Dundo Maroje

Dundo Maroje je komedija Marina Držića u pet činova. Prvi puta je njezina izvedba zabilježena davne 1551. godine u Kneževom dvoru u Dubrovniku. Napisana je u prozi, a temeljna radnja cijele komedije vrti se oko odnosa očeva i sinova, tj. oko mladosti i starosti. To je bila omiljena tema Marina Držića oko koje je volio dati svoja razmatranja.

Kratak sadržaj

Glavna radnja u knjizi temelji se na životu starog i škrtog Dunde Maroja. S druge strane lik Pometa – sluge, je pametan, pun života i razigranosti, pravi renesansni čovjek.

Radnja ove komedije započinje u Rimu. Dundo Maroje odlazi u Rim jer je saznao da je tamo njegov razuzdani sin Maro. Naime, Maro je trebao biti u Jakinu (Anconi) i tamo je trebao trgovati s pet tisuća dukata. S dukatima ga je tamo poslao otac. No, Maro je dukate trošio na žene, točnije na Lauru.

U pratnji starog Dunda Maroja je i njegov sluga Bokčilo. Dundo Maroje i Bokčilo se konstantno svađaju jer je sluga žedan, a starac je preškrt da bi mu stalno kupovao piće. Tako jednu od svađa čuje je i Trupče Kotoranin koji tamo u Rimu živi.

Uskoro se saznaje da Tripče, koji razumije nevolju Dunda Maroja, poznaje njegova sina koji se u Rimu nalazi već tri godine. Bokčilo ih savjetuje da uzmu stan odmah preko puta stana Laure, kurtizane kako bi bili u blizini Mara jer Maro je njezin česti posjetitelj. Tako će ga otac lako naći i ugrabiti.

Ugo Tudešak, njemački plemić, također je beskrajno opčinjen Laurom. Ugov sluga naziva se Pomet Trpeza i on je jedan od glavnih likova ove Držićeve komedije. On je vrlo inteligentan čovjek koji zna uživati u pravim čarima života. Da bi do njih došao promišljen je pa se lako i snalazi. Uživa u hrani i jako voli jesti.

Pomet za Uga, svog gospodara, želi pridobiti Lauru kako bi mu njemački plemić ostao dužan. Na taj način, on će moći bez ikakve brige uživati u jelu i piću. No, Pomet će se morati malo više potruditi za Lauru te je on u konstantnoj borbi s Marom i njegovim slugom Popivom. Ipak, Pomet je samouvjeren i pun samopouzdanja. On zna da može vrlo lako vladati ljudima te se uzda i u dobru sreću koja mu je često naklonjena.

Situacija se još više zakomplicirala jer u Rim stiže i Pera. Pera je Marova dugogodišnja zaručnica. Pošto joj Maro nije pisao pisma već tri godine, ona je zabrinuta pa odlazi vidjeti što se s njim događa. Prije nego se uputila u Italiju, ukrala je tetki tristo dukata. Preodjenula se u mladića te je na put povela i svog bratića Dživu, pravog pustolova.

Drugi čin počinje tako da je Pomet kod Petrunjele, Laurine sluškinje. Nastoji je nagovoriti da Mara zamijeni svojim gospodarom Ugom. Govori joj kako je u Rim upravo stigao i Marov otac te će od sina tražiti da mu objasni kako je i gdje potrošio svoj novac.

U sljedećem prizoru, Maro se nalazi pred kućom Laure i to u društvu svojih prijatelja. Tada do njega dolazi otac i traži ga da mu vrati svoje dukate. No, Maro se pravi da ne poznaje bijesnog starca. Dundo Maroje tada poludi i izvadi nož kojim nasrne na sina. Maro brzo poziva stražare kako bi se spasio te oni odvede bijesnog starca u tamnicu jer misle da je poludio.

Tada nastupa Pomet koji u cijeloj ovoj zgodi vidi pravu priliku koja mu je nametnuta od Fortune. On odluči osloboditi Dundu Maroja. Zatim je odlučio iskoristiti preplašenog Bokčila koji je ostao sam. Pomet mu govori da kaže Lauri i Popivu kako je starac Dundo u biti došao na proštenje i sa sobom je donio robu.

Drugi čin završava monolozima. U prvom monologu Pomet razmišlja kako mora savjetovati Dundu da se sprijatelji s Popivom, slugom svoga sina Mara te će mu na taj način biti i lakše ugrabiti razuzdanog sina. U drugom monologu Maro pak proklinje i oca i dukate jer misli da je starcu više stalo do dukata nego do svog sina.

U trećem činu nastavljaju se Marini problemi s dukatima. Rimski lihvar, trgovac Židov Sadi traži od njega da mu plati za Laurinu ogrlicu. Popiva tada predloži Maru kako bi mogao nabaviti robe u vrijednosti tri tisuće dukata kod Sadija. Za naručenu robu trebala bi dati jamstvo Laura koja je pak uvjerena da je Marin otac najbogatiji čovjek u Dubrovniku i na Levantu. Popiva nadalje, predlaže Mari da se preodjene u siromašnog dubrovačkog trgovca i dođe pred oca s robom. Vješt Popiva nagovara Lauru kako bi ponudila jamstvo u vrijednosti od tri tisuće dukata.

Kada su već obojica, i Maro i Popiva, mislili da im je plan skoro realiziran, sve pada u vodu. Laurina sluškinja, Petrunjela, susreće Peru koja je odjevena u mladića i njezinu sluškinju. Sluškinja govori Petrunjeli da Maro ima zaručnicu i da se ona pojavila u Rimu. Petrunjela će to što prije reći svojoj gospodarici Lauri.

U petom činu dolazi do susreta Dunda Maroja i njegova sina Mara. Obojica se prave da se ništa nije dogodilo. Maro glumi da nije shvatio da je napao svog oca, već nekog tko mu samo sliči. Nakon toga pita oca je li mu njegova zaručnica poslala kakvo pismo.

No stari Dundo je još lukaviji. On se pretvara da ima zlato i da je došao na proštenje te mu treba mjesto gdje će ga sakriti. Predlaže Maru da sakrije zlato u njegovo skladište. Također, na prevaru uzima Marovu robu.

U to vrijeme Pomer je uvjeren da nema sreće. Ali, upravo tada, njemu se pruži nova prilika. Susreo je Hrvata Gulisava koji radi za njemačkog plemića iz Augsburga. Gulisav je u potrazi za kćerkom svog vlastelina, Madaljenom. Ona je oteta prije više od osam godina, a za nju se daje i nagrada, sto škuda.Pometu će Laurina sluškinja Petrunjela potvrditi da je Laura u biti Madaljena.

U zadnjem prizoru, susreću se ponovo sari Maroje i njegov sin Maro. Maro moli oca da mu vrati ključeve od njegova skladišta, a otac se pravi da ga ne prepoznaje.

U petom činu Pomet je pobijedio. Odjenuo se u baršun i došao je kod Laure ne bi li joj ponudi zamjenu za tri tisuće dukata koje su izgubljene svog Uga Tudeška.

Dolazi do zamjene uloga likova. Pomet se s balkona kod Laure ruga Maru i Popivi koji su jako bijesni. Sve to gledaju, ali skriveni Dubrovčani Niko, Pijero i Vlaho.

Peti čin nije bio dovršen do kraja. Dovršio ga je Mihovil Kombol. Laura je završila s Ugom, Pomet s Laurinom sluškinjom Petrunjelom dok se Maro vratio svojoj zaručnici Peri kojoj je tetka umrla pa je dobila veliko, bogato nasljedstvo. Stari Dundo Maroje platio je sve dugove svoga sina.

Naslov: Dundo Maroje

Vrsta djela: komedija

Mjesto i vrijeme radnje: Rim, 16. stoljeće

Glavni likovi: Dundo Maroje i njegov sin Maro, Pomet

Analiza likova

Dundo Maroje -škrti starac, ima potpuno drukčiju sliku života od svoga sina i radi toga se njih dvojica nikako ne slažu. Smatra da je cijela životna filozofija u štednji, da se treba živjeti skromno i ništa što čovjeka veseli, a što predstavlja luksuz, on si ne smije priuštiti. No, očinska ljubav ipak kod njega prevlada pa on svo svoje nasljedstvo pripisuje na sina. Na kraju mu se odluči osvetiti kako bi ga naučio pameti.

Maro – razuzdan i rastrošan. Odmah kada je dobio dukate od svoga oca, odlučio ih je potrošiti na lagodan život i na žene. Nepromišljen, nije razmišljao o budućnosti, o uvećanju imetka ili osnivanju obitelji već je uživao u datom trenutku i živio rastrošno sada kada ima dukate. Otac ga na kraju vraća u realnost i on se pokorava i vraća iz svog svijeta mašte gdje je živio slobodno i lagodno.

Pomet – ovaj lik je bit same komedije, veliki je umjetnik življenja koji uživa i do najmanje sitnice u životu. Smatra da se u životu moraju iskoristiti sve prilike jer na kraju nema nadoknade za propuštenim. Uvijek je nasmijan i vodi se onom životnom filozofijom “lako ćemo”. Lijen je proždrljiv i spretan u postizanju svojih ciljeva. Iako je “samo” sluga i proždrljivac, on je ipak bistrog uma i velike intelektualne sposobnosti. Mudar je, jedinstven i komičan. Svojom superiornošću može dominirati svima pa tako i onima koji su viši od njega.

Autor: Marin Držić

Bilješka o autoru

Marin Držić, po nadimku Vidra, rođen je 1508. u Dubrovniku, u obitelji trgovca. Njegova obitelj nije imala mnogo sreće u trgovini, gospodarski je propala pa je to vrlo snažno utjecalo na Držićev životni put. Nakon srednje škole, otišao je u Sienu, toskanski grad, kako bi studirao pravo, no nema zapisa da je diplomirao.

Već za vrijeme fakulteta došlo je do izražaja njegovo zanimanje za glumu pa je čak sudjelovao u tajnim izvedbama renesanse komedije. Kanije, se moglo vidjeti i Držićevo ime na popisu kažnjenih.

Držić se nakon nekoliko godina, točnije 1546. godine, vraća u Dubrovnik. Tada se bavio različitim zanimanjima, a između ostalog bio je i upravitelj tamošnje crkve naziva Svi Sveti. Nakon toga radio je u službi austrijskog grofa Christopha Rogendorfa s kojim se uputio u Beč. No, ipak, nije mogao raditi ovaj relativno unosan posao. Vjerojatno je razlog tomu bilo poniženje koje je osjećao radeći kao sluga.

1550. godine zaredio se i postao svećenikom. Zapisi iz tog vremena govore kako je Držić imao novčanih problema. 1562. godine otišao je u Veneciju gdje je postao kapelanom venecijanskog nadbiskupa.

Ubrzo nakon toga vratio se u Dubrovnik, ali tamo se zadržava kratko. 1566. godine ponovo je otišao u Italiju, ovoga puta u Firencu. Napisao je toskanskom vojvodi Mediciju i Francesku, njegovom sinu, urotnička pisma u kojima traži da se svrgne plemićka vlast u Dubrovačkoj Republici te da se uvede demokracija.

Kako nikada nije dobio odgovor, otišao je u Veneciju gdje je i umro 1567. godine. Njegov život predočen je na filmsko platno pa je 2006. godine snimljen film Libertas.

Držić se književnošću počeo baviti tako da je pisao ljubavna pisma, a nastavio je radom na dramskim djelima kojima je ostavio i vrhunac rada kao književnik.

Njegova najpoznatija djela bila su: “Dundo Maroje”, “Skup”, “Novela od Stanca”, “Tirena”, “Hekuba”, “Venera i Adon”.

Autor: M.L.