Galeb Jonathan Livingston

Galeb Jonathan Livingston se nikada nije mogao prilagoditi ostalim galebovima. Primarni cilj mu nije bio svaki dan letjeti kako bi pronašao hranu bačenu od strane ribara. On je bio buntovni galeb kojeg nisu zanimala pravila. Htio je postići najveće brzine i naučiti što brže letjeti. Svakodnevno je istraživao granice svojih mogućnosti vježbajući u osami najkompliciranije okrete i letove. Izdvojio se iz jata i postao je osamljenik.

Roditelji su ga molili da se prilagodi ostalim galebovima i pokuša živjeti u jatu. On im je htio udovoljiti u tome no takvim životom nikada nije bio sretan. Nije ga zanimalo jato ni kričanje s ostalim galebovima i uvijek se ponovo vraćao sam sebi.

Nikada nije bio zadovoljan sam sobom, htio je postati savršen u letenju i svakodnevno je sve više vježbao. Ubrzo je postigao i svjetski rekord i postao najbrži galeb leteći brzinom od 165 kilometara na sat. Tada se i srušio u more i onesvijestio.

Plutajući tužno, začuje u sebi glas da je on jedan ograničeni galeb i da mora to prihvatiti. Odluči se tada vratiti u jato. No, pošto je već bila noć, galeb ponovo začuje glas koji mu je govorio da galebovi ne mogu letjeti noću i da nemaju kratka sokolova krila niti oči za noćni let. Nije se obazirao na glas, nastavljajući s letom.

Najednom mu je sinulo. Treba samo presaviti duga krila i letjeti vršcima. Ne razmišljajući niti u jednom trenutku o opasnosti, vinuo se u visine od 600 metara i postigao tako brzinu od 260 kilometara na sat. Zaboravio je na dato obećanje da će se vratiti prijašnjem životu i ponovo je svakodnevno vježbao brzinu. Postigao je ubrzo i brzinu od 396 kilometara na sat. Niti jedan galeb prije nije postigao ovu brzinu.

Bio je ponosan na sebe i svoj uspjeh i jedva je čekao podijeliti ga s ostalim galebovima. No, na njegovo iznenađenje, nitko nije bio presretan njegovim rekordom. I ne samo to, starješina ga je prozvao da je osramotio svoje jato. Izopćio ga je iz jata i naredio mu da ode živjeti na Daleke Hridi. Iako im je on objašnjavao novi smisao života, nitko nije imao sluha za to.

Živio je od tada nadalje samačkim, ali lijepim životom. Njegov život imao je smisla, a uz to, živio je dobro i mogao se prehraniti. Dugo je poživio.

Jedne noći ukazala su mu se dva galeba. Uvidio je da oni lete kao i on te da postižu još i bolje brzine. Poveli su ga sa zemlje u nebo. On je tamo u grupi svojih istomišljenika vježbao letove. No, primijetio je da ih je jako malo. Njegov instruktor Sullivan, rekao mu je da je razlog tomu što je ovo samo jedan dio života i svaki ih galeb mijenja s obzirom na to što nauči u prethodnom. A Jonathan je naučio o životu sve.

Starješina Čjang ga je podučio letu i on je ubrzo postigao nevjerojatne brzine. Snagom misli Jonathan se prebacio nazad na zemlju. Sve je više razmišljao o svom jatu koje ga je izopćilo i želio im je pomoći da nauče osve što i on, da budu slobodni. Vratio se na daleko Hridi gdje je upoznao još jednog galeba kojeg je jato izopćilo iz istog razloga. Bio je to galeb Fletcher Lynd. Ubrzo im se pridružilo još izopćenih galebova i svi zajedno su vježbali letenje.

Nakon mjeseci vježbanja odlučili su se vratiti u svoje staro jato i pokazati im što znaju. Iako su im svi u početku okretali leđa, ubrzo se skup oko njih povećavao. Sve je više galebova željelo naučiti tako letjeti.

Ubrzo, Fletcher im je postao glavni instruktor dok je Jonathan otišao poučavati neko novo jato. Fletcher je ostao u nadi da će jednoga dana ponovo sresti Jonathana Livingstona.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: nebo i zemlja

Glavni likovi: galebovi Jonathan Livingston, Fletcher Lynd i Sullivan

Autor: Richard Bach

Bilješka o piscu

Richard Bach David američki je pisac rođen 23. lipnja 1936.

Prve tri knjige govorile su o letenju avionima i odražavale njegovu ljubav prema letenju. Bile su to Otuđen od tla (Stranger to the ground, 1963), Dvokrilac (Biplane, 1966) i Ništa nije slučajno (Nothing by Chance, 1969).

Tek njegova četvrta knjiga Galeb Jonathan Livingston, objavljena 1970. godine, učinila ga je popularnim i poznatim piscem.

Kod Bacha je letenje metafora života, a život je traganje, proces stalnog učenja i ponovnog otkrivanja onoga što čovjek oduvijek zna, ali je na to zaboravio.