Duga

“Duga” je pripovijetka čija se glavna radnja vrti oko jednog lika, djevojčice Srne. No, unutar priče o Srni, odvija se i priča o kljastoj Savi. U priči se spominju i legende i vjerovanja kraja u kojemu se radnja odvija, a autor je veliku pozornost posvetio i opisima pejzaža.

Tema pripovijetke je tragična sudbina, a onda i smrt djevojčice za što su krivi njezini roditelji zbog krutog odgoja u kojemu nije bilo niti malo razumijevanja.

Autor je opisao predivne krajolike i igru djece, sugerirajući nam da je skladan život moguć samo ako se živi u suglasju s prirodom, slobodno, bez ikakvih nepotrebnih društvenih normi i običaja koje mogu narušiti ljudsku slobodu i nesputanost.

Jezik je jednostavan, a pripovijetka je lako čitljiva. Ponegdje se javljaju turcizmi i lokalizmi.

Kratak sadržaj

Djevojčica Srna živjela je u mjestu Čardaci. Ono je bilo smješteno odmah ispod stare tvrđave koja je bila već dugo napuštena te se nalazilo na obroncima kamenom prekrivenog brda. Mjesto je obilježila i rijeka Glibuša koja je protjecala kroz brojne livade, tu i tamo zaobišla pokoju trstiku te dalje tekla poljem.

Pravo ime desetogodišnje djevojčice Srne bilo je Brunhilda. Imala je najbogatije roditelje u Čardacima. Zvali su se gospođa Emilija i serdar Janko. Oni su jako pazili na svoju djevojčicu jedinicu.

Vrijeme je ljeta u Čardacima. Velike su vrućine, a i jako je sparno. Jedino osvježenje pruža rijeka Glibuša. Dječaci uživaju u cijeloj njezinoj čari, jure livada i kupaju se, no djevojčice nemaju tu privilegiju. One moraju ostati kod kuće u zatvorenom. Naime, običaj je bogatijih obitelji da se djevojčice ne smiju izlagati suncu jer njihova koža mora ostati što svjetlija, nježna i bijela.

Djevojčice se ne smiju družiti s dječacima, ona moraju biti pristojne i uglađenog ponašanja. Tek kada popusti ljetna vrućina, one izlaze u šetnju duž jedne ulice sa svojim roditeljima lijepo počešljane i odjevene u čiste haljinice. Roditelji se međusobno uljudno pozdravljaju, muškarci skidaju šešire da bi se naklonili jedni drugima, a djevojčice se sramežljivo smješkaju držeći svoje roditelje za ruku.

Svaki dan tijekom ljeta Srnini roditelji vruća popodneva provode spavajući u mračnim prostorijama. No, Srna za to vrijeme ne spava. Ona dane provodi gledajući kroz prozor promatrajući igru i žamor dječaka. I ona se želi nalaziti tamo blizu njih, uživati u rijeci, predivnoj prirodi punoj raznih šarenih boja i veselih zvukova.

Srna je bila razigrana i puna veselja. Voljela je svoje roditelja kao i oni nju te je bila uzornog ponašanja. Redovito je išla u crkvu gdje se molila, a lijepo je i pjevala. Pošto je bila tako živahna i vesela te izrazito gipka, mještani su je prozvali Srna.

Srna je priliku za igru vidjela u jesen. Naime, tada su njezini roditelji trebali ići u drugo selo, imena Lug koje se nalazilo na Marčinkovoj Livadi. Tamo su trebali brati grožđe koje su otkupili od Klare. Klara je bila dobra žena, udovica te je imala veliki vinograd.

Srna se silno veselila odlasku na put s roditeljima jer je znala da će putem svašta vidjeti i biti slobodna. Tako je i bilo. U društvo Klare i svojih roditelja, Srna je krenula na put. Putem ju je sve zanimalo i na trenutke nije zastajala. Uživala je promatrajući prirodu, osluškujući sve zvukove, sve je htjela dodirnuti i pomirisati.

Sve se to jako dojmilo udovice Klare te je dodala roditeljima da je prava šteta da takvo dijete puno života i veselja, nije sin. Srna, koja je u tom trenu došla sva uspuhana od igre, čula je ove riječi udovice Klare te je na trena zastala i zamislila se. Kao da je tada nestalo njezinog veselja i života.

Marčinkova glavica bila je cijela obrasla šumom i prostranim vinogradima. Uz njih su se nalazile siromašne seoske kuće. Najsiromašnija od njih bila je upravo kuća Marčinkovih. U njoj je živjela poznata vezilja Sava. No, Sava nije imala niti jedne ruke. Još dok je bila dijete u kolijevci, Savi je obje šake odgrizla svinja.

Sava je cijeli život bila na velikoj brizi svojim siromašnim roditeljima. No, Sava je bila uporna. Cijeli život je provela vježbajući i usavršavajući vezove. Naučila je izrađivati takve vezove da su joj se sve žene i djevojke iz kraja divile.

Nakon što su Klara, Srna i njezini roditelji stigli na Marčinkovu glavicu, Klarini roditelji su otišli raditi u vinograd, a Srna i Klara su naišle na Savu kako sjedi s djetetom u naručju te se dvojicom dječaka. Ovi dječaci bili su Savina braća.

Udovica Klara inzistirala je da joj Sava ispriča svoju životnu priču. Nakon mnogih negodovanja, Sava joj je ispričala cijeli svoj težak život. Naime, nakon što se udala i otišla živjeti u grad, muž ju je prevario uz to je i materijalno iskorištavajući te ju je na kraju i ostavio se tek malim djetetom. Kada joj se to dogodilo, vratila se roditeljima.

U taj čas kada je pričala svoju priču, u selu padne kiša. Pojavi se lijepa i velika duga na nebu, a Sava kaže kako kod njih u selu govore da kada curica potrči ispod duge, postane dečko. Tada je nadodala da ne zna je li uopće moguće potrčati ispod duge.

I dok su se Klara i Sava divile dugi na nebu, Srna je brzo potrčala prema njoj. Žene su je dozivale, no već je bilo kasno. Srna je otišla kako bi sustigla dugu.

Velika želja bila je kod Srna da protrči ispod duge kako bi postala muško. Svu tu želju pojačala je priča Save kada je djevojčica spoznala da je život žene jadan i težak. Trčala je Srna sve dalje i dalje i naišla je na Mrtvo jezero tj. močvaru, koja je bila obrasla biljem. Srna nije primijetila močvaru i kada je pretrčala preko nje pala je u vodu. Srna se utopila.

Njezino beživotno, mrtvo tijelo, izvukli su tak nakon pet dana traženja. Njezini roditelji nikada nisu mogli prežaliti smrt svoje djevojčice, jedinice. Uz sve to uvidjeli su gdje su pogriješili kod Srne.

Za vrijeme oluje, jedne noći, Srnini roditelji popeli su se na staru tvrđavu kroz koju je protjecala rijeka Glibuša. Primili su jedno drugo za ruke te su se bacili u nabujalu rijeku. Na tom istom mjestu, nekada davno, u istoj takvoj olujnoj noći, bacio se s tvrđave i utopio nesretni vojnik.

Naslov djela: Duga

Vrsta djela: pripovijetka

Vrijeme radnje: kasno ljeto i jesen, početkom 20. stoljeća

Mjesto radnje: izmišljeno mjesto – Čardaci, dolina rijeke Glibuše. Mjesto je vjerojatno između rijeka Krke i Cetine.

Likovi: Srna, Srnini roditelji, Klara, Sava, mještani Čardaka…

Analiza likova

Srna – vesela desetogodišnja djevojčica, živahna i ugodna. Vitka, plave kose do ramena u boji zlata. U pospunosti se razlikuje od svojih roditelja koji su ozbiljni i paze na to što će o njima reći ljudi. Iz tog razloga budno prate svoju kćer kako ne bi ugrozila njihov status ugledne obitelji. Smatrali su da mora biti lijepog tradicionalnog odgoja. Želi živjeti slobodno, igrati se s dječacima, slobodno trčati i kupati se u rijeci, jesti koliko želi… i još puno toga, ali morala je biti tiha i pristojna djevojčica kako su zahtijevali njezini roditelji.

Bilješka o autoru

Dinko Šimunović (1873. – 1933.) rođen je u učiteljskoj obitelji u Kninu. Otac mu je radio kao učitelj pa se u djetinjstvu često selio po mjestima Dalmatinske zagore kako su mu oca premještali po školama.

Pošto je proveo život među siromašnim stanovništvom, to je dosta utjecalo na njegov život te se kasnije i može uočiti u nekim njegovim književnim djelima.

Kao i njegov otac, završio je učiteljsku školu te je također radio po mjestašcima Dalmatinske zagore.

Pošto je već u to vrijeme bio dosta utjecajan književnik, 1909. godine njegov talent je prepoznat jer je premješten u Split gdje je radio dalje kao profesor. Od tada pa dugi niz godina, čak 18, radio je u Obrtnoj školi.

Nakon što je otišao u mirovinu i djeca su mu se trebala dalje školovati, preselio se u Zagreb gdje je živio sve do smrti.

Njegova najpoznatija djela su: zbirke pripovijedaka: “Mrkodol”, “Sa Krke i Cetine”, romani: “Đerdan”, “Tuđinac”, i “Porodica Vinčić”, te dvije autobiografske proze: “Mladi dani” i “Mladost”.

Autor: M.L.