“Leda” je jedina Krležina drama kojoj je podnaslov “komedija” (komedija jedne karnevalske noći u četiri čina) i dio je glembajevskog ciklusa uz “Glembajeve” i “U agoniji”.
Na početku je “Leda” objavljivana u fragmentima, a u potpunosti je objavljena 1932. godine u Sabranim djelima.
Drama započinjem trenutkom nakon seksualnog čina te je ova drama zapravo ljubavna igra, isprepletena raznim spletkama i prevarama. Protagonisti žive vrlo površno, misle samo na materijalno, odnosno brakovi se sklapaju iz interesa.
Likovi su svedeni na maske, karikaturalno su opisani. Nemaju pravih društvenih preokupacija već tračaju, zanimaju ih niske strasti, preljubi, flertovi, gradnja vile, odlasci na balove… Imaju izokrenute stavove, okreću se isključivo materijalnom i tjelesnom.
Jedina nemaskirana osoba u drami zapravo je noćna dama, koja je takva kakva je. Svi ostali grade imidže. U drami nema pravog protagonista niti zapleta, svi imaju podjednaku ulogu. Likovi uglavnom drže monologe, ne slušaju se međusobno, sve se svodi na lakrdiju.
Kratak sadržaj
1.čin
Radnja započinje u Melitinu salonu. U opisu salona saznajemo da se nad divanom nalazi bakrorez slikara Aurela, a motiv je Leda s labudom. Iz kreveta ustaju Melita i Urban.
Urban gleda slike po salonu, a Melita se pita tko je ta djevojka koja je slikaru zaokupila misli. Urban joj kaže da se priča da je vanbračno siroče, vrlo talentirana te da ju zovu Leda.
Melita se žali Urbanu kako želi ostaviti Klanfara, kako više ne trpi njegove ‘seljačke’ navike i nepodnošljivo hrkanje. Ona želi otići s Aurelom iako ima ženu, a Urbanu to nije jasno. Urban joj govori da Klanfar ima bogatstvo te da se boji za nju ako ode s Aurelom. Ona je uvjerena da Aurel želi s njom pobjeći nakon Uskrsa u Firencu.
U salon stiže Aurel, a Melita se odlazi presvući. Aurel donosi kopiju svoje slike Gnjile naranče Melitinoj prijateljici koji treba za poklon za svadbu. Spomene da je u novinama vidio kako je Klanfaru umrla majka. Dolazi Melita. Kaže mu kako je Klanfarova majka imala 85 godina te da ona ne ide na sprovode od sprovoda svog oca kada joj nije bilo dobro.
Urban i Aurel razgovaraju o slikarstvu, a Urban iznenadi Aurelom rečenicom da slikarstvo propada od izuma fotoaparata. Ulazi Klanfar ljut i nervozan jer mu nije spremna odjeća niti večera. Melita se opravdava da nije nazvao i rekao kad dolazi, dok on tvrdi da je.
Urban i Aurel odlaze. Melita i Klanfar se vrijeđaju i svađaju, on aludira na rastavu braka jer se po gradu priča da je s Oliverom Urbanom. Ona mu kaže da je spremna kuću napustiti još danas te mu prizna da je u intimnoj vezi, ali ne s Urbanom. Prvo odlazi Melita, potom i on.
2.čin
Radnja drugog čina odvija se u Aurelovom stanu, točnije sobi. Opis interijera obuhvaća i opis dviju Aurelovih slika, Lede s labudom i Gnjile naranče. 21,30 je, a Klara, Urban i Aurel sjede za stolom.
Aurel Urbanu pokazuje svoje nacrte za vilu koju želi graditi. Urbana to podsjeti na sliku nekog Firentinca o Adamu i Evi.
Klari sve počinje ići na živce, ti njihovi ‘dubokoumni’ razgovori, pa požuruje Aurela jer moraju na bal, a ona ne voli kasniti. Dok se ona sprema, Aurel govori Urbanu kako je Klara nervozna jer se po gradu priča da se rastaju i to zbog Lede te da njoj gradi vilu.
Netko zvoni, Klara otvara, ali joj poštar ne da pismo već Aurel osobno mora po njega. Klara prizna Urbanu da je prepoznala ljubičastu tintu i pečat Melite. Aurel se vraća i govori kako hitno mora na konferenciju te da ga ispričaju.
Klara je ljuta jer moraju na bal, a Aurel joj govori da će joj Urban biti pratnja. Klara je bijesna i ne želi nigdje ići. Aurel odlazi svejedno. Ostaju sami. Krenu razgovarati o novogradnji i njegovim aluzijama na nju. Rječkaju se jer Urban misli da Klara glumata da joj odgovara takav život i da je zapravo svjesna da joj muž nije talentiran.
Urban joj govori da je stvar s Melitom ozbiljna, a Klara prizna da zna da nije talentiran i da ju vara gdje stigne. Drži ga se jer se boji siromaštva. Urban ju tješi i razgovaraju o njenom pjevanju. Ona bi se opet pokušala afirmirati na sceni. Urban joj hvali glas, zavjesa se spušta, a oni se predaju strasti.
3.čin
Radnja se nastavlja, ali u odmaku od dva sata. Klara je u depresiji i plače jer Urban sve to naziva pustolovinom. Tješi ju i razgovaraju, on joj prizna da ju potajno ljubi.
Čuju auto, a Urban se namješta onako kako je bio kad je Aurel odlazio. Stiže Aurel, Klara kao spava, a Urban se pravi ga da je čekao.
Aurel ga nudi hranom i krenu piti. Urban ga pita što je Melita htjela. Aurel mu ispriča da je Melita Klanfaru rekla da je trudna i da dijete nije njegovo. Molila je Aurela da pobjegnu skupa, a on misli da je poludjela i ne želi s njom u Firencu. Aurel mu otvori dušu i prizna da mu je misli zaokupila Leda i da ne prestaje misliti o njoj te da se njome želi oženiti. Piju i pričaju o Aurelovoj umjetnosti.
Nakon nekog vremena Urban mu spomene da je Leda udana. Dolazi Klara i ljuti se na njih jer od galame ne može spavati. Posvađaju se, a ona se zaključa u sobu. Urban zove Melitu kako bi ju spriječio da sutra dođe s koferima za Firencu k Aurelu.
Prvo se nitko ne javlja, a onda se javi Fany, sluškinja, i kaže da Melite nema te da je ostavila dva pisma- jedno za Urbana i jedno za Klanfara. Urban se uputi k njoj, a Aurel ostaje i krene Klari u sobu. Shvati da je zaključano, lupa i kuca, ali ništa.
Odlazi na stražnja vrata, razbija staklo, nalazi cedulju tek započetu. Nema je unutra, a od prolaznika s prozora čuje da se neka žena otrovala pred apotekom.
4.čin
Radnja se odvija malo kasnije ispred Klanfarove palače. Na ulici se čuje razgovor dviju noćnih dama i jednog glazbenika. Razgovaraju o proljeću. Dolaze Melita i Urban.
Pita ju je li stvarno rekla Klanfaru za trudnoći jer ako je – to će biti veliki problem. Ona kaže da nije. Ljuta je na Urbana jer joj nije otkrio kako stvari s Aurelom stoje i da se razočarala u njega.
Urban joj govori da je uzeo ono pismo za Klanfara te da ga je poderao i spalio i tjera ju na spavanje u Klanfarovu palaču. Ona mu govori da se nema snage vratiti, a on ju nagovara da ode spavati i da sutra još stigne na sprovod Klanfarove majke. Kaže joj da će se Aurel oženiti Ledom.
U taj tren dolazi Klara i želi razgovarati s Melitom. Govori joj da odbaci Aurela jer on želi Ledu te joj prizna da je spavala s Urbanom. Dolazi Aurel, a Klara stane po strani da ju ne vidi.
Sav u šoku Aurel prepričava situaciju da se Klara otrovala, ali da je onda otišao u bolnicu gdje je shvatio da to nije ona. Tu noć dogodila su se dva samoubojstva. Aurel se jako brine za Klaru i shvatio je da ne zna što bi da ona umre. Urban se šali s njim i spominje mu Ledu.
Aurel optužuje Melitu da je za sve krivo ono njeno pismo. Urban ga izaziva i Aurel odlazi bijesan. Klara je sretna što je to sve čula i odlazi za Aurelom. Melita pak shvaća kakav je Aurel i odlazi u palaču, a Urban ostaje sam. Započne priču s noćnom damom…
Vrsta djela: drama
Mjesto radnje: Melitin salon; Aurelov stan; ulica ispred Klanfarove palače
Vrijeme radnje: ožujak, predvečerje; “zbiva se jedne karnevalske noći godine devetsto dvadeset i pete”
Likovi: Aurel, Oliver Urban, Klara, Melita, Klanfar…
Analiza likova
Aurel: Akademski slikar koji je površan, banaliziran i zapravo bez talenta. Misli mu je zaokupila djevojka Leda. Iako je bio s Melitom, ona ga nije oduševila kao on nju te ne želi s njom pobjeći od svih. On gradi vilu i govorka se po gradu da ju gradi za Ledu. Leda ga je opčinila. Na kraju drame saznajemo da ipak voli Klaru, tj. stalo mu je do nje jer se zabrinuo da se ubila.
Oliver Urban: Likovni kritičar koji svoje zanimanje dovodi u pitanje izjavom da slikarstvo prestaje izumom fotoaparata. Živi kao beskućnik, bez krova nad glavom, nema imetak. Melitu uvjerava da mora ostati s Klanfarom, a Klari objašnjava da je stvar s Melitom i Aurelom ozbiljna što se tiče Melite. Spavao i s Melitom i s Klarom. Na kraju započinje razgovor s noćnom damom, živi za piće i sirove strasti bez ljubavi.
Klara: Aurelova supruga koja se smatra uspješnom pjevačicom, a zapravo to nije. Veseli se balu na koji su pozvani te se razočara kad joj Aurel otkaže jer je dobio Melitino pismo. Bijesna je i ostaje u kući s Urbanom. Drži se Aurela jer se boji siromaštva. Nakon razgovora s Urbanom predaju se strasti. Svjesna suprugovih preljuba.
Melita: Klanfarova supruga koja je nezadovoljna u braku, nije sretna, želi rastavu. Zamišlja budućnost s Aurelom koji joj je ljubavnik, ali on ne misli tako. Nesretna je i želi nešto poduzeti, iako je brak bio dogovoren i svjesno je ušla u njega iz materijalnog interesa. Spavala je s Urbanom na početku drame. Na kraju shvaća da će joj najbolje biti s Klanfarom.
Klanfar: Veleindustrijalac kojem je majka umrla i sprema se na put jer odlazi na sprovod. Dolazi kući nervozan jer mu sluškinja i Melita nisu spremile odjeću i večeru. Zna da se po gradu priča o njenoj vezi s Urbanom, a ona to poriče i prizna mu intimnu vezu s drugim muškarcem. Od svih likova najmanje se spominje.
Bilješka o autoru
Miroslav Krleža je cijenjeni esejist, dramatičar, pripovjedač, kritičar i pjesnik. Rođen je 7. srpnja 1893. godine u Zagrebu, a nakon što je u rodnom gradu završio pučku školu i četiri razreda gimnazije, otišao je put Pečuha kako bi upisao kadetsku školu za domobrane.
Završio je kao jedan od najboljih zbog čega je dobio carsku stipendiju i otišao u Budimpeštu na vojnu akademiju Ludoviceum. Tamo se zadržao dvije školske godine, a nakon toga je 1913. godine napustio akademiju i otišao u Skopje kako bi se pridružio srpskoj vojsci kao dobrovoljac. Ali umjesto da se pridruži vojsci uhićen je pod sumnjom da djeluje kao austrijski špijun. Poslan je u Beograd na ispitivanje.
Nakon prelaska granice kod Zemuna, hvataju ga austrijske vlasti i nakon saslušanja puštaju, pa je sredinom 1913. godine opet došao u Zagreb. Shvativši kako je sve ono što je ostalo iza njega bilo samo plod njegovog mladenačkog zanosa, odlučio je posvetiti se književnom stvaralaštvu.
Godine 1919. oženio se Leposavom Kangrga, a u razdoblju između dva svjetska rata živio je kao pravi književnik i pritom objavio razna književna djela i pokrenuo časopise. Od 1914. godine do 1981. godine Krleža je napisao razna djela i iza sebe ostavio veliku umjetničku vrijednost. Od 1950. godine nalazio se na čelu Jugoslavenskog leksikografskog zavoda. Umro je 29. prosinca 1981. godine u Zagrebu.
Najznačajnija djela su: “Tri simfonije”, “Balade Petrice Kerempuha”, “Gospoda Glembajevi”, “Povratak Filipa Latinovicza”, “Na rubu pameti”, “Hrvatski bog Mars”…
Autor: K.B.
Odgovori