Čudnovate zgode šegrta Hlapića

Knjiga “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” priča je o pustolovinama koje proživljava mladi šegrt na sedmodnevnom putovanju, na koje je krenuo kako bi razgazio male uske čizmice, uzrokom njegovih nevolja kod majstora Mrkonje.

Mladi šegrt je krenuo hrabro i nevino u svijet prepun iskušenja, ali kako je bio dobra duša njemu se jednostavno nije moglo dogoditi ništa loše. Tijekom sedmodnevnog putovanja Hlapić će učiniti mnogo dobrih djela.

Dok je pisala o šegrtu Hlapiću Ivana je stvarala lik koji je trebao predstavljati samo dobro. Upravo je preko tog lika htjela poručiti da uz pomoć vjere dobro uvijek može pobijediti zlo. Ova zanimljiva priča prepuna je vedrine i povjerenja u sve što je dobro.

Kratak sadržaj

Majstor Mrkonja bio je okrutan čovjek i postolar tvrdog srca koji se ponašao loše prema malom šegrtu Hlapiću, koji je kod njega stanovao i učio da jednog dana može raditi kao postolar i popravljati drugima obuću. Hlapiću je napkon dozlogrdilo kada ga je majstor optužio da je izradio pretijesne čizmice sina od bogataša, a bilo je očito kako je pogreška bila majstorova jer je upravo on krojio čizmice.

Hlapić je odlučio kako više neće trpjeti nepravdu i ostavlja majstoru poruku da odlazi u sviet razgaziti čizmice i da će mu ih tek onda vratiti jer više neće biti tijesne. Ostavio je poruku i majstorici koja je za razliku od majstora bila dobra. Zahvaljuje joj na svemu i obećaje da će i on prema drugima biti dobar baš kao što je ona bila prema njemu.

Prije nego što je krenuo na zanimljiv put, popravio je poderanu kapu, pokrpao košulju i u torbu stavio sve potrebne stvari za put. Njegove su dogodovštine sada mogle početi.

Već je prvi dan učinio dobro djelo kada je naišao na starg mljekara kojem je pomogao raznositi mlijeko po kućama. Zamolio je sluškinju da ubuduće sama silazi s kata kako bi pokupila mlijeko jer je mljekar već bio star. Obećao joj je donijeti buket cvijeća. Nakon što su Hlapić i mljekar razvezli svo mlijeko, šegrt je krenuo dalje i odlučio odmoriti u dubokoj travi.

Kada se dobro naspavao probudio ga je Bundaš, pas od majstora koji je isto tako otišao od kuće u potragu za šegrtom. Tako su njih dvojica nastavila putovanje. Nastavivši putovanje došli su do male sirotinjske kuće iz koje je dopirao plač. Hlapić je odlučio ući i ugledao dječaka Marka. Plakao je jer je na paši izgubio dvije guske koje su bile njegova odgovornost.

Hlapić ih odluči pronaći i sva trojica krenuše u potragu. Njuh psa ih odvede do guski koje su se sakrile u šibljaku. Novo dobro djelo šegrta pomoglo je da se guske vrate u siromašan dom. Tako su Hlapić i njegov pas dobili večeru i mjesto gdje mogu prenoćiti. Markova mama im je za zahvalu spremila hranu za put i tako su mogli nastaviti dalje. Putem su susreli kamenare koji su dugim čekičima tukli kamen za cestu.

Putem se Hlapić potukao sa šarenim teletom koje je nasrnulo na njega, ali nije bilo sigurno je li to zbog crvene marame koju je dječak imao na sebi.

Kako su išli dalje tako su se oblaci sve više mrgodili pa su morali pronaći skrovište. Nije bilo druge nego da se sakriju ispod mosta gdje se već nalazio čovjek s poderanim šeširom i crnom kabanicom. Kiša je sve jače padala pa su Hlapić i Bundaš odlučili prespavati ispod mosta. Ujutro kada su se probudili više nije bilo čudnog čovjeka, ali ni čizmica. Hlapić je bos odlučio potražiti lopova.

Na cesti su susreli djevojčicu Gitu s brbljavom papigom na ramenu, koja je radila za cirkus kao akrobat i plesačica sve dok joj netko nije ukrao kutiju s njenim stvarima. Sada su svo četvero krenuli dalje zajedno ne bi li našli posao i tako zaradili nešto novca za hranu. Kada su stigli do sela dobili su posao težaka da prenose sijeno. Hlapić je bio odličan, ali Gita je radila više štete nego koristi. Gazda ju otjera, a ona pobjegne prema grmlju.

Nakon što je došlo vrijeme večeri pojavila su se kola s Gitom, Bundašem i papigom. Gita je odlučila prirediti predstavu baš kao u cirkusu. Nasmijala je sve radnike, ali i gospodara te tako zaslužila večeru. Bit je da nije svatko za svaki posao, ali opet ne postoji osoba koja nije stvorena ni za jedan posao.

Razgovarajući s težacima Hlapić je saznao kako je svatko od njih ostao bez nečega i da u selu sigurno postoji lopov. Došla je noć i svi su težaci zaspali, a nedugo nakon toga nastupio je požar i zahvatio kuću seljaka Rđavog Grge. Dok je većina razmišljala kako da ugasi požar Hlapić je već bio na krovu i ugasio ga. Ali tada je pukla letva i pao je na tavan, ravno u škrinju s brašnom.

Na tavanu je pronašao sve ukradene stvari, a među njima svoje čizmice te Gitinu bijelu kutiju. Otkrio je kako Grga nikada nije po noći doma, pa tako ni sada. Krenule su prijetnje od seljana da će ga istući, ali onda je Hlapić odlučio razgovarati s njegovom majkom da se okani takvog života i da ode u svijet i počne novi život. Obećao joj je da će mu predati poruku zajedno sa srebrnjakom.

Sljedeći dan je priređena gozba u Hlapićevu čast. Pokazao je ranu na peti, a tada mu je Gita pokazala ranu koju ima na prstu u obliku križa. Priznala je da bi bilo lijepo imati majku kao što je majstorica od koje je Hlapić otišao.

Nakon dva dana nastavili su dalje i tako naišli na društvo pastira, a zahvaljujući Hlapićevoj diplomicaiji nije došlo do svađe, nego su se svi na kraju sprijateljili, pekli kukuruz i razgovarali o tome da kada bi svi bili dobri kao Hlapić, dva čovjeka bi mogla biti sretna s jednim parom čizmi.

Do vesele družine odjednom projure kola koja je Hlapić uspio zaustaviti. Na njima su bili Crni čovjek (kojeg je Hlapić sreo ispod mosta) i Grga. Hlapić je Grgi uspio predati pismo od majke i prisiliti ga da obeća kako će napustiti Crnoga i postati pošten. Potom se zajedno s Gitom i pastirima vratio u selo gdje je Miškovoj majci obećao popraviti opanke, nakon čega su dobili večeru i mjesto za spavanje.

Hlapić se rano ustao kako bi popravio opanke, a nakon toga su on i Gita nastaviti putovanje prema gradu. Tamo se održavao sajam na kojem su dvoje djece pomogli ispraviti nepravdu. Postojala su dva štanda gdje su se prodavale košare. Jedne su bile lošije kvalitete, ali ljepšeg izgleda i njih je prodavač uspješno prodavao, a pored njega je bio siromah koji je radio kvalitetnije košare, ali manje privlačne oku.

Kako bi ispravili nepravdu Gita je organizirala predstavu i pomogla prodati sve košare kod siromaha. Na kraju su se ona i šegrt zaposlili na vrtulju za hranu i spavanje. Iako su bili odlični dobili su samo večeru, pa je Hlapić našao mjesto na otvorenom i složio krevet za Gitu rekavši joj da će spavati kao princeza na zrnu graška.

Nije prošlo dugo da spavaju, a Gitu probudi zvuk konja i to onog kojeg je ostavila u cirkusu u kojem je radila. Probudila je Hlapića, krenuli su prema zvuku i došli do cirkusa gdje su ugledali Gitinog konja Sokola, ali su čuli glasove Crnog čovjeka te gospodara. Slušajući saznaju da je Crni orobio čovjeka i ostavio ga vezanog uz drvo te da plania ukrasti kravu ženi koja žvi sama sa sinom.

Krenuli su kako bi upozorili ženu, ali ne bi sigli na vrijeme da nisu susreli košarača sa sajma kojem su pomogli prodati košare. Odvezao ih je dio puta i nakon toga objasnio da će morati proći opasnim dijelom staze gdje se nalazi šikara. Baš kada su prolazili čuli su buku i odjednom pred njih izađe majstor Mrkonja koji je od sreće podigao Hlapića.

Ispričao im je kako je on taj čovjek kojeg je Crni orobio i oduzeo konje, robu te svezao za drvo. Kada je već polako gubio nadu da će se izvući, vratio se jedan od razbojnika koji mu je poručio da otkad je naišao na srerbrnjak da mu je sve krenulo na bolje. Oblobodio je majstora i krenuo u svijet da bude bolje čovjek. Hlapić je shvatio da se radi o Grgi. Majstor je tada pozvao Hlapića da se vrati, a i Gita je mogla doći jer je ionako bila siroče.

Svo troje dođu do kuće s plavom zvijezdom u kojoj je živio Marko i njegova majka, koje je Crni trebao opljačkati. Majka se zahvalila i obratila općini da pošalju stražare da pripaze na kuću. Crni čovjek se u međuvremenu nije pojavio, a kasnije su ga pronašli mrtvog jer se strmoglavio niz provaliju.

Gita, Hlapić, Bundaš i Mrkonja krenu kući gdje ih dočeka oduševljena majstorica. Mrkonja tada počne pričati tužnu priču kako su on i žena tijekom gradskog sajma ostali bez kćeri. Zbog Gitinog palca majstorica je prepoznala svoju kćer Maricu. Nastane veliko slavlje.

Hlapić je odlučio održati obećanje pa je tako sluškinji odnio cvijeće, a budući da je bio tako dobar mljekar mu je odlučio ostaviti poruku koja ga je čekala kod sluškinje. U poruci je stajalo da sva imovina mljekara ima pripasti njemu, pa je tako dobio kola i magarca. Kada su odrasli Gita i Hlapić su se vjenčali, imali četvero djece i živjeli sretno.

Naslov djela: Čudnovate zgode šegrta Hlapića

Mjesto radnje: selo i njena bliža okolica, veliki grad

Vrijeme radnje: prije mnogo godina

Likovi: Hlapić, Gita, majstor Mrkonja, Majstorica, Bundaš, Marko, Crni čovjek, Grga i mnogi drugi

Analiza likova

Šegrt Hlapić – glavni je junak romana. Uvijek je u središtu priče i zbivanja. Uvijek je jako veselo, a na početku priče je malen ( usporedbi kao lakat). Po cijele dane sjedi na tronožcu, u poderanim hlačama i crvenoj košulji, šije cipele i zabija klinove u čizme. Uz to fućka i veselo pjeva. Uz te poderane hlače, imao je još jedne zelene koje mu je sašila Majstorica. Volio ih je nositi iako je djelovao kao žaba i svi ostali šegrti su mu se smijali. Uvijek je bio nasmijan i dobre volje. Često se šalio na svoj račun što ga je još više zbližilo s ljudima, a i oni mu se više nisu rugali (primjer ovdje su njegove zelene hlače koje kada je odjenuo počeo je i sam kreketati poput žabe). Vrlo je znatiželjen, želi sve znatio svemu ima svoje mišljenje. Nikada se nije dao obeshrabriti, i kada mu je Crni ukrao čizmice, bio je jako tužan, ali nije htio plakati već je odmah pronalazio dalje rješenje koje će mu pomoći da ih vrati. Iz njega je prštio optimizam, što se najbolje vidi u djelu kada on i Gita traže posao. Vjerovao je u sebe i znao da je može naučiti bilo koji posao. Posao shvaća ozbiljno i posveti mu se u cjelosti. Iako je i sam vidio da Gita ne zadovoljava na poslu, kada ju je gospodar otjerao bio je prema njoj brižan i suosjećajan. Bio je popustljiv prema onima koje voli, a prema onima koji su postupili ružno prema njemu, oprostio im je i na sve je načine izbjegavao sukobe.

Gita – djevojčica koja je živjela u cirkusu. Bila je Hlapiću suputnik na putovanju. Iako je u velikom broju slučajeva bila razmažena i pomalo hirovita, bila je Hlapiću vjerna na putu. Kada ju je prvi puta ugledao, Hlapiću je bila jako lijepa pa se požurio da je stigne. U cirkusu nije navikla raditi pa je bila malo lijena, ali i nespretna. Iako nije voljela raditi, bila je dobra srca i jako osjetljiva na nepravdu. Čim bi uvidjela da netko ne postupa pošteno na svoj bi način (jezikom) riješila stvar.

Majstor Mrkonja – postolar i Hlapićev gospodar kod kojeg je radio. Bio je jako glasan, velik i zao. Nepravedan i često je vikao i psovao na Hlapića kada bi bio loše volje. Hlapiću je za jelo davao samo stari i tvrdi kruh. Bio je takav jer mu se nekada davno dogodila strašna nesreća. U knjizi se pojavljuje na početku i na kraju priče. Na kraju, nakon što je bio dva dana svezan za drvo i dobro je promislio o svemu, odlučio se promijeniti te je prema Hlapiću postao drag i dobar poput oca mu.

Majstorica – žena majstora Mrkonje. Iako se i njoj dogodila ista nesreća kao i njemu, ona je tada postala još bolja. Jako je voljela Hlapića i bila je dobra prema njemu. Hlapić je u njoj vidio majku koju nije imao.

Crni čovjek – negativac u priči. Bio je zao pljačkaš i razbojnik. Nije imao imena i bio je skitnica. Već je njegov izgled odavao dojam njegove zločestoće. Bio je odjeven u crnu kabanicu, a na glavi je imao poderani šešir. Glas mu je bio strašan poput izgleda, jako grub i dubok. Nije imao obzira prema nikome i uvijek je bio spreman na najgore postupke.

Grga – još je bio zvan i “Rđavi Grga”. Pljačkaš i kradljivac, na tavanu je imao riznicu ukradenih stvari. Sudjelovao je u razbojničkim poslovima s Crnim čovjekom. Ipak u njemu ima i dobrih vrlina. Onoga trena kada mu Hlapić preda srebrnjak svoje majke, on osjeti grižnju savjesti, u njemu se probudi svijest i odluči se promijeniti. Pokaje se i odmah oslobodi čovjeka kojega je bio ostavio zavezanog u šumi da umre.

Bilješka o autoru

Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 18. travanja 1874. u Ogulinu u hrvatskoj obitelji s mnogo poznatih članova. Ivana je bila je unuka prvog hrvatskog bana pučanina i velikog pjesnika, Ivana Mažuranića. Otac joj je bio pravnik Vladmir.

Prvi dio života je živjela u Karlovcu i Zagrebu, a nakon što se udala za odvjetnika Vatroslava Brlića preselila se u Slavnonski brod. Zbog toga što se rodila u imućnoj obitelji Ivana je na raspolaganju imala privatne učitelje i školovanje unutar svog doma.

Od početka je bila okružena mnogim knjigama i uvijek je imala veliku želju da uči i upija nove informacije. Zbog toga si je dala truda i naučila nekoliko stranih jezika. Osim velike želje za učenjem Ivana je već u ranoj fazi života osjećala potrebu da se izrazi na umjetnički način i više posveti književnosti.

Iako je potreba za književnošću postojala dugo i prije nego što se udala, Ivana je odlučila obiteljski život staviti na prvo mjesto te se posvetiti odgoju petero djece. Tek kada je primijetila da nema dovoljno literature za djecu, odlučila je spojiti dužnost, ali i ljubav te na svoj način napisati nekoliko knjiga za djecu.

“Valjani i nevaljani” je bila prva knjiga izdana 1902. godine. Ipak postoje dvije knjige po kojima je Ivana Brlić postala popularna, a o jednoj od njih “Priče iz davnine” pročulo se izvan granica zbog čega je dobila nominaciju za Nobelovu nagradu. “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” još je jedna knjiga zbog koje je postala omiljena spisateljica među djecom, ali i starijima. Umrla je  21. rujna 1938. u Zagrebu.

Autor: S.Š.