Branko Pilaš

Branko Pilaš hrvatski je pisac, pripovjedač, književni kritičar, esejist i antologičar. Rođen je 1930. godine u Crikvenici, odakle potječu i njegovi roditelji. Odrastao je u Bosni, a srednju školu upisao je u Banja Luci. Maturirao je u Varaždinu i krajem 2. svjetskog rata živio u Podsusedu.
U to vrijeme njegov otac je zatočen, pa je Pilaš mnogo vremena provodio putujući Hrvatskom, obilazeći razna sakupljališta i "preodgajališta" zatvorenika u potrazi za njim.

Pilaš je diplomirao hrvatski jezi i književnost, nakon čega je gotovo cijeli život radio u školi. Istovremeno je napisao više od tisuću priloga za časopise za djecu, poput Modre laste, Smiba, Radosti, Maka i slično. Pisao je i časopise za odrasle, poput Hrvatskog slova, Školskih novina, raznih priloga za dnevne novine i za školske čitanke.

Postao je član Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog filološkog društva u Matice hrvatske.
Za svoj književni i filološki rad primio je 1995. godine odlikovanje Predsjednika Republike i Spomenicu Domovinskog rata, 1996. godine dobio je državnu nagradu Ivan Filipović. 2010. godine donio je književnu nagradu Dubravko Horvatić te još mnogo nagrada i priznanja, kojima je kruna bila nagrada za životno djelo, dodijeljena 1997. godine.

Djela Branka Pilaša su "Sjaj hrvatske domovine", "Domovina u srcu", "Raspršena vrela književnih djela", "Ljepota maštanja i stvaranja", "Zlatni snovi" i "Izvori i poticaji".

Pilaš danas živi u Prigorju Brdovečkom.