Dnevnik malog Perice

Djelo Dnevnik malog Perice Vjekoslav Majer objavljuje 1942. godine. U djelu su prikazani svakodnevni događaji obitelji Šafranek. Te događaje opisuje Perica, sin Franje i Ane Šafranek. On je glavni pripovjedač i ono što vidi dječjim očima i stvari koje doživi na dječji način, tako ih i bilježi u dnevniku.

Perica svaku noć prije spavanja piše dnevnik o tome što se dogodilo toga dana. Dva lika koja se još pojavljuju u djelu su teta Mina i gospodin Fulir. Djelo nema puno likova i opisano je vrlo malo događaja, a ti događaji se odvijaju u kratkom vremenskom periodu, što su sve odlike novele.

Budući da dnevnik piše dječak, stil pisanja je jednostavan. Također, upotrijebljen je štokavski književni govor. Djelo je napisano pripovjednom tehnikom i obiluje dijalozima. Perica ne koristi mnogo epiteta, ne opisuje mnogo okolinu u kojoj živi, već isključivo događaje u njegovoj obitelji.

Pet je vrsta odnosa koje Perica opisuje, a to su: odnos njegove majke i oca, odnos njegovih roditelja i njega, odnos njegovih roditelja i tete Mine, odnos njegovog oca s Fulirom, te intiman odnos njegove majke Ane sa Fulirom.

Odnos između njegove majke i oca nije dobar, njegov otac mnogo pije, što mu njegova supruga zamjeri. Ana i Franjo se ne slažu najbolje s Minom, jer ona dolazi kod njih samo na objed, ali je oni ipak uvijek ugoste. Njegovi roditelji se prema njemu odnose kao prema nezrelom i naivnom dječaku.

Fulir i Franjo su se sjajno slagali, družili i pili zajedno vino, dok Franjo nije vidio kako Fulir grli njegovu suprugu. Peričina mama brani Fulira u svakoj situaciji, ona njega vidi kao finog, obrazovanog gospodina, a on njoj priznaje svoje osjećaje. U situacijama kada Fulir dolazi kod Franje, oni uvijek pjevaju, a katkad im se i Ana pridruži.

Prema ovom djelu, Krešo Golik je snimio hrvatski film “Tko pjeva zlo ne misli” 1970. godine. Film je proglašen jednim od najbolje snimljenih hrvatskih filmova u anketi hrvatskih filmskih kritičara dvadeset godina nakon nastanka.

Redatelj je snimio film tako da gledatelj na kraju sam zaključi što bi se moglo dalje odvijati u životima tih likova, te nam je on prikazao kako u svakodnevnom životu možemo susresti ljude kao što su likovi iz ovog djela.

Budući da je novela pisana u obliku dječjeg dnevnika, Golik je uspio zadržati stil prilikom ekranizacije. Ipak, film sadrži određena odstupanja od novele. U filmu postoje situacije koje nisu opisane u noveli, a određeni događaji koji su se zbili u noveli, Golik uopće ne prikazuje u filmu.

Vrsta djela: novela

Vrijeme radnje: ponedjeljak 6. svibnja 1935. – nedjelja 12. svibnja 1935.

Mjesto radnje: pivnica, stan u Zagrebu, krčma

Tema djela: svakodnevni događaji obitelji Šafranek

Ideja djela: u životu uvijek treba biti iskren i dobar, ili će nam se dogoditi loše stvari

Kratak sadržaj

U pivovari su sjedili Perica, njegovi roditelji, teta Mina i gospodin Fulir. Teta Mina je neprestano stavljala čačkalice u torbicu. Vodili su zanimljiv razgovor iz kojeg se moglo zaključiti da se Peričini roditelji ne slažu najbolje. Njegov otac Franjo se napio, a gospodin Fulir je njegovoj mami, Ani, stalno šaptao na uho.

Kada su krenuli kući, naprijed su išli teta Mina i Franjo, iza njih su bili Fulir i Ana, a iza njih je išao Perica. Perica je primijetio da Fulir stalno šapće njegovoj mami na uho, a ona se stalno smijala. Perica je želio postati svirač.

“Jako lijepo sam to upamtio i kad odrastem, ne želim drugo, već svirati u onaj veliki rog, što ga svirač svaki čas okrene i onda iz njega iscuri pljuvačka.”

Kada su se Perica i njegovi roditelji oprostili od tete Mine i Fulira, Ana i Franjo su razgovarali, Franji je bilo jako krivo zbog Fulira koliko se on pravi pametan, a Ana je stala u njegovu obranu i rekla kako je on fin i pametan gospodin. Fulir je i dan poslije došao pozdraviti Anu, a Perica ga je vidio.

Fulir je Perici dao novca da ide kupiti slatkiše samo kako bi otišao, a on mogao mirno razgovarati sa njegovom majkom. Perica je primijetio kako se njegova mama stalno smije, čak je i prije spavanja pjevala. I Franjo je primijetio koliko je ona vesela.

“Još prije spavanja je tiho pjevala. Tata je rekao: To je rijetkost,da si jednom vesela. Odmah je život ljepši. Samo tako dalje.”

Teta Mina je došla na ručak. Ona jede mnogo hrane, a ostalo što ne može pojesti, ona traži Ani da joj umota kako bi mogla ponijeti. Gospodin Fulir je došao na kavu kod Ane, ona mu je pokazivala album sa slikama njezine obitelji. On je opet dao Perici novca, ali ovoga puta da mu Perica nacrta konja, ali da sjedne kraj prozora gdje će imati bolju svjetlost. Fulir je zapravo želio da se Perica udalji, kako bi on mogao razgovarati s Anom.

Kada je Franjo došao kući, zamolio je Fulira da ostane na večeri uz čašu dobrog vina. Fulir je hvalio Franju kako je on vrijedan i pošten čovjek. Dodao je i kako je Franjo osjećajan i onda je stao nogom na Aninu cipelu, što je primijetio Perica. Ana se nije ljutila, ali je Perica pomislio kako se ona ljuti kada joj on stane na cipelu, ona tada i viče na njega.

“Gospodin Fulir je rekao: Ti si osjećajan čovjek – i kod toga je mami stao na cipelu i dugo je pogledao. Ja jedini sam to vidio, jer sam malen, pa lako vidim ispod stola. Mama nije ništa rekla, a kad ja slučajno stanem kod šetnje mami na cipelu, onda na mene viče, da ću ih zamazati i kako mogu biti tako nespretan. A gospodin Fulir je odrastao čovjek, pa je tako nespretan i mama mu ništa za to ne kaže”

Kada je Fulir otišao, Ana i Franjo su se opet raspravljali o Fuliru. Franjo se protivi jer ga Fulir stalno ispravlja, što njemu smeta. A Ana staje u Fulirovu obranu.

Perica svake večeri piše dnevnik kada njegovi roditelji zaspu. Naime, oni Perici ne dozvoljavaju upaljeno svjetlo navečer, stoga on uvijek pričeka kako bi oni zaspali, a on tada u miru može pisati dnevnik i lijepiti svoje markice.

Perica nikako nije mogao razumjeti ponašanje svoje majke. Taj dan je došao iz škole, majka ga je galamila da ne baca svoju torbu i rekla mu da ide u svoju sobu jer ima važna posla za obaviti. Perica se pitao kakav je to važan posao, pa ju je virio kroz ključanicu. Ona je ležala i gledala u strop, a katkad bi prešla rukom preko čela. To je bio važan posao.

“Kad sam došao iz škole, bila je mama nešto srdita i psovala me, da svoju torbu tako bacam na stol. Do sada mi to nije govorila. Onda me potjerala u moju sobu i rekla, da ima nešto važno da radi. Mene je to zanimalo, pa sam iz svoje sobe virio kroz ključanicu”

Iste večeri, Franjo je želio da ga Fulir posjeti kako bi mogao s njim razgovarati o vulkanima. Ali Fulir se nije pojavio, zato je Franjo otišao k Šnidaršiću. Ana ga je srdila jer je znala da opet ide piti. Istina, Franjo se opet vratio kući pijan, a i dalje je tvrdio Ani kako nije pijan, već je samo razgovarao o vulkanima sa svojim društvom.

Čekao je on da Ana zaspi i opet popio rakije iz boce, srušio stolac i Ana se probudila. Opet su se svađali. Perica je sve to promatrao kroz ključanicu. Stavio je svoju kabanicu na pod ispod vrata kako njegovi ne bi primijetili da je upaljeno svjetlo u sobi, mogao je u miru pisati svoj dnevnik.

“Ja sad uvijek dolje kod vrata prostrem svoju zimsku kabanicu, da se ne vidi svijetlo u mojoj sobi. Jako sam veseo da sam se to sjetio. Sada mogu mirno pisati svoj dnevnik.”

Mina je opet bila na ručku. Žalila se na tvrd grašak i kako ju boli želudac od njega. Franjo joj je rekao da ju mora boljeti kad pojede četiri tanjura graška. Mina se naljutila jako i rekla ako će joj prigovarati, da je ne moraju ni zvati na ručak. Dodala je i kako Ana ima dugačak jezik, na što je Franjo branio svoju suprugu.

“Danas je opet teta Mina bila kod nas na objedu, pa su se tata, mama i teta Mina jako posvadili. Teta Mina je rekla: Kakav je to danas grašak. Tako je tvrd, da me je u želucu počelo tištiti. Tata je rekao: Draga moja, kad ti pojedeš četiri tanjura, mora te tištiti. Mama se tako naglo nasmijala, da joj je iz usta izletjelo jelo na sve strane. Teta Mina je uvrijeñeno rekla: Ako vam suviše pojedem, nemojte me zvati na objed.”

Ana je Mini rekla kako je ona bezobrazna i zato ju je muž napustio, na što se Mina jako naljutila, prešla prstom po ormaru i dodala kako Ana nije vrijedna i da ne čisti svoju kuću. Franjo se još više naljutio, a Mina je samo izjurila iz kuće.

Kasnije je Franjo opet došao s Fulirom, zajedno su pili i pjevali. Kada je Franjo otišao na zahod, Fulir je stavio svoju ruku na Aninu i rekao joj kako ovo nije život za nju i kako je ona jedna prefinjena duša. Dodao je i kako on stalno misli na nju.

Teta Mina je ponovno sutra došla na ručak jer zna da oni danas jedu ribu i rekla je kako je to sve bio samo nesporazum. Navečer je Fulir opet došao i Ana je zajedno s njim i Franjom pila vino i pjevala.

Kada se Franjo udaljio od stola, Fulir je opet govorio Ani kako misli na nju stalno i kako pati. Dodao je i kako je on za nju spreman učiniti što god ona kaže, ako treba i skočiti u najhladniju vodu ili jesti lišće, sve što ona poželi, on je spreman učiniti za nju.

“Gospodin Fulir je rekao: Radi vas bih bio pripravan skočiti u najhladniju vodu, ili da mi naložite da jedem lišće, ja bih to učinio. Mama je tiho rekla: To je lijepo od vas. Vidim da još netko na mene misli. Ikako misli, i kako misli, rekao je gospodin Fulir i počeo tako navlačiti svoj brčić, da sam se bojao da će ga iščupati”

Dan poslije se za Pericu dogodilo nešto važno, njegov tata i Fulir su se hrvali po podu, a njegova majka je otrčala zatvoriti prozor kako susjedi ne bi čuli što se događa. Naime, dok je Franjo bio na zahodu, Fulir je grlio njegovu ženu. Franjo je to ugledao i onda je udario Fulira. Kada je Fulir otišao, Franjo je rekao svojoj ženi da neće tražiti rastavu braka zbog djeteta, ali će njihov odnos biti kao da su rastavljeni. Zamjerio je njoj što je dozvolila Fuliru da je grli i ljubi , a ona se branila i rekla kako je on bio pijan.

“Tata je rekao: Ja baš nisam vidio da bi se ti suviše branila. Ne idi mi više u blizinu. Meñu nama je svršeno. Neću se rastavljati radi djeteta. Ali kao da smo rastavljeni. Mama je počela tiho plakati. Tata je rekao: Odlazi mi s očiju. Mama je otišla u drugu sobu, a tata je donio iz kuhinje ručnik namočen u hladnu vodu i njime je omotao glavu.”

Međutim, Franjo je jasno vidio da se ona nije previše protivila. Franjo je nastavio piti, a Ana je plakala u sobi. Franjo je poslije pijan legao na pod i tako zaspao, a Ana je došla k njemu, te je i ona uz njega na podu spavala. Perica je samo pomislio kako su današnji događaji bili uzbudljivi i kako želi da ima još takvih događaja.

Dan poslije je Mina došla na tortu, a Franjo joj je sve ispričao, kako se njezina sestra grli i ljubi s drugim muškarcem. Mina je stala u njenu obranu i rekla kako je Fulir sigurno bio pijan. Mina je bila razočarana što nema torte, jer je ona zbog te torte odgodila objed kod njenih prijatelja. Zato je Mina sebi napravila kajganu od deset jaja pa su ona i Perica to jeli.

Uvečer je Perica na papir napisao Fulir i zapalio svijeću. Znao je da Fulir više ne smije k njima, doći kao da je umro. Perici je bilo jako žao zbog toga.

“A pred nju sam metnuo arak risaćeg papira, koji sam istrgao iz svog bloka ina njemu sam velikim slovima napisao: Fulir. Tad sam još nad njegovim imenom nacrtao veliki križ. Znam da gospodin Fulir nije još umro, ali k nama više nikad ne smije doći, a to je meni tako tužno kao da je umro. Dok ovo pišem, svjećica još uvijek gori, ali sad sam gotov, pa ću je utrnuti i idem spavati.”

Analiza likova

Likovi: Perica Šafranek, Ana Šafranek, Franjo Šafranek, teta Mina, gospodin Fulir

Perica – voli lijepiti engleske marke u album. Svaku noć prije spavanja, Perica ima običaj prije spavanja govoriti : “Tohumi, tohumi”. To ga uvijek podsjeti na indijanske pripovijetke. On piše svaku noć dnevnik kako ga njegovi roditelji ne bi otkrili. Njemu je sve zanimljivo što se događa u kući i vidi se njegova nezrelost i naivnost, jer ne shvaća o čemu se zapravo radi kada Fulir grli njegovu majku. Odrasli mu stalno daju novac, njegov tata mu daje novac za vino, Fulir mu daje novac kako bi sebi kupio slatkiš ili nacrtao konja, zapravo samo da bude što dalje od njega i njegove majke.

Kada se njegov otac potukao s Fulirom, to mu je bilo zanimljivo, ali je poslije bio tužan zato što Fulir više neće dolaziti njima, čak mu je i svijeću zapalio. On se nada kako će netko u dalekoj budućnosti pronaći njegov dnevnik koji će on zakopati. Čak je u dnevnik stavio i konja kojeg je nacrtao Fuliru i napisao da je to životinja konj, plemenita životinja koju ljudi mogu jahati. Možemo zaključiti kako je Perica mnogo znatiželjan.

Ana – Ana je Peričina majka. Uvijek se trudi biti dotjerana, stalno se gleda u ogledalo i stalno popravlja frizuru, što joj sestra Mina zamjeri. Ana ne posvećuje mnogo pažnje kućanskim poslovima. Ona se stidi svog muža. Kada je Fulir grli i govori lijepe riječi, ona se ne buni nimalo. Kada je njen muž vidio njih dvoje, optužio ju je za preljub, a ona je krivnju svalila na Fulira, na njegove postupke pod utjecajem alkohola. Međutim, njen muž je jasno vidio da ona nema ništa protiv Fulirovih namjera. Kada joj je muž rekao da će s njom ostati u braku samo zbog Perice, plakala je cijelu noć i dan poslije. Ona želi da njen muž bude ugledan i fin gospodin poput Fulira. Štoviše, svome mužu stalno govori kako je crven u licu, kako je neobrazovan, stalno ima neke primjedbe na njega.

Franjo – On je Peričin otac. Također, on je uredski činovnik i kako sam kaže, cijeli dan se bavi brojkama. On mnogo pije i to mu njegova supruga Ana mnogo zamjeri. To je najveći razlog njihovim svađama. Franjo je nezadovoljan svojim brakom, svojom suprugom koja stalno ima promjene raspoloženja. Perica svog oca vidi kao raspjevanog i srdačnog lika. On svome ocu ne zamjeri što pije, štoviše on svaki put njemu donosi vino kada mu god to otac naredi. Franjin izgovor zašto pije alkohol se krije, kako kaže, u njegovim mladalačkim neostvarenim snovima, za kojima on žudi, te stoga utapa tugu u alkoholu jer ih nije uspio ostvariti. Franjo voli svaki dan čitati novine. Kada je vidio vlastitim očima kako Fulir grli njegovu ženu, rekao joj je kako će s njom ostati u braku smo zbog djeteta, iz toga možemo zaključiti da mu je do Perice ipak stalo.

Teta Mina – Mina je Anina starija sestra. Ona je jako proždrljiva osoba. Franjo je za nju rekao: “Ova Mina sve kući nosi kao hrčak u svoju jamu”. Ona je dosadna i čangrizava osoba. Također, ona je rastavljena. Ana smatra da ju je muž ostavio zato što je bezobrazna. Mina svojoj sestri prebacuje jer nije dobra domaćica. Njih dvije se svađaju stalno, ali se vrlo brzo i pomire, ipak na Mininu inicijativu, jer je njoj najvažnije da može kod njih jesti, a međuljudske odnose ostavlja po strani.

Fulir – Gospodin Fulir je pametan, obrazovan čovjek. On osjeća prema Ani nešto više od prijateljstva i jasno joj govori svoje osjećaje. S Franjom se sprijateljio kako bi dolazio kod njega jer je tako mogao viđati Anu. On Franji nije pravi prijatelj, kako je Franjo u početku mislio. Franjo se dosjetio kako bi mogao spojiti Minu i Fulira, Mini se ta ideja svidjela, ali ne i Fuliru i Ani. On razumije Anino duševno stanje i smatra da ona ne bi trebala živjeti takvim životom. Ana je pala na njegov šarm. On nema nimalo srama što želi biti s Anom koja je već u braku. Majer mu je dao ime kakvo mu dolikuje, Fulir što zapravo znači folirant, prevarant. Postavlja se pitanje što on zapravo osjeća prema Ani. Da on nju istinski voli, on bi se za nju borio bez obzira na to što je ona u braku. Ipak, on nema srama otimati tuđe žene. Franjo je taj koji istinski voli svoju ženu, to se vidjelo iz dijela kada on plače, koliko mu je teško što ga je žena prevarila.

Bilješka o piscu

Vjekoslav Majer rodio se u Zagrebu 27. travnja 1900. godine. Bio je cijenjeni hrvatski pripovjedač i pjesnik. Školovao se u Zagrebu na Trgovačkoj akademiji, a kasnije je studirao glazbu.

U vremenu od 1928. do 1937. godine život je proveo u Beču. Što se tiče njegovog utjecaja u književnosti prvi puta se pojavio između dva rata, kada je surađivao s časopisima “Vijenac”, “Savremenik”, “Hrvatska revija” i mnogi drugi. Pokrenuo je časopis “Ozon” 1923, godine te su dalje slijedili “Literatura” i “Antena”.

Smatra se književnikom koji se pojavio nakon Prvog svjetskog rata. Prvu knjigu objavio je 1924. godine u Zagrebu pod naslovom “Lirika”, a nakon toga objavio je “Pjesme zabrinutog Evropejca” 1934. godine.

Nadalje, njegova najpoznatija djela su: “Pepić u vremenu i prostoru”, “Život puža, Svirač i svijet”, “Dnevnik malog Perice”, “Pjesme”, “U utrobi Zagrebačke gore”, “Svjetiljka na Griču”, “Zagrebački feljtoni”, “Dnevnik Očenašeka”, “Breze kanarinci kiša”, “Otvaram prozor”…

1969. godine dobio je nagradu za životno djelo “Vladimir Nazor”. Prema njegovoj popularnoj knjizi “Dnevnik malog Perice” snimljen je i 1970. godine film pod naslovom “Tko pjeva zlo ne misli”.

Umro je u Zagrebu 4. prosinca 1975. godine.

Autor: M.Š.