Voltaire

Voltaire je francuski filozof i književnik koji je obilježio razdoblje prosvjetiteljstva. Rodio se 1694. godine u Parizu. Njegovo pravo ime je Francois-Marie Arouetle Jeune, a ovim skraćenim imenom počeo se služiti 1718. godine kada je njegova tragedija "Edip" postigla veliki uspjeh.

Školovanje je započeo u isusovačkoj školi, a nakon toga je studirao pravo. U svojim dvadesetim godinama bio je zagovornik slobodnog izražavanja misli pa je krećući se po aristokratskim salonima Pariza sastavljao epigrame zbog kojih je 1717. godine završio u zatvoru.

Nakon sukoba s vitezom Rohanom završava njegovo razdoblje dobrih odnosa s dvorom pa napušta Francusku 1726. godine i odlazi u Englesku u kojoj je boravio tri godine. Engleska je za njega značila prekretnicu u životu. Sprijateljio se brojnim uglednicima te zemlje. Svoje iskustvo i stečena znanja za vrijeme boravka u Engleskoj predočio je u "Filozofskim ili engleskim pismima". Knjiga je izašla 1733. godine u Engleskoj, a godinu dana kasnije i u Francuskoj.

No Pariški parlament proglašava njegovo djelo neprihvaćenim i nedostojnim religije i vlasti te tako Voltaire postoje jednim od autora čija djela nisu bila rado viđena i čitana.

1728. godine objavio je nacionalni spjev "Henerijadu", a 1731. godine historiografski ogled "Povijest Karla XII". Objavio je i par Shakespeareovih nadahnutih tragedija od kojih je najviše zapažena "Zaira".

Malo nakon toga ponovo napušta Pariz i odlazi u Cirey gdje se smjestio na imanju prijateljice markize du Chatelet. Vrijeme provedeno na imanje za njega je bilo najplodonosnije što se tiče njegova stvaralaštva. Naime, njegova domaćica bila je velika poznavateljica prirodnih znanosti, matematike, stranih i klasičnih jezika što je ostavilo i veliki trag i na njega. 1738. godine objavio je "Elemente Newtonove filozofije" u kojoj je obrazložio Newtonove zamisli.

Sredinom 40-ih godina kada je postao slavan i čitan, vratio se u Pariz gdje je postao dvorski pjesnik i povjesničar kralja Luja XV. Primljen je u Akademiju te malo nakon toga objavljuje "Zadig" te libreto za operu "Princeza od Navare". Za cijelo to vrijeme teško se suzdržavao satiričkih pošalica koje je ovoga puta uputio kraljevoj ljubavnici markizi de Pompadour.

Nakon toga ponovo je završio u progonstvu gdje prihvaća poziva Fridrika II, pruskog vladara te postaje njegov savjetnik i prijatelj.

1751. godine u Berlinu objavljuje značajnu povijesnu studiju "Stoljeće Ljudevita XIV., a godinu dana kasnije izlazi pripovijest "Micromegas".

Nakon tri godine stigao je i kraj prijateljstva s kraljem Fridrikom, a nakon toga se Voltaire kratko nastanjuje u Ženevi da bi se konačno smirio u Ferneyu, svom imanju koje se nalazilo na granici Francuske i Švicarske.

Pedesete i šezdesete bile su za njega književni najjače godine. Tada je objavio svoja najpoznatija djela: "Poemu o nesreći u Lisabonu", "Raspravu o snošljivosti", "Ogled o običajima i duhu narodu", "Filozofski rječnik", "Naivko" i "O strahovitoj opasnosti čitanja".

1778. godine vratio se u Pariz gdje je i umro 30. svibnja te iste godine.