Mitološki ep “Metamorfoze” djelo je rimskog književnika Publija Ovidija Nazona. Ono spada u u njegovu središnju fazu stvaralaštva, onu u kojoj je pisao mitološke spjevove, iako se u njima osjeća i utjecaj njegove prve faze – one u kojoj je pisao ljubavnu poeziju.
“Metamorfoze” sadrže 246 priča mitološke tematike, među kojima je i ova. Priče sadrže ljubavne spletke, dramatične preokrete, izdaje i kušnje, a sve se odvija među bogovima. Jedna od posebnih vrlina bogova je njihova moć preobrazbe. Ta moć im omogućava da preobraze sebe, najčešće kako bi ostvarili svoj naum osvete ili osvajanja predmeta svoje požude ili da preobraze druge bogove ili ljude, najčešće kao primjer kazne ili ublažavanja nečijeg tragičnog završetka.
U “Metamorfozama” su životi bogova, njihovi usponi i padovi, prikazani pomalo groteskno i nerijetko patetično. Odnosi su dramatični i rijetko kada sa sretnim ishodom, pošto su bogovi po svojoj prirodi ćudljivi, strastveni, nemilosrdni, skloni osveti i egoistični.
“Metamorfoze” imaju i jasnu moralnu poruku jer se u njima svaka loša osobina, bilo ljudi ili bogova, na neki način kazni, pogotovo ako je ta osobina nepromišljenost. Svaki vid slabosti tj. beskičmenjaštva prikazan je negativno, dok su vrline poput hrabrosti uvijek prikazane kao pozitivne, čak i ako su motivirane sebičnim namjerama, primjerice osvetom.
Mitološka priča o Narcisu i Jeki poznata je jer je prije svega dokaz Tiresijevog proročkog dara. Kad se Jupiter u šali prepirao s Junonom o pitanju je li požuda veća u žena ili muškaraca, oni odluče pitati Tiresiju. Tiresija je sedam godina svog života proveo kao žena. On je odgovorio kako je požuda veća u žena, zbog čega mu je Junona oduzela vid, no Jupiter je ipak umanjio njegovu nesreću. Podario mu je proročki dar koji se po prvi put obistinio na Narcisu.
Priča se nalazi u trećem pjevanju koje sadrži gotovo samo tebanske priče. One su uvelike povezane sa štovanjem Bakhovog kulta, no zanimljivo je kako priča o Narcisu nije dio tog kulta i nema tebansko podrijetlo.
Kratak sadržaj
Narcis i Jeka (Metamorfoze, 3. pjevanje)
Prorok Tiresija bio je poznat po svojim istinskim proročanstvima u svim Aonskim gradovima. Prva se u to uvjerila Liriopa. Nju je obljubio Kefis. Rodila je sina kojeg su voljele mnoge nimfe i nadjenula mu ime Narcis. Tiresija su upitali hoće li doživjeti duboku starost, a on je odgovorio pomalo dvosmislenim odgovorom: hoće ne upozna li sebe. Dugo se taj Tiresijev odgovor činio besmislenim, ali ga je jedan događaj ubrzo osvjedočio. Kada je Narcis napunio 16 godina, njega su voljeli mnogi mladići i djevojke. Iako nježnog izgleda, bio je vrlo ohol i bešćutan. Jednom ga je nimfa Jeka ugledala u lovu na plašljive jelene. Jeka je bila vrlo brbljave naravi. Prije nego što je susrela Narcisa, Junona je umalo uhvatila Jupitera u boravku s nimfama. Jeka se tada zabavljala Junonu, sve dok nimfe ne bi pobjegle. Njezina djela vidjela je Saturnija i uskratila joj govor. Jeka je od tada tek na kraju govora glasove udvajala i vraćala ono što je čula.
Ugledala je Narcisa i slijedila ga. Mnogo mu se puta željela približiti, no kako nije mogla započeti govor, bila je strpljiva. Spremno je čekala tuđe glasove koji bi joj bili dani i tada odvraćala njihove posljednje riječi kao svoje. Jednom je tako Narcis upitao: “Je li tko ovdje?”, Jeka mu je odmah odgovorila: “Ovdje.” Narcis se tome čudio i predložio joj je da se sastanu, na što mu je ona opet odgovorila njegovom posljednjom riječju. Kada je Jeka izašla iz šume, Narcis je počeo bježati i govoriti joj kako ne želi njezinu ljubav, radije bi umro. Ona se sakrila od stida te počela živjeti po samotnim špiljama, ali je u njoj ostala ista ljubav i tuga. Jadno tijelo joj je počelo umirati, sve dok joj nije ostao samo glas. Otada se krije u šumi i premda je nitko ne može vidjeti, svi je čuju. Kako Jeku, tako je i druge gorske i vodene nimfe Narcis prezreo.
Ramnusij, vidjevši to, zamoli nebesa neka i Narcis ljubi, ali neka mu se nikada ne omogući da svoje drago osvoji. Narcis je jednom bio privučen ljepotom mjesta i izvorom jer je poslije lova bio umoran i žedan. Taj izvor nikad nisu taknuli ni pastiri, ni koze koje brdom pasu, a okolo je bila šuma koja nije propuštala sunčeve zrake. Htio je ugasiti žeđ pa je došao do tog izvora. Pijući vodu ugledao je krasan lik i opčinjen likom (sobom), počeo je ljubiti ono čega nema, svoga tijela sjenku. Samome sebi se divio. U vodu je mnogo puta zaranjao ruke želeći uhvatiti opažen lik, sebe. Nije bio svjestan da vidi samoga sebe, ali je izgarao od onoga što vidi. Ono što je gledao sjenka je lika, koja ničeg svojeg nema, otišla bi s njime kad bi on mogao otići, ali Narcis to nije mogao. Cijelo vrijeme je gledao svoj lažljivi lik i nije ga se mogao nagledati.
Upitao je šumu oko sebe je li tko ikada ljubio nesretnije, s obzirom da je šuma tu već dugo vremena. Pitao se zašto ga toliko vara taj momak te zašto pri svakom njegovom hvatanju nestaje. Govori mu kako ne može bježati od njegove ljepote jer ga i nimfe ljube. Rekavši to, shvatio je da je to on sam. Znao je da ne može moliti za svoje blago, kad on već svoje blago ima, ali ga ono ipak čini siromašnim. Bol koju osjeća mu uzima snagu za životom. Smrt mu teško ne pada jer će bol sa smrću prestati. Narcis izjeden ljubavlju umire, lupajući sebe o prsa rukama. Njegova ljepota je nestala, a ni tijelo nije ostalo. Kad je Jeka to vidjela, iako se sa srdžbom svega sjećala, bilo joj je žao. Umjesto Narcisova tijela, ostao je žuti cvijet s bijelim lišćem.
Analiza likova
Narcis – sin Liriope i riječnog boga Kefisa. Njegova sudbina obilježena je Tiresijevim proročanstvom prema kojem će doživjeti duboku starost, ukoliko ne spozna svoj lik. Nimfe mu se dive zbog nježnog izgleda, no usprkos izgledu, vrlo je ohol i bešćutan (“On bijaše ohol, beščuvstven, ako i nježna oblika…”). Ne mari za tuđe osjećaje, već brine tek o svojim potrebama. Divi se svojoj ljepoti i svjestan je nje (“Samome sebi se divi, nepomično motri i stoji sličan istesanom iz parskog mramora kipu.”). Biva kažnjen zbog svoje sebeljubivosti tako što se zaljubio u svoj vlastiti lik te je osjetio bol koju je nanosio drugima, a potom i smrt.
Jeka – nimfa vrlo brbljave naravi. Bila je kažnjena zbog svoje pristranosti prema nimfama, ne poštujući pritom Jupiterovu ženu Junonu (“Jezika tvoga, što njime prevari mene, odsad ćeš imati malo i govor kratak veoma.”). Pomalo stidljiva, ali i iznimno strpljiva, osobito u naumu da iskaže svoju ljubav Narcisu (“Al spremna je čekati Jeka glase i, što joj dano, odvratit im riječi svoje.”). Zbog ljubavi prema Narcisu tijelo joj umire i ostaje joj tek glas. No, bez obzira na svu bol koju joj je nanio Narcis neuzvraćenom ljubavlju, u njegovoj ga tuzi sažalijeva i bude joj žao za njegovu smrt.
Bilješka o autoru
Publije Ovidije Nazon (43. g. pr. Kr., Sulmona – 17 g., Constanta) najbolji je rimski pjesnik koji je rođen uglednoj obitelji. Najveći dio svog života proveo je u Rimu. Tamo je ostao sve do 2. g. kada je bio prognan u Tome na Crnom moru gdje je i umro.
Putovao je Atenom, Malom Azijom i Sicilijom, a usput je radio na javnim radnim mjestima. Sve je to napustio kako bi se posvetio pjesništvu koje njegov otac nije odobravao.
Na početku njegovog pjesničkog stvaralaštva teme i kojima je pisao bile su ljubav, a obradio je i razne legende.
Iz tog razdoblja potječu tri knjige “Ljubavne pjesme”, ep ”Ljubavno umijeće” i zbirka ljubavnih pjesama mitoloških junakinja ”Heroide”. Nije sačuvana “Medeja” o kojoj se govorilo s mnogo hvale.
Kasnije, za vrijeme progonstva, njegovo pjesništvo poprimilo je misaoni i lični karakter te je objavio dvije zbirke elegija – ”Tužaljke” i ”Poslanice iz Ponta”.
Njegovo najvažnije djelo su ”Metamorfoze” kojim je utjecao na Petra Zoranića.
Autor: M.V.
Odgovori