Jednačenje po zvučnosti predstavlja glasovnu promjenu u kojoj se šumnici razlikuju prema svojstvu zvučnosti, a jednače se tako da se prvi suglasnik zamjenjuje po zvučnosti jednak drugom suglasniku.
Suglasnici se dijele na bezvučne i zvučne. Bezvučni su: f, h, c, p, t, k, č, š, ć, a zvučni uključuju: dž, đ, g, z, ž, b, d.
Nađu li se dva šumnika od kojih je drugi bezvučan, a prvi zvučan, tako da se prvi zamjenjuje drugim, promjena se zove obezvučivanje.
Ob – hoditi – ophoditi
Vrabac – vrapca
Lažac – lašca
Težak – teška
Postoje i odstupanja od obezvučivanja kao kod jednačenja na slovo v.
Ovca, a ne ofca.
U pismu ne mora uvijek doći do obezvučivanja kao i kod vlastitih imena.
Habsburg, gangster.
U situacijama kada se ne provode pravila kako bi se lakše razumjelo.
Subpolaran.
U govoru i pismu ako se d nalazi ispred š, s, č, ž, c.
Nadčovjek, gradski, odšteta.
Ako se nađu dva šumnika od kojih je drugi zvučan, a prvi bezvučan, prvi se opet mijenja s drugim, a nastala promjena se zove ozvučivanje.
T ispred b prelazi u d: svat – svadba.
S ispred b, d, g prelazi u z: sgurati – zgurati.
Spomenute izmjene nazivaju se ozvučenom osnovom, dok prefiks nosi naziv ozvučeni.
Kod ozvučivanja postoje odstupanja kao što je primjer u pismu poput ivanićgradski.
Do odstupanja može doći i u stranom jeziku kao i u pojedinim posuđenicama poput jurisdikcije.
Odgovori