme bile kratkih stihova, bez prevelike strasti i dubine, namijenjene više zabavi nego visokoj umjetnosti, uz njih se pjevalo, uglavnom uz pratnju lire, stoga one pripadaju monodijskoj lirici. Pjesme su bile prihvaćene među širim pukom i prenosile su se generacijama. Mnogi su pokušavali imitirati njegovo pjesništvo, a takve pjesme nazivale su se anakreontici.
Nakon Polikratove nasilne smrti, Anakreonta je Polikratov sin Hiparh odveo u Atenu, a nakon Hiparhove smrti, otišao je u Tesaliju, a onda i u rodi grad Tej, gdje je vjerojatno i umro, oko 495. godine prije Krista.