• BA
  • DE
  • EN
  • HR
  • IT
  • RS
  • SI

Lektire.hr

pomoć pri pisanju lektira

  • Naslovnica
  • Knjige
  • Lektire
  • Pjesme
  • Biografije
  • Književnost
  • Jezik
Pitanja za višu ocjenu >>
Pitanja za višu ocjenu >>

Jutro

Analiza lektire / Vladimir Vidrić

Pjesma “Jutro” pripada lirskom opusu pjesnika Vladimira Vidrića. Rođen je u Zagrebu, gdje je, uz Prag, studirao pravo. Poznat je postao kao sudionik spaljivanja mađarske zastave 1895. godine, zbog čega je boravio u zatvoru. Njegovo duševno stanje rezultiralo je time da je pred kraj života boravio u umobolnici u Stenjevcu, gdje je i umro 1909. godine.

Pjesničko stvaralaštvo Vladimira Vidrićs ipak ga je učinilo mnogo poznatijim. Pjesma koja označava njegov književni rad je “Boni mores”, objavljena 1897. u “Viencu”. Do kraja života napisao je oko 40 pjesama, od kojih su mnoge uvrštene u antologijske preglede hrvatske književnosti.

Njegovi suvremenici, poput Antuna Gustava Matoša, predbacivali su mu nedovoljnu stilsku izbrušenost stihova, kao i tehničke nedostatke, ali upravo to ga je i učinilo posebnim. Vladimir Vidrić bio je impresionist, kojega je pri pisanju pjesama vukao osjećaj za likovnim segmentom poezije. Pjesme mu obiluju pejsažnom tematikom u kojoj nerijetko srećemo slike iz mitološkog i antičkog svijeta. Posebnost stila čini ritam pjesama, koji se ne zasniva na slogovima, nego na naglascima. Pjesničko nadahnuće nalazio je u prirodnim ljepotama krajolika, ljubavi prema ženi, Bogu, društvenim okolnostima, a prije svega i vlastitim duševnim stanjima.

Iako pjesma “Jutro” pripada pejsažnoj lirici, ona nije tek opisivanje i slikanje krajolika, ona je pjesnikov doživljaj i izražavanje njegovih emocija, kojima opis pejsaža daje veći i dublji smisao.

Jutro – analiza pjesme

Pjesma je po temi pejsažna. Njezina značenjska kompozicija temelji se na nizu auditivnih i vizualnih pjesničkih slika. Na taj način pjesnik je jezikom kao sredstvom komunikacije oslikao svoj doživljaj jutra. Stoga oslikavanje motiva “jutra” počiva i na igri svjetlosti. Jutro kao doba dana predstavlja poveznicu tame i svjetla, ono je trenutno i prolazno. Svaka strofa može se promatrati kao jedna faza jutra, i kao zasebna umjetnička slika.

Prva strofa predstavlja tamu, vrijeme koje više pripada noći nego danu. Tama je kontrast svjetlu nadolazećeg dana u kojemu se rađaju životne radosti. U ovoj strofi nalazimo i prvi element pripovijednog karaktera pjesme. Ona ima mjesto radnje – lug, i likove – Pana (boga šume). Druga strofa uvodi lik Nimfa, božica vode i šume. Prisutnost mitoloških bića svojstvena je Vidrićevoj lirici, ali u ovoj pjesmi ta bića imaju svrhu potkrijepiti magičnost buđenja novog dana. Nimfe su “divlje plavojke” koje su se pojavile iz tame i plešu na zelenoj travi s bijelim vijencima na glavi.

Motivi trave, cvijetnih vijenaca i rosnih kaplji predstavljaju “locus amoenus”, ljupko mjesto arkadijskog krajolika. U drugoj strofi pjesnik igru svjetlosti nastavlja motivom “sjene došle iz tame”. Treća strofa predstavlja postupni prijelaz na izmicanje tame: rosa se blista, sja jutarnja zvijezda.

Jutro je za pjesnika zaustavljeni trenutak, koji predstavlja čaroliju metamorfoze tame u svjetlo. No, sva ta čarolija u kojoj Pan svira i smije se, Nimfe plešu, rosa blista, zvijezde sjaje, uskoro će nestati. Euforija i arkadijski motivi u prve tri strofe odražavaju pjesnikovo ushićenje i njegov doživljaj jutra kao sadašnjeg trenutka u ljudskom životu. Jutro je kao i sadašnjost tek kratkotrajno, a dan predstavlja budućnost. Dan umire i pretvara se ponovno u noć i tamu, baš kao što i čovjek u budućnosti umire.

Dinamični i poletni ugođaj pjesme stoga opada u prizvuk realnosti u posljednoj strofi, u kojoj “ide vjetar o prvom osvitu dana”. Motiv vjetra predstavlja nemir i treptaje pjesnikove duše, njegove strahove o budućnosti i slutnje. Čarobnim opisom jutra poručuje čovjeku da treba znati uživati u sadašnjem trenutku i promatrati sve njegove čari, jer ne znamo što budućnost nosi.

Već spomenuti pripovijedni karakter pjesme pjesnik je postigao unošenjem likova, mjesta i vremena radnje. Pripovijedna tehnika koja je izražena je i upotreba prošlih glagolskih vremena, perfekta, imperfekta, aorista i historijskog prezenta (svitaše, ukaza se, stupi…). Osim toga, odabirom glagola, kao što su plesati, igrati, drhtati, šumiti, postiže se i željena dinamika vizualnog doživljaja pjesme. Osim vizualnih pjesničkih slika, Vidrić veliku pažnju polaže i na akustične slike (“i tu se oglasi smijehom”, “ljupko žamor dude”, “a šumi lug”). Možemo reći da je u ovoj pjesmi postignut sinkretizam, jedinstvo pokreta, zvukova, vizualnog i duhovnog aspekta. Zvučni doživljaj izražen je aliteracijama, koje imaju i onomatopejske funkcije (“pod jasikom ljupko žamor dude”, “šumi lug”, “Pan se ukaza s omašnim mijehom”). Ritmičnost pjesme izražena je i rimom, iako nepravilnom.

Pjesma je komponirana u četiri katrena, koji se sastoje od stihova nejednakih stopa. Unatoč tome, pjesma je izuzetno ritmična i melodiozna, što je Vidrić postigao upotrebom akcenatskih tehnika. Interpunkcija odijeljuje pojedine slike, ali i pridonosi pripovijednom tonu pjesme. Trotočje koje nalazimo u posljednjem stihu pjesme izražava neizvjesnost nadolazećeg dana, a možda i više nego riječi govori o silnom nemiru koji za pjesnika donosi budućnost.

Bilješka o autoru

Vladimir Vidrić jedan je od najistaknutijih hrvatskih književnika lirike moderne. Rođen je u Zagrebu 1875. godine u imućnoj građanskoj obitelji. Studirao je pravo u rodnom gradu, Beču i Pragu. Bio je politički angažiran i jedan od vođa prosvjeda za vrijeme posjeta cara Franje Josipa Hrvatskoj. Stoga je sudjelovao i u spaljivanju mađarske zastave na Jelačićevom trgu u Zagrebu te zbog toga je bio uhićen i zatvoren.

Vidrić je nakon studija radio kao odvjetnik, ali je patio od šizofrenije, pa je često boravio u umobolnici.

Od rane mladosti počeo je pisati pjesme. Prva značajna pjesma bila je “Boni mores”, objavljena 1897. godine. Objavio je samo jednu zbirku, a čitav opus broji mu svega 40 pjesama. Svejedno, njima je snažno su utjecao na mnoge kasnije pjesnike, poput Dragutina Domjanića i Vladimira Nazora. Kao pjesnik bio je fascinantan mnogim svojim suvremenicima, pjesnicima i književnim kritičarima, upravo zbog spoja simbolističkih i impresionističkih elemenata u njegovim pjesmama.

Sve njegove pjesme uvrštene su u zbirku “Pjesme” koju je izdao 1907. u vlastitoj nakladi.

Vidrić je živio burnim životom. Govorilo se da je izuzetno inteligentan, da posjeduje fotografsko pamćenje, a svojim stavovima pripadao je naprednom političkom krugu. Možda je upravo taj blagoslov bio i njegovo prokletstvo što ga je dovelo do rastrojenog psihičkog stanje, od kojeg je i umro u umobolnici u Zagrebu, 1909. godine, sa samo 34. godine.

Autor: I.D.

Kako napisati lektiru (video tutorial)

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Književnost.hr traži autore za objavu svojih književnih radova!

Top autori

Anto Gardaš Antun Branko Šimić August Šenoa Biblija Braća Grimm Charles Perrault Dinko Šimunović Dobriša Cesarić Dragutin Tadijanović Hans Christian Andersen Hrvoje Hitrec Ivan Kušan Ivana Brlić-Mažuranić Miroslav Krleža Nada Iveljić Ranko Marinković Silvije Strahimir Kranjčević Slavko Mihalić Tin Ujević Vesna Parun Vladimir Nazor William Shakespeare Željka Horvat-Vukelja Zlata Kolarić-Kišur Zlatko Krilić
Popis svih autora >>

Informacije

  • Pomoć
  • O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Marketing
  • Uvjeti korištenja

Korisno

  • Pitanja za ponavljanje
  • Knjige
  • Analize pjesama
  • Književnost
  • Jezik
  • Zatražite novu lektiru

Lektire

  • Po autorima
  • Po abecedi
  • Po razredima
  • Pjesme

Mreža portala

  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Književnost.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr
  • Poezija.hr

Copyright © 2010.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.

English | BiH | Deutschland | Hrvatska | Italia | Slovenija | Srbija
English | BiH | Deutschland | Hrvatska | Italia | Slovenija | Srbija