Gost

“Gost” je kratka novela Vjenceslava Kaleba u kojoj je glavna tema dolazak neočekivanog gosta – psa u Franinu kuću. Kada malo pobliže pogledamo radnju možemo doći do zaključka da je autor ovim psom htio prikazati suočavanje psa i čovjeka, odnosno čovjeka koji je u ovom slučaju zaostalo, primitivno biće i rasnog psa koji je pametan i gospodski.

Kaleb je prikazao zaostalu sredinu Dalmatinske Zagore gdje je čovjeku oduvijek problem bilo samo preživljavanje, bol, patnja i težnja za boljim vremenom. Iz tog razloga autor nam je htio predočiti tu sumornu i tešku atmosferu.

Radnja se odvija u mračnoj kući u kojoj se nalazi zemljani pod, a kuća je podignuta na čađavim gredama. Tonovi su sumorni, jednolični i mračni naglašavajući bijedu još više u jedno jesensko predvečerje.

Autor se koristi štokavsko-ikavskim dijalektom. Kada opisuje interijer koristi duge rečenice dok se dijalozi sastoje od sažetih rečenica. Dolazak psa – gosta označio je prekretnicu u radnji i jednoličnim seljačkim životima. Pas je unio nemir, zaplet i sukob. Autor je ovim običnim psom prikazao psa u ulozi gospodara koji od seljana izaziva divljenje, ali u isto vrijeme i strah jer osjećaju nemoć za pružanjem bilo kakvog otpora.

Kratak sadržaj

Kao i svake druge večeri, jedna obitelj Dalmatinske Zagore pripremala je večeru. No, te večeri na ulazna vrata kuće došetao je jedan poseban gost – pas. Psa je prva opazila Mara.

Mala obitelj sastojala se od seljaka Frane, njegove žene Mare i njihove kći. Bila je to mala seoska obitelj koja je živjela skromno i siromašno u jednom selu Dalmatinske Zagore gdje je rijetko tko dolazio kao gost. Bila je to mala, primitivna sredina koja se činila kao da je vrijeme u njoj stalo u tolikoj mjeri da se i fizički može osjetiti tišina.

“Kad je zadnji zvuk zvona i titraj mu lagano zamro, zrak se opet isprazni i tišina složi sve stvari, pritisne ih k zemlji kao mrtvo tijelo; sve su one: obijeljen zid, zemljani pod, stari predmeti – krevet, niski sto na sredini, kovčeg uza zid, ognjište, bačva – ušutjele uplašeno. I susjedstvo se izgubilo nekud, kad ne dopiru iz njega glasom.”

Nitko od njih nije se previše obazirao na psa i krenuli su večerati.

“Sjednu oko vatre na stare balvane kao da su se povukli na vijećanje. Bljeskovi plamenova počnu poigravati po njihovim licima i sjene po zidu kuće. I Pas korakne k ognjištu, pa u nekoj udaljenosti skromno stane. Glava i oči mu osvjetljene vatrom, isticale se od tamne pozadine. Oni su ga dobro vidjeli ali sad su se zatvorili u ovaj četverokut ognjišta, i njegovu svjetlost i toplinu, kao da je stvarna ograda, i negdje daleko su osjećali čudnovatu životinju, koja osvjetljenim licem viri kroz zid mraka u ovaj njihov kutić, a ne znaju što nosi da li zlo ili dobro.”

Pas se približio s ulaznih vrata do Frane i očima ja pratio njegove pokrete koje radio žlicom za vrijeme jela. Kada je Frane primijetio da ga pas promatra i ne skida pogled s njega, odrezao je komad tvrde kaše žlicom i bacio mu na pod, misleći da je pas gladan.

No, pas je vidio kašu na podu, ali ostao je nepomičan ne okusivši je. Mata je tada kašu stavila u drvenu zdjelicu i odnijela je u jedan kut kuće. Pas je tada laganim koracima odšetao do zdjelice i počeo jesti. Kada se najeo više nije obraćao pozornost na nikoga tko je jeo.

Nitko nije znao otkuda je pas došao i koji je njegov sljedeći korak. Tada je pas odlučio malo odmoriti, a ukućani su ga samo promatrali, s nestrpljenjem očekujući njegov sljedeći korak.

“Mislili su tako očekivanjem bogatiti vrijeme, ali se pas najednom digne, pođe ka krevetu i nakon što ga pažljivo onjuši, skoči na nj. Sa kreveta, onako s visoka,kao da moli dopuštenje, onjuši sredinu postelje, izgazi, zavrti se tri puta, naobičan pasji način, pa se smota – legne s njuškom pod repom. Odmah počne umorno puhati, mimljati i zaklapati oči.”

Susjedi su postali znatiželjni i svi su htjeli saznati sve o novom gostu koju je izabrao upravo Franinu kuću. Došao je tako i susjed Špirkan, pogledao psa i zastao malo, a onda je upitao čiji je to pas. Nitko mu nije ništa odgovorio jer nitko nije znao odgovor na pitanje pa je nastavio svojim monologom opisujući bijedu i siromaštvo kraja u kojem su živjeli:

“Braćo moja – progovori svečano Špirkan – evo naše selo… Ah ko će ti doći u ovu našu pustoš… šta sam tija reći?… To je nika milost… Evo naše selo je zapušteno od Boga i od ljudi… ovaj… – i pogleda psa, pa stane, pogleda i ostale kao da ih pita: je li dobro ovako – i nuka da pomogne.”

Malo nakon toga pridružio im se i stari zvonar Markutina koji je također htio saznati sve novosti o gostu. Krenuli su odmah dalje pričati o psu, raspravljali su sve glasnije, a na posljetku sve je preraslo pomalo i u svađu. Nitko nije točno i sa sigurnošću mogao odrediti otkuda je taj pas stigao i što njegov dolazak znači.

Pas se tako odjednom ustao, protegnuo se i protresao na onako pseći, uobičajeni način i krenuo polako prema ulaznim vratima kuće. Na mjesečini se vidjela njegova silueta. Podigao je nogu, obilježio prag na poznati pseće svojstveni način i nestao u dubokoj noći.

“U taj čas se pas digne. Rastreseno pogleda prisutne, ne čudi se što ih je toliko. Sasvim vješto se protegne, zjevne i otrese čisto na svoj način od glave do repa…”

Vrsta djela: psihološka novela

Vrijeme radnje: jedne rane jesenjske večeri

Mjesto radnje: u seoskoj kući Dalmatinske Zagore

Likovi: gost – pas, otac Franjo, žena Mara, kći, susjed Špirkan, zvonar Markutina, susjedi – seljani…

Analiza likova

Pas – veliki lovački pas prepeličar. Imao je dugu sivu dlaku i tanke smeđe uši koje su mu bile prilijepljene uz obraze. Miran, tih i povučen. Odmah kada je došao je u Franinu kuću svima je bilo jasno da se radi o psu s karakterom, pametnom i rasnom psu. Svi seljani bili su opčinjeni njegovim ponašanjem i pametnim očima, a svojim radnjama odaje dojam da se radi o pravom gospodskom psu.

“S vratiju su gladala dva blaga, pametna oka, mirna i sama kao dvije svijeće na oltaru… Ovelik lovčarski pas prepeličar, duge sive dlake, tankih smeđih ušiju obješenih i priljubljenih uz obraze kao baršunaste krpe. Nekako je tih, svečan i bojom se slaže s mrakom, a oči mu se odvajaju. Gleda ljude napeto, ali pristojno i očekuje znak dobre volje.”

Frane – siromašan seljak koji živi u malenom selu Dalmatinske Zagore. Živi s obitelji koju čine njegova žena Mara i njihova kćer. Dobrodušan, smiren i dosljedan sebi. Nije ga bilo briga što drugi misle i nije se previše zamarao sa psom.

“U njegovim velikim očima koja su se nazirale ispod čupavih obrva sve je imalo rješenje, te ga je on pokušao naći na najjednostavniji način…”

Mare – Franova žena. Voljela je svoju obitelj i o njima se brinula. Iako nije živjela u idealnim uvjetima, nije bila ogorčena životom. Prema psu je osjetila veliko poštovanje i odnosila se prema njemu kao prema važnom gostu.

Špirkan – Franov susjed. Znatiželjan pa je odmah kada je čuo da je Franovu obitelj posjetio pas, morao vidjeti što se događa. Bio je i malo ljubomoran što je pas izabrao upravo Franovu obitelj, na ne njegovu pa se odnosio prema događaju kao da nije previše bitan. Volio se praviti pametan i Frani je stalno dijelio savjete.

Autor djela: Vjekoslav Kaleb

Bilješka o autoru

Vjekoslav Kaleb bio je novelist i romanopisac, a rodio se 27. rujna 1905. godine u Tisnu. Školovao se u Zadru i Šibeniku, a nakon toga studirao je u Zagrebu na Učiteljskoj akademiji. Radio je kao književnik i hrvatski učitelj.

Pisao je filmske scenarije, članke, reportaže i prikaze, a bio je i urednik nekih časopisa, zatim tajnik Matice Hrvatske i Društva hrvatskih književnika. Objavio je sveukupno 57 novela te tri romana.

Pošto je radio kao učitelj u Dalmatinskoj Zagori, u svojim je novelama često dao odličan prikaz zaostalih sela Zagore. Bio je sudionik NOB-a pa je nakon toga napisao kraće proze i romane kojima je tema bila za vrijeme borbe, a u kojima je opisao život naših ljudi u najtežim i najljepšim trenucima.

Njegova najpoznatija djela su: novele “Gost”, “Nagao vjetar” i “Brigada” te romani “Bijeli kamen”, “Ponižene ulice” i “Mrtvi zvuci”.

“Gost” je njegova najpoznatijih i najranija novela. Koliko je uspješan njegov književni rad svjedoči i to da su mu djela prevedena na brojne strane jezike.

Umro je 1966. godine.

Autor: M.L.