Junaci Pavlove ulice

Roman “Junaci Pavlove ulice” govori o djetinjstvu gdje glavne likove predstavlja skupina dječaka među kojima se potom manje ili više ističu određeni likovi. Roman je imao veliki uspjeh u Hrvatskoj baš kao i romani “Družba Pere Kvržice” te “Uzbuna na zelenom vrhu”.

“Junaci Pavlove ulice” govori o skupini dječaka koji žele obraniti svoj prostor za igru od druge jače skupine, koja im želi oteti njihovo mjesto za igru.

Kratak sadržaj

Čele, Barabaš, Čengej, Gereb, Kolnai, Lesik, Vajs, Rihter i Nemečak predstavljaju skupinu dječaka iz Budimpešte. Sve ih povezuje grund u Pavlovoj ulici, a grund ili gradilište za dječake predstavlja veliku slobodu tijekom igre.

Spomenuto gradilište je unajmila pilana, pa je zbog toga bila pretrpano drvom naslaganim u pravilne kocke, koje su tako stvorile labirint od nekoliko manjih ulica i za dječake pravo mjesto za igru. U nastavku gradilišta nalazi se još jedno prazno gradilište.

Grund je za dječake predstavljao najbolje igralište, pa je tako skaldište drva postao utvrda ili grad, a ravan dio predstavlja američku preriju. Roman počinje u prirodoslovnom kabinetu, a od jednog do drugog dječaka iz spomenute ulice prosljeđuje se papir na kojem se nalazi poruka: “Poslije podne skupština u tri…”

Nakon što je školsko zvono označilo kraj sata i dječaci su istrčali iz školske zgrade, a mali Nemeček ne može dočekati da obavijesti svoje prijatelje kako su Pastori, strašni blizanci iz neprijateljske skupine “Crvene košulje” dan prije u muzejskom vrtu oteli sve kuglice dječacima iz Pavlove ulice koji su se mirno pikulali.

Na spomenuti događaj dječaci su reagirali sa gnušanjem, a čak je i ozbiljni te tihi Boka zaključio kako su učinili nešto zaista nečuveno. Na skupštinu koja je dogovorena tijekom nastave prvo dolazi mali Nemeček, a to je ujedno njegova obaveza jer je cijela skupina organizirana poput vojske, a Nemeček je zbog sitne građe za razliku od ostalih samo običan vojnik. Svi dječaci imaju činove i svi zapovijedaju domobranu.

Dok je šetao između naslaganog drva Nemečeku je pozornost privuklo čudno ponašanje psa Hektora, koji je lajao i optrčavao jednu od naslaga na kojoj su dječaci izgradili utvrdu. Unatoč tome što je slutio da se netko tamo nalazi prikupi svu hrabrost i počne se penjati na utvrdu. Tamo ga je dočekalo neugodno iznenađenje jer se susreo s Ferijem Ačem vođom dječaka iz skupine “Crvene košulje”.

Nemeček se toliko prestrašio da je odmah pobjegao, a prijatelji su mu povjerovali tek kada su vidjeli da nedostaje njihova crveno-zelena zastava s utvrde. Po njima je to bila čista objava rata. Zbog toga su dječaci iz Pavlove ulice odlučili izabrati predsjednika koji će imati sve potrebne ovlasti za vođenje rata i kojih će ih u svemu slušati. Pobijedio je Boka koji je predložio da da posjete “Crvene košulje” u botaničkom vrtu prije nego što ih opet napadnu i pokažu da su hrabri kao i oni.

Smislili su plan s kojim su dvojica najhrabrijih dječaka trebala otići u neprijateljski tabor i objesiti natpis na kojem bi pisalo: “Ovdje su bili dečki iz Pavlove ulice”. Svi su bili oduševljeni idejom, ali Boku je mučilo što nema Gereba (na izborima za predsjednika je dobio samo tri glasa).

Za novi zadatak javljaju se Nemeček i Čonakoš. Uz pomoć dalekozora Čeleove sestre promatraju mali otok na kojem je uporište crvenokošuljaša. Kako nisu mogli na otok preko malog mosta jer je na njemu bila straža, morali su se poslužiti čamcem. Ukrcavajući se u čamac Nemeček se poskliznuo i pao u vodu. Tako su počeli njegovi problemi. Nemeček i Boka su se uspjeli došuljati do neprijateljskog tabora i tamo su ugledali Gereba kako Feriji Ači i Pastoru objašnjava kako najlkaše provaliti na grund. Nemeček se rasplakao zbog izdaje njihovog prijatelja.

Sva trojica su iskoristila trenutak kada su se crvenokošuljaši udaljili i zakačili ceduljicu. Poruka je brzo otkrivena i morali su bježati, pa su se prvo sklonili u stakleniku, a kako je Nemeček već bio mokar on se sakrio u bazen sa zlatnim ribicama. Nakon što su preskočili ogradu vrta bili su na sigurnom.

U školu je idućeg dana profesor Raca iz džepa izvadio papirić i prozvao Kolnaia, Lesika, Čelea, Rihtera, Nemečeka i Barabaša. Dječaci su pozvani na razgovor u zbornicu, a primijetili su kako se samo radi o dječacima iz Pavlove ulice te članovima “Udruge za skupljanje kita”. Profesor Rac im je počeo postavljati pitanja, a oni su mu odgovarali kako se kit skida i kako ga uspijevaju održati vlažnim uz pomoć žvakanja. Kod profesora se nalazila zastava i pečat s natpisom “Udruga za skupljanje kita, Budimpešta 1889.”

Čast udruge je uspio spasiti Nemeček, pa je za vrijeme trajanja ispitivanja sastrugao kit s novog prozora. Dječaci su zaključili da ako imaju kit da će tako postojati i udruga pa ugovore novu skupštinu na grundu. Dok je trajala skupština Nemeček je primijetio Gereba kako se šulja prema kolibici u kojoj je živio Slovak, čuvar koji se noću brinuo za pilanu i grund. Nitko od dječaka osim Nemečeka i onih koji su bili u neprijateljskom taboru nisu znali za izdaju, pa je Nemeček odlčio pratiti Gereba koji je čuvara potkupio cigaretama da dječake otjera s grunda.

Želeći što prije o svemu obavijestiti Boku, Nemeček je zaboravio na članove iz kit udruge, a skupština ga je zbog njegovog čudnog ponašanja odlučila proglasiti izdajnikom te izbaciti iz udruge. Za kaznu su u zapisnik malim slovima upisali njegovo ime. Samo dva dana kasnije na malom otoku crvenokošuljaši su smišljali kako da vrate neprijateljima za sramotu koju su im nanijeli.

Gereb je tada Feri Aču priznao kako neće imati problema s osvajanjem grunda jer je podmitio čuvara, ali kako Gereb nije dobro poznavao Ferija Ačija navukao je na sebe njegov bijes, jer je Feri više od ičega volio poštenu i vitešku borbu. Nakon što je zbunjeni Gereb izjavio kako su dječaci iz Pavlove ulice kukavice, odjednom će među dječake skočiti mali Nemeček koji je sve slušao s drveta. Feri Aču se svidjela dječakova hrabrost i predložio je da prijeđe u njihov tabor što je Nemeček odbio.

Kako ga je Feri smatrao preslabim umjesto da ga istuku naredi dečkima da ga okupaju u jezeru. Tako se jadni Nemeček po treći put morao okupati u hladnoj vodi, a još je uvijek bio prehlađen od prethodnog kupanja. Unatoč tome što je bio sav mokar Nemeček je održao govor o poštenju i vjernosti na što su svi zašutjeli i tako ga pustili s otoka. Kada je Nemeček stupio na mostić Feri je dao nasredbu i uzviknuo “Na pozdrav”.

Sljedeći dan je dječake na grundu dočekala obavijest predsjednika: “Proglas!!! Sada svatko mora biti spreman. Našoj državi prijeti opasnost i ako ne budemo hrabri, cijelo ćemo područje izgubiti. Grund je u opasnosti. Crvenokošuljaši nas žele napasti, ali mi ćemo čvrsto stajati na svom mjestu pa ako ustreba i svojim životima obraniti državu”.

Dječaci započinju pripreme za napad koji bi trebalo uslijediti već idućeg dana. Iako ne mogu vjerovati da se sve događa tako brzo slušaju predsjednika i rade. Tijekom iznošenja ratnog plana Boka imenuje Nemečnika za pobočnika, zbog čega su se pobunili članovi iz kit-udruge. Nakon što su ostali sami Nemeček je obasnio Boki zašto je morao otići tijekom polaganja prisege te zašto su ga proglasili izdajnikom.

Počele su pripreme za bitku, pa su tako pripremljene pješčane bombe i uređene utvrde, a kada se Boka spremao izvršiti smotru pojavi se Gereb koji traži oprost i da ga prime natrag. Boka ga teška srca odbija, ali onda se pojavi Gerebov otac koji traži dokaz izdaje njegova sina. Odgovor je tražio od sve slabijeg Nemečeka kojeg je Boka htio odvesti kući. Nemeček je Gerebovom ocu odgovorio da njegov sin nije izdajica.

Na putu kući Nemeček je već počeo halucinirati, a Boka se rasplakao jer mu je prijatelj bio u tako lošem stanju. Idući dan dječaci prime pismo od Gereba u kojem im poruči da je od oca kao nagradu što nije počinio izdajstvo na poklon dobio omiljenu knjigu od Julesa Verna. Knjigu je kao znak zahvale odnio Nemečeku, unatoč tome što se otac naljutio na njega jer knjigu prodao antikvarijatu.

Njavažnija obavijest u pismu bila je da su Crvene košulje nakon što su saznali da se Nemeček razbolio odlučili odgoditi bitku za drugi dan i da će smisliti neku lukavštinu. Gereb je sve to čuo s istog drveta na kojem je Nemeček prisluškivao, pa ih je opet zamolio da ga prime u družinu i to kao običnog vojnika. Boka je pretpostavio kako Gereb ne laže i u dogovoru s ostalim dječacima odlučio primiti ga opet u družinu. Gereb se ubrzo pojavio sav sretan.

Uskoro dolaze izaslanici Crvenih košulja Sebenič i Pastori koji su došli objaviti rat i dogovoriti pravila borbe. Nakon toga su krenuli prema ulici gdje živi krojač Andraša Nemeček. Njegova žena ih je uvela u sobu gdje je ležao Nemeček, prenijeli su mu pozdrave svog vođe i zamolili za oprost zbog onoga što se dogodilo na malom otoku.

Bitka je počela na proljetni dan i sve je počelo onako kako su to zamislili dječaci iz Pavlove ulice. Crvenokošuljaši su prvo napali iz Pavlove i Marijine ulice, a onda su ih pješčanim bombama potisnuli prema daščari i tamo ih zatvorili. Bila je to skupina koju je vodio Pastor. Ali onda je napao drugi dio crvenokošuljaša na čelu s Ferijem koji je nakon što je shvatio da vođenje rata po pravilima na donosi ništa dobro, počeli raditi po svome i na kraju se sve pretvorilo u veliku tučnjavu.

U trenutku kada se Feri Ač uspio probiti do daščare gdje se nalazio ostatak njegove vojske, iskočio je Nemeček i oborio Ferija na leđa i potom izgubio svijest. Nastala je strka i dječaci iz Pavlove ulice iskoriste priliku te ih otjeraju s grunda. Nakon što su Nemečeka podigli s tla rekao im je slabog glasa da dok je ležao u svojoj sobi u glavu mu je odzvanjalo da mora pomoći svojim prijateljima jer im se ne piše dobro.

Uskoro je došla Nemečekova majka koja ga je odvela kući, a Boka je sluteći crn kraj ostao stinustog srca pred kućom hrabrog dječaka. Došao je i Feri Ač kojeg je dovela savjest. Idući dan je Boka ponovno posjetio svog prijatelja i pričao mu kako ga je posjetio i Feri Ač na što je Nemeček bio ponosan te kako je kit-udruga opet unijela njegovo ime u zapisnik velikim slovima. Svi su bili tužni jer su znali da mu nema spasa, a i sam Nemeček je znao da će umrijeti, pa je pred kraj opet počeo buncati jer mu se prviđala bitka za grund. Na kraju se smirio i izdahnuo.

Nakon smrti prijatelja Boka je bio utučen i krenuo je prema grundu, a kada je došao vidio je građevnog inženjera koji je mjerio grund kako bi mogli izgraditi trokatnicu. Boka je shvatio kako je sve bilo uzalud i na kraju shvatio po prvi put što je to zapravo život.

Vrsta djela: roman

Mjesto radnje: Budimpešta, centar grada

Vrijeme radnje: 1889. godina

Likovi: Janoš Boka, Ernest Nemeček, Feri Ač, Gereb, Vajs, profesor Rac, Janko, Čengej, Boka

Analiza likova

Ernest Nemeček – sitan dječak, nježne i krhke građe, plave kose. Bio je jednostavan i prostodušan, jedva primjetan. Jedva je čekao da ga netko primijeti, iako se to nije često događalo. Njegova mršavost i slabašnost možda su bili i razlog što je bio uvijek žrtva zadirkivanja. Bio je sin krojača i bili su jako siromašni. U organiziranoj vojničkoj organizaciji svi su imali neke činove, osim njega, on je bio običan vojnik. On je bio sretan i zadovoljan i kada se mogao nekome pokoravati. Iako je bio slabašan i krhak, on je bio borbena duha. Branio je svoj grund, a često su ga protivnici više hvalili nego njegovi prijatelji. Njegova žrtva, odnosno smrt, iako je bila tragična, ujedinila je dječake.

Janoš Boka – zvali su ga general Boka jer je bio vođa dječaka iz Pavlove ulice. Bio je snažan i hrabar, pošten, razuman i mudar. Autor ga je opisao kao dječaka za kojeg se čini da ima više godina nego što je imao. Imao je četrnaest godina, ali kada je progovorio svatko je dobio dojam da je stariji. Razlog tome je bio njegov dubok glas, a s druge strane njegove teme su uvijek bile ozbiljne. Rijetko kada je prozborio neku glupost. Bio je osjećajan, njega je najviše potresla smrt Nemečeka i tada se prvi puta nije ponio u potpunosti muški jer je jako plakao.

Feri Ač – vođa protivnika koji su se zvali “Crvene košulje”. Iako je bio protivnik dječaka iz Pavlove ulice, on nije bio zao i odbojan. Njegova pojava odisala je viteštvom, bio je krupne građe, preplanuo, a na njegovim plećima lijepo je pristajala crvena košulja. Čak se i Nemečeka dojmio. Bio je istinski zabrinut za Nemečeka.

Bilješka o autoru

Ferenc Molnar rođen je 1878. u Budimpešti kao Ferenc Neumann. Ostao je poznat kao dramatičar, pisac, književnik te jedan od najpoznatijih i priznatijih književnika koji su djelovali u 20. stoljeću.

Ferenc je bio autor čija su ljubav bile komedije, ali isto tako i romani i najviše dječje pripovijetke o zanimljivim dogodovštinama djece na njihovom putu odrastanja, baš kao što je bilo u djelu “Junaci Pavlove ulice”.

U vrijme Prvog svjetskog rata Ferenc je djelovao kao ratni dopisnik, a osim toga ostao je zapamćen i kao veliki zagovornik tadašnje Austro-Ugarske. Zbog svog djelovanja dobio je priznanje od Habsburgovaca, ali s druge strane je primio mnogo kritika od kolega koji su za razliku od njega bili pacifistički orijentirani.

Uskoro je uslijedila emigracija u Ameriku za vrijeme Drugog svjetskog rata zbog straha od nacističkog progona Židova. Umro je u New Yorku 1952. godine u 74. godini života.

Iako je napisao mnogo djela slavu je stekao djelom “Junaci Pavlove ulice” koje se smatra jednom od najboljih knjiga za djecu. Najpoznatiji njegovi romani osim spomenutog su “Čamac bez gospodara”, “Eva”. Junaci Pavlove ulice je roman nekoliko puta ekraniziran, a nalazi se među najčitanijima u Mađarskoj. Pisao je i drame: “Liliom”, “Čuvar” i “Labud”.

Autor: S.Š.

Komentar