Ante Kovačić

Ante Kovačić je ostao zapamćen kao cijenjeni pjesnik, novelist i romanopisac te jedan od najpriznatijih predstavnika hrvatskog realizma. Rođen 6. lipnja 1854. godine u malom mjestu Oplaznik u Mariji Gorici. Ante je rođen kao nezakoniti sin Anke Vugrinec.

Školovanje je započeo u Pučkoj školi u Mariji Gorici, a kako je bio nadareno dijete s velikim potencijalom nastavio je školovanje u Zagrebu, prvo u učiteljskoj školi, a zatim u gimnaziji. Prve dvije godine školovanja proveo je kod Tome Gajdeka, župnika na čiji je poziv došao u Zagreb. Nakon toga se preselio kod franjevaca na Kaptol.

Kovačić je je veći dio školovanja živio na rubu gladi, a pomagale su mu razne potpore i ono što je dobivao od poučavanja. Zbog teške materijalne situacije nije imao druge nego da se preseli u sjemenište. Godine 1876. je maturirao i napustio sjemenište te upisao pravo. Nakon dvije godine je diplomirao na Pravnom fakultetu, a nakon toga se vjenčao Milkom Hajdinovom u Maloj Gorici pored Petrinje.

Počeo je raditi u raznim odvjetničkim uredima u Karlovcu i Zagrebu, a 1887. godine je diplomirao na Pravnom fakultetu te dobio dozvolu da započne raditi kao samostalan odvjetnik. Antun Kovačić je imao težak život pun stresnih trenutaka što ga je na kraju i koštalo života. Nakon školovanja radio je kao pripravnik u odvjetničkom uredu da bi kasnije uspio otvoriti svoj ured u Glini.

Glina se nalazila u siromašnom dijelu Hrvatske, pa se često događalo da je iz svog džepa financirao strankama biljege. Nedugo prije nego što je odlučio otići u Đurđevac, doživio je slom živaca zbog čega su ga odvezli u Stenjevec.  Na putu je dobio upalu pluća i uskoro umro zbog komplikacija do kojih je došlo tijekom bolesti, 10. prosinca 1889. godine.

Uz naporan rad po raznim uredima Kovačić se cijelo vrijeme bavio književnošću. Književni je rad započeo feljtonistikom i poezijom, a u svojim je feljtonima pisao najčešće o kulturnom životu Zagreba. Pjesme koje je pisao na početku nastavile su tradiciju Šenoe i Preradovića, a kasnije su se svele na satiričan odnos naspram nekih društvenih pojava.

Prvi poznatiji tekst koji je napisao bio je roman "Baruničina ljubav" iz 1877. godine. Roman je napisan po uzoru na Balzaca u kojem se mogla primijetiti kombinacija bogatog vokabulara i dinamične radnje. U romanu se pored samoubojstava i preljuba nalazi puno fatalnih žena.

"Smrt babe Čengićkinje" predstavlja djelo u kojem se ismijava jugoslavenska ideologija. Djelo "U registraturi" smatra se njegovim najpoznatijim romanom u kojem ima puno autobiografskih elemenata.

U romanu se isprepliću naturalizam, realizam i romantizam. Dok su ga neki smatrali senzacionalnim, ostali su osuđivali Kovačića zbog lika Laure opisane kao fatalne žene.  Nakon što je bio zabranjen više od deset godina, o njemu su napokon progovorili Matoš i Milan Marjanović

Kovačić je ostao najviše poznat kao prozni pisac, pa tako ne treba zaboraviti na najbolja djela kao što su romani: "Fiškal", "Baruničina ljubav" i "U registraturi". Osim romana napisao je i pripovijetke: "Seoski učitelj", "Zagorski čudak" i "Ladanjska sekta"...