Začuđeni svatovi

Roman “Začuđeni svatovi” govori o neuzvraćenoj ljubavi Antonija, siromašnog mladića prema lijepoj kćeri ribara Mariji. Sa spomenutom ljubavnom pričom izdvaja se još jedna radnja, a to je tajna ljubav između Marka i Elvire.

Spomenuta ljubav je društevno neprihvaltjiva jer pripadaju različitim društvenim položajima, on je sin ribara, a Elvira plemkinja. Veza između dvoje zaljubljenih dokazuje kako ljubav može pobijediti unatič raznim preprekama.

U romanu se spominju različita pitanja, a osim ljubavi, Eugen se dotiče i samopoštovanja čovjeka te borbe za bolji razvoj zajednice. Postoji podjela likova na dobre i loše, pa su tako svi Talijani loši, dok su Hrvati dobri. U djelu se nalazE snažni opisi krajolika, dramatični zapleti te detaljna karakterizacija likova.

Kratak sadržaj

U siromašnom ribarskom mjestu Lučici u Istri jedne noći se dogodio brolom. Bura je bila razlogom što se na obali razbila lađa Mate Bartolića, trgovca iz mjesta Jelenšćica.  Mještani se trude spasiti živote svih unesrećnih, a među njima je i siroče Antonio, koji je živio kod obitelji Šabarića. Iako se trudio nije uspio spasiti dječaka koji je poput njega bio siroče. To ga je toliko mučilo da nije odustao dok nije pronašao tijelo i odnio ga na groblje da ga zakopaju.

Mato Bartolić je smješten kod Šabarića, a njeguju ga Marija i Jele. Trgovac je proveo kod obitelji mjesec dana i u to se vrijeme između njega i Marije razvila ljubav.

Stiže ljeto i u posjetu malom mjestu dolazi Alfredo Saletti, sin omraženog plemića Marina Salettija, koji živi u velikoj kući na brijegu te u šaci drži cijelo stanovništvo Lučice. Marina nitko ne voli jer je opisan kao lihvar koji ne preza ni pred čim samo kako bi se dokopao bogatstva.

Jednog dana dok se vraćala s mjesta gdje je prala rublje, Marija je naletjela na Alfreda. Želio ju je obljubiti na silu, a kada mu se suprostavila uspio ju je poljubiti, ali tada ju spašava Antonio. Udario je Alfreda tako jako da se ovaj srušio na zemlju.

Alfredo je nakon toga dana bio opsjednut Marijinom ljepotom, ali i željom da se osveti Antoniu. Potplatio je sluge Lovru i Luku da ubiju Antonia i da mu pomognu da obljubi Mariju. Antonio je slučajno čuo cijeli razgovor dok je nosio pismo za Elviru.

Nakon što se oporavio Mato je nastavio posjećivati Mariju. Odlučio ju je zaprositi. Razgovor njega i Marije čuo je Antonio, koji je tajno bio zaljubljen u Mariju i zbog čega je patio. Mladi par je dobio blagolosv od roditelja i brata Marka koji je upravo došao iz Beča.

Dok mu je sestra sretna, Marko je nesretan jer već dugo voli Elviru Saletti, a za njegove osjećaje zna samo Antonio. Oboje su svjesni kako je njihova ljubav nemoguća, pa se potajno nalaze.

Alfredo i dalje planira osvetu, a Antonia nije volio dok je još bio dječak kada je u njihovu kuću došla siromašna žena s dječakom Antoniom moleći oca za pomoć. Nakon što ih je Marino otjerao, Alfredo je istukao Antonia.

Podmićeni sluga Luka uspio je saznati kada bi mogao dobiti Mariju nasamo. Dok je razgovarao s njenom majkom, saznao je da će Marija u zoru ići sama prema dolcu od Šabarića. Alfredo je naumio pratiti djevojku tako što je isplanirao navodni lov. Dok je slušao razgovor Antonio je uspio saznati i nešto o svom podrijetlu.

Idući dan su Alfredo i Luka slijedili Mariju, a Antonio ih je čekao kod dolca. Kada su se približili Mariji, Antonio ju je spasio i puškom otjerao slugu i Alfreda u mjesto pred svima. Sada su svi mogli saznati što je Alfredo namjeravao učiniti. Seljani su bili ogorčeni, a Šabarići su ga namjeravali tužiti.

Alfredo traži od sestre da ga brani pred ocem, ali ona osuđuje ono što je htio napraviti. Za večerom otac bjesni na sina, a Elvira ga moli za milost. Iste večeri se sastaje s Markom kojeg isto moli za milost zbog onog što je htio učiniti njegovoj sestri.

Pred poštom dolazi do sukoba između Alfreda i Marka. Stari Saletti razmišlja kako da spasi sina, pa ga namjerava poslati u Pariz dok se ne smiri situacija, a u međuvremenu će potplatiti lažne svjedoke. Nakon večere Alfredo od općinskog načelnika Murellija (prijatelj Salettijevih) posuđuje pet stotina forinti za provod u Parizu, a već mu je dugovao više od tri tisuće.

Iste noći Elvira se nalazi s Markom i moli ga da njegovi ne tuže njenog brata jer će to samo povećati jaz između njihovih obitelji. Odjednom čuju buku. Njih dvoje se rastanu, a Marko krene stazom prema šumi. Tamo je ugledao Alfredovo tijelo i pušku. Krenuo je prema kući Salettijevih da javi Marinu da mu je sin mrtav.

Antonio se u međuvremena sav u groznici približava kući Josina oca, Martina Kožulića. Pokuca na prozor i prizna Martinu kako je ubio Alfreda te moli za prenoćište. Kožulić mu tada ispriča kako je zapravo ubio svog brata i objasni mu istinu o njegovu porijeklu.

Mamu Maricu je stari Sletti napastovao dok je muž plovio. Saletti nikada nije htio čuti za Antonia iako je on bio otac. Kada je čuo cijelu istinu, bio je sav u suzama jer je shvatio što se dogodio.

Ispriča kako su ga dočekale Alfredove sluge s toljagama i kako je pokušavao pobjeći te naletio na Alfreda, koji je uperio kuburu u njega. Tijekom borbe je kubura opalila i Alfredo je pao. U to je vrijeme u kuću plemića došao Murelli kojeg je samo zanimao novac što ga je posudio Alfredu. Zajedno s Marinom sastavlja izvješće kako bi ga mogli poslati u Volosko.

Nije trebalo dugo da se mjestom počne širiti vijest kako je Alfredo ubijen. Kasnije tokom dana u kuću Šabarića dolaze žandari kako bi uhitili Matu i Marka, ali Antonia nisu našli.

Elvira je tada priznala ocu da je Marko nevin jer je u trenutku ubojstva bio s njom, nakon čega joj stari Saletti počne prijetiti. Elvira odlazi kod Šabarića kako bi priznala svoju ljubav te još jednom potvrdila da je Marko nedužan. U kuću dolazi i Antonio i priznaje da je Alfreda ubio u samoobrani.

Zajedno s Elvirom odlazi kod načelnika kako bi priznao sve što se dogodilo. Ispriča sve o ukradenoj novčarki te o satu za što je optužio Lovru i Luku. Tada u sobu ulijeće stari Saletti jer je tražio Elviru. Nako što je uvrijedio Antonia on pred svima ispriča pravu istinu u svom porijeklu. Marino je počeo vikati da Antonio laže i pritom odvukao Elviru.

Sljedećeg dana je kod slugu pronađen Alfredov sat, novčarka i lanac. Sluge su u Trstu osuđene na tri godine tamnice, a Antonio je proveo četiri mjeseca u zatvoru.

Stigla je pokladna srijeda i slavi se svadba između Marije i Mate. Dolazi i Marko koji je završio studij medicine u Beču, a dok u kući vlada vesela atmosfera, Antonio je tužan. Čekao je da padne noć kako bi Elviri odnio pismo od Marka. Ona ga tješi pričom o svojoj boli što se ne može naći s Markom jer ju otac cijelo vrijeme kontrolira.

Odjednom dolazi stari Saletti psuje i u Antonia uperi kuburu. Antonio je u tom trenutku skočio i zabio mu nož u prsa. Elvira se onesvijestila, a ranjeni Antonio ju je odnio kod Šabarića i nestao.

Samo dva dana nakon Marijinog vjenčanja pokopan je stari Saletti, a za vrijeme sprovoda djeca su na groblju pronašla Antonievo tijelo pokriveno snijegom. Grobar je govorio kako je bod jednim humkom pokopano siroče koje se utopilo za vrijeme brodoloma.

Autor: Eugen Kumiučić

Književna vrsta: roman

Književni rod: epika

Mjesto radnje: malo mjesto Lučica

Vrijeme radnje: druga polovica 20. stoljeća

Likovi: Antonio Marola, Marko Šabarić, Marija Šabarić, Alfredo Saletti, Elvira Saletti

Antonio Marola predstavlja glavni lik romana. Njega je Eugen Kumičić opisao kao niskog čovjeka stepenastog rasta, za kojeg se činilo da ima preveliku glavu. Kosa je bila kuštrava, a odijelo koje je nosio je bilo poderano.

Antonio je imao oko trideset godina kojeg je siromašna žena Kata dovela iz Trsta kada je imao samo godinu dana. Imao je samo pet godina kada je Kata umrla i kada je ostao sam. Zahvaljujući dobrim ljudima imao je što za jesti.

Kako je odrastao kao siroče, Antonio je od početka života bio obilježen kao osoba koja nema obitelji ni zaštite. Odrastao je povučen od ostalih i na kraju postao svjestan kako je odbačen od svih i kao takav nema pravo na samopoštovanje.

Na kraju romana saznaje kako je začet u vezi bez ljubavi između nasilnog plemića Salettija i siromašne ribarove žene Marice. Istina o podrijetlu mu nije pomogla, nego ga je nesreća nastavila pratiti, pa je tako slučajno ubio polubrata Alfreda, da bi se na kraju poubijali međusobno otac Marino i sin Antonio.

Antonio je zbog izoliranosti uvijek bio šutljiv, a kada je morao pričati izgovarao je najviše kratke rečenice. Nije imao prijatelja, a jedine iskrene osjećaje imao je prema Mariji. Bila je to tajna koja je ostala sačuvana do njegove smrti jer kao siroče nije imao pravo na ljubav.

Iako nije imao prijatelja, mladić Joso je bio čovjek s kojim je mogao pričati, koji je poput Antonia živio na rubu. Antonio je opisan kao tragičan lik, koji unatoč pokušajima da živi časno nije mogao pobjeći nesretnoj sudbini.

Marko Šabarić je sin ribara koji je u Beču studirao medicinu, iako je majka priželjkivala da krene za svećenika. Marko je lik u kojem se spajajku dva svijeta: gospodski i seoski. Unatoč tome što ne dolazi iz viših društvenih položaja bio je zaljubljen u Elviru Saletti.

Marko je imao dvadeset i pet godina, bijele puti, širokih ramena, crnih očiju i čvrstog karaktera. Unatoč tome što je studirao u Beču, ostao je privržen roditeljima i svom porijeklu. Ljubav koju je osjećao prema Elviri bila je snažna i iskrena. Unatoč osjećajima koje je gajio prema Elviri, bio je svjestan razlike između njih dvoje.

Kroz roman dolazi do sukoba unutar Marka, koji se bori između osjećaja prema obitelji i osjećaja prema voljenoj. Na kraju pobjeđuje ljubav.

Marija Šabarić je lijepa kćer Antuna i Jele Šabarić. U nju je zaljubljen glavni lik Antonio, ali ona ne primjećuje nesretnog Antonia, nego svoje srce predaje Maru Bartoliću, trgovcu za kojeg se brinula nakon što je doživio brodolom.

Marija je lijepa, marljiva i skromna djevojka odjevena skromno. Ima vitko tijelo i crnu kosu. Odgajana je tako da bude poštena, a svojom bi ljepotom mogla privući bilo kojeg mladića.

Alfredo Saletti je razmažen i bahat sin plemića koji studira u Beču i u potpunosti kopira ponašanje svog oca. Nasilan je, bešćutan i navikao uzeti sve što mu se sviđa.

Alfredo ima dvadeset i osam godina, crnu kosu te veliki nos. Iako su odrasli u istoj obitelji, Alfredo nije uopće sličan svojoj sestri. Zanima ga samo njegovo zadovoljstvo. Kada je poželio lijepu Mariju, učinio je velik broj pogrešaka želeći ukloniti Antonia koji mu je stajao na putu. Na kraju je izgubio kontrolu i to je dovelo do njegova kraja.

Elvira Saletti je kći Marina Salettija, potpuna suprotnost svom bratu i jedini član omražene obitelji, koju su mještani voljeli i cijenili. Ona je lik u kojem se nalaze suprostavljene strane u romanu, pa tako pokazuje dobar odgoj, obrazovanost, ali i plemenitost.

Elvira je ujedno lijepa i dobra osoba. Ima blagu narav i poštuje svačiji život, bez obzira odakle dolazi. Jedna je od rijetkih koja prihvaća Antonija, a iako svjesna koliko je otac bio nepravedan, poštuje ga jer joj tako nalaže odgoj. Elvira i Marija su slične osobe, samo što pripadaju različitim društvenim položajima.

Bilješka o autoru

Eugen Kumičić jedan je od najistaknutijih hrvatskih književnika.  Rodio se 1850. godine u malom gradu Brseču u Istri, gdje je završio osnovnu školu. U Rijeci je pohađao gimaziju, nakon čega je studirao povijest, filozofiju i zemljopis u Beču. Iako je želio studirati medicinu, pod pritiskom obitelji se predomislio.

Nakon što je diplomirao u Beču 1873. godine, zbog toga što je Hrvat nije mogao dobiti posao u Istri, pa je neko vrijeme radio kao profesor u Splitu. Godine 1984. služio je vojni rok u Zagrebu, a 1875. godine otišao je u Pariz gdje je počeo uživati u svim čarima tamošnjeg života.

Nakon što je u Parizu proveo malo više od godinu dana odlazi u Beč. Budući da je ubrzo bio mobiliziran, osam je mjeseci proveo kao vojnik u Bosni za vrijeme austrijske okupacije. Kada se vratio radio je kao profesor francuskog jezika u gimaziji u Zagrebu i počeo objavljivati prva djela.

Kao pravi domoljub i pristaša Starčevićeve Stranke prava, Kumičić je bio izabran za Sabor, gdje je svojim govorima podjednako oduševljavao pristaše, ali i protivnike.

U 29. godini napisao je prvu pripovijetku Slučaj, a nakon toga napisao je brojna djela, uglavnom pripovijetke i romane. Najpopularniji su bili povijesni romani, no piše i romanse socijalne tematike te drame.

Poznata djela su: Obiteljska tajna, Pobijeljeni grobovi, Petar Zrinjski, Saveznice, Sestre, Začuđeni svatovi. Umire u Zagrebu 13. svibnja 1904. godine.

Autor: S.Š.