“Četiri drame” je zbirka četiri velika djela Antona Pavloviča Čehova: Galeb, Ujak Vanja, Tri sestre i Višnjik.
Galeb
Čehov je dramu Galeb napisao krajem 19. stoljeća uvodeći promjene u tadašnje kazalište stavljajući naglasak na emocije i promjene raspoloženja, a ne na samu teatralnost. Djelo iz tog razloga na početku nije dobro prihvaćeno od strane publike, no s vremenom je postalo jedna od najznačajnijih Čehovljevih drama.
Bavi se s više različitih tema, a prije svega kompliciranim odnosom majke i sina. Irina Nikolajevna Arkadina i Konstantin Trepljev imaju izrazito kompliciran odnos zbog čega Konstantin ima nisko samopouzdanje. Vjeruje da ga ljudi hvale i poštuju samo zbog majke koja je cijenjena i uspješna glumica te misli da je on nebitan kad nje nema u društvu. Ta se situacija proteže kroz cijeli njegov život, a Irina je pogoršava svojim stalnim odbijanjem sina.
Druga važna tema su partnerske veze koje su u ovom djelu nesretne za svakog lika. Maša je zaljubljena u Konstantina, Konstantin u Ninu koja mu je djelomično odgovarala na emocije, ali dolaskom Trigorina se ipak zaljubi u njega. Trigorin je tu između Irine i Nine neodlučan, dok je Medvedenko zaljubljen u Mašu koja ga odbija zbog ljubavi prema Konstantinu.
Svaki od spomenutih likova nada se da će mu voljena osoba uzvratiti ljubav, no nijedan od njih zapravo ne dobiva ono što želi.
Medvedenko i Maša se naposljetku vjenčaju, ali iz razloga kako bi Maša prestala misliti na Konstantina što, dakle, nije bila uzvraćena ljubav. Irina pritiscima i odlaskom želi ukloniti Trigorina iz Ninine blizine, no oni svejedno ostaju zajedno do trenutka kada se Trigorin ipak vraća Irini. Irina ga je prihvatila i time pristala biti drugi izbor. Naime, jedini razlog zbog kojeg joj se vratio je njegov neuspjeh s Ninom.
Drama je izuzetno kompleksna jer se svaki lik nalazi u različitim, ali jednako teškim situacijama u kojima mora odlučiti hoće li odustati od nadanja i borbe za ljubav. Svatko od njih svoju ljubav izražava voljenoj osobi, no nakon odbijanja svatko to teško prihvaća i svima je bolno. Konstantin jedini završava tragično, samoubojstvom. Utjehu nije pronašao nigdje, ni u majčinskoj ni u partnerskoj ljubavi, a karijera mu tada više i nije bila važna.
Likovi ove drame, imaju ideje o uspjehu i velike snove. Većina njih su umjetnici ili to barem žele biti. Konstantin želi biti književnik, imati jednako dobru ili uspješniju karijeru od majčine kako bi dokazao i sebi i njoj da vrijedi. Nina sanja da postane poznata glumica kao što je to Trigorin i zato je njegove priče i privlače.
Djelo nosi naziv Galeb jer je Konstantin poklonio Nini mrtvog galeba kojeg je sam upucao govoreći da će tako ubiti i sebe ako mu ona ne uzvrati ljubav, vjerujući da će to biti dokaz njegove ljubavi i snage. No, Nina se zgraža nad tim činom i ne shvaća što je Konstantin s tim htio postići.
Galeb je simbol i način na koji je Konstantin pokušao Nini izraziti svoju ljubav, no nju njegovi simboli više ne zanimaju jer je sad zadivljena velikim glumcem Trigorinom i njegovim pisanjem. Ovaj galeb predstavlja taj očaj, zadnji pokušaj da se ostvari nešto što osoba želi i da se nastaviti nadati u bolju i sretniju budućnost.
Galeb kratak sadržaj, analiza djela i likova >>
Tri sestre
Dramu “Tri sestre” čine četiri čina u kojoj se događaji odvijaju mirno i bez velikih preokreta. Vrijeme radnje je negdje u 19. stoljeću, u provincijskom ruskom gradu gdje živi obitelj Prozorov: sestre Olga, Maša i Irina, te brat Andrej. Iako su se doselili prije jedanaest godina iz Moskve, sestre Prozorov nikada se nisu navikle na život u provinciji. Moskva je prostor duše triju sestara, čarobno rješenje svih problema, Moskva je budućnost u kojoj će započeti pravi život jer je sadašnji samo san i privremeno stanje.
Radnja ove drame zasniva se na tragičnosti samih likova te na osjećaju bespomoćnosti i beznadnosti koji bez obzira na vječni optimizam ne iščezavaju. Drama Tri sestre analiza je socijalnih, moralnih i psiholoških sastavnica. Tri sestre Prozorov utjelovljuju pojam ljepote i profinjenosti te želju za boljim životom, no ipak se podvrgavaju ženi svog brata u nemoći da pomognu same sebi. Karakteristika likova u drami jest da se nitko međusobno ne sluša i jedni drugima ne uspijevaju pomoći.
Tri sestre kratak sadržaj, analiza djela i likova >>
Ujak Vanja
Drama Antona Pavloviča Čehova “Ujak Vanja” u sebi sjedinjuje više tipova drama. Tako možemo uočiti lirsku, psihološku, impresionističku dramu i dramu atmosfere. Autor je naglasak stavio na čovjeka, na njegovu psihološku karakterizaciju, a ne zanima ga previše radnja koja je tu tek sporedna, kako bi se kroz nju opisali likovi. On se bavi psihološkim opisima likova i atmosfere koja ih prati.
Prikazanu dramu može voditi čovjek svakoga dana, a ona se odvija unutar njega, čovjek se bori sa svojim sukobima i obračunava se sam sa sobom. Stil pisanja je jednostavan, kao i govor i dijalozi. Kroz cijelo djelo može se primijetiti mir i tišina iako su odnosi među likovima vrlo složeni i kaotični.
Radnja je prikazana u četiri čina i za vrijeme njezinog odvijanja ne postoji niti jedan specifičan, uzbudljivi događaj koji bi se mogao označiti kao prekretnica radnje. Ne postoji prava radnja, a zaplet i rasplet možemo samo pretpostaviti. Tijekom cijele radnje autor nam prikazuje nesporazume među likovima, a zaplet bismo mogli odrediti kada na selo, na ljetnikovac dolazi Serebrjakov u društvu svoje nove, mnogo mlađe supruge Jelene.
Drama je prikazana mirno i u njoj nema preokreta. Ona je započela mirno, a isto tako je i završila. Iako se tijekom radnje mnogo toga dogodilo, razjasnilo, prekinulo i završilo, sve je proteklo mirno.
Svi likovi u drami su statični, slabi i melankolični. Cijeli život čekaju da se nešto promijeni, ali sami nisu spremni na korak da poduzmu promjene. Tako njihov život propada i prolazi bez ikakvog smisla, uzbuđenja ili radosti.
Iako je Vojnicki na tren probudio i odlučio pobuniti, nije dugo izdržao. Uskoro se ponovo vratio starom životu i bio spreman na to da ga provede patnički sa svojom nećakinjom Sonjom. Svi likovi prikazani su tragično, jedva čekajući smrt da se riješe životnih muka, no niti jedan od likova nije bio spreman na to da sam sebi oduzme život.
Čehov je tako sve svoje likove prikazao kroz dramski dijalog, realistično opisujući njihov život, ali bez optužaba ili objašnjavanja. Autor nam iz tog razloga nije prenio niti pouku o djelu jer samo je htio prikazati stanje pojedinih duša u vremenu i prostoru iz kojeg se nitko od njih nije mogao maknuti.
Ujak Vanja kratak sadržaj, analiza djela i likova >>
Višnjik
Drama “Višnjik” posljednje je djelo slavnog ruskog književnika Antona Pavloviča Čehova. Napisana je 1902. godine i govori o propadanju tadašnjeg ruskog aristokratskog društva. Djelo govori o obitelji koja je pred potpunim financijskim krahom. Nekada imućna aristokratska obitelj sada živi u posljednjim trenucima svoje nekadašnje slave. Ostali su bez novca, naučeni na bogatstvo, ali bez imalo znanja, talenta ili iskustva da išta rade. Nakon smrti glave obitelji počeli su propadati, bez da su išta znali ili umjeli poduzeti u vezi toga. Tako su došli u situaciju da su morali prodati i posljednju stvar koja ih je vezala za aristokratski život – imanje na kojem se nalazi veliki višnjik.
Radnja drame započinje u proljeće, kada je višnjik u cvatu, u svom najboljem izdanju. Kako prolazi vrijeme, obitelj je u sve većem rasulu, sve dok se na kraju ne moraju iseliti iz svog doma. Iseljavanje se događa u jesen, vrlo simbolično prikazano doba godine kada je višnjik golih grana, prazan i u svom vjerojatno najtužnijem izdanju.
Drama je puna raznovrsnih karaktera i upravo oni čine ovo djelo osebujnim. Ti karakteri su razni – od plahe udovice koja je novac potrošila na ljubavnika, svjesna siromaštva koje joj je za vratom, ali posve nesposobna da se riješi starih navika bezumnog trošenja; preko njenih kćeri koje se pokušavaju snaći u novom vremenu, svjesne da samo radom mogu preživjeti, do višegodišnjeg studenta, apsolutnog neradnika kojemu je jasno da to neće zauvijek potrajati, pa sve do novopečenih bogataša koji su nekada bili sirotinja, ali su svojim radom uspjeli obogatiti se u tom novom vremenu koje je po prvi puta u Ruskoj povijesti dopuštalo nižem sloju da se svojim radom uspe na društven – ekonomskoj ljestvici. Karakteri su osebujni i energični, ali su likovi kao ljudi najčešće bespomoćni i nesposobni beskičmenjaci. Čak i oni koji se čine najjačima po pitanju sposobnosti djelovanja, u drugim se trenucima pokažu kao slabići.
Sva radnja ove drame realizira se kroz dijaloge. Unutarnja karakterizacija likova također se očituje kroz razgovore i jasno izražavanje osjećaja riječima, a jako malo samim djelovanjem.
Ovo Čehovljevo djelo po vrsti se smatra dramom, iako ne možemo ne zamijetiti očite elemente komedije koji se nalaze najprije u humoru izazvanom karakterima. Ti karakteri su kontradiktorni u svojoj energičnosti koja se spaja s nesposobnosti, isto kao što se dramski elementi spajaju s komedijom. Ovime djelo potvrđuje nevjerojatan talent svoga stvaraoca u pisanju kazališnih komada, u čemu je Čehov bio nenadmašan.
Višnjik kratak sadržaj, analiza djela i likova >>
Bilješka o piscu
Anton Pavlovič Čehov rođen je 29.1.1860. godine u Taganrogu u Rusiji. Završava gimnaziju u rodnom gradu te upisuje Medicinski fakultet u Moskvi. Bio je srčani bolesnik premda je bio liječnik. Oženio se glumicom O.L. Knipperovom.
Još kao student bavio se pisanjem. Osim što je pisao drame, bio je pripovjedač i novelist. Najbolja njegova djela su novele i pripovijesti. Za života surađivao je s velikim opernim redateljima. Čehov je uvelike utjecao na razvoj moderne dramske književnosti.
Poznat je kao dramski pisac i tvorac antiteatralog kazališta i psihološke drame. Njegova najpoznatija djela su: Tri sestre, Galeb, Ujak Vanja, Čovjek u futroli, O ljubavi, Zaručnica.
Pisao je i kratke humoreske o otuđenim ljudima koje je društvena zbilja izobličila. Fabule njegovih djela jednostavne su i bez velikih junaka i velikih zbivanja. Pisao je drame od komičnih jednočinki, a kasnije s više činova.
Čehovljeva djela pisana za kazalište odražavala su istodobno i komedijski i dramski, odnosno tragedijski smjer. Unio je nove književne vrijednosti koje ruska književnost do tad nije poznavala, pa je tako u kratkim djelima donosio bogate prikaze ljudske psihe i vjerno uspijevao opisati nečiji cijeli život.
Njegove se drame često nazivaju statičnim dramama novoga realizma. Ovaj se književnik smatra začetnikom psihološkog realizma jer u njegovim dramama sav sukob i napetost radnje dolaze iz čovjekove psihe, a posebno je karakterističan unutarnji sukob likova i tragičnost, te kukanje nad vlastitim životom.
Koristi se tehnikom protoka vremena u kojoj pratimo tok misli likova i njihove psihičke promjene, a svemu pomažu detaljne didaskalije koje pomažu boljoj zamisli okoline u kojoj se oni nalaze.
Čehov umire u lječilištu Badenweiler 15.7.1904. godine.
Autor: F.V.
Odgovori