Što se tiče razvoja Kranjčevićeve poezije možemo razlikovati njegove tri faze književnog stvaralaštva. Prvo je mladenačko razdoblje “Bugarkinja” koje su izašle 1885. godine, zatim njegovo klasično razdoblje s djelom “Izabrane pjesme” 1898. godine te na kraju kasnog i pesimističnog Kranjčevića koji se može primijetiti u djelu “Trzaji” iz 1902. godine.
Prije nego što je Kranjčević postao poznat i priznat pjesnik kada se pojavio pjesmom “Zavjet u Hrvatskoj vili 1883. godine, hrvatska je književnost ostala bez cijele jedne generacije pjesnika koji su nas prerano napustili, a najvažniji od svih među njima bio je August Šenoa. Tako su 1880-e godine bile u znaku poezije Augusta Harambašića. Ipak postoje dvije stvari po kojima se Kranjčević razlikuje od svog uzora Harambašića. Kod Kranjčevića nema trivijalne, ljubavne lirike koju je Harambašić neumorno u svojim djelima prikazivao, a niti je narod po njemu jedinstvo svih njegovih jedinki. Kranjčević je preuzeo neke metafore iz prijašnje patriotske poezije te je glorificirao nacionalnu prošlost uspoređujući je sa sadašnjosti koja nije bila slavna. No, on je za razliku od svojih prethodnika uveo jasne socijalne motive u duhu novog doba.
Postoje neke značajke iz “Bugarkinja” koje je Kranjčević zadržao i u svojim kasnijim zbirkama. Još od samog početka on se služi velikim brojem oblika akcenatsko-silabičke versifikacije koja je bila popularna među pjesnicima sedamdesetih godina 20. stoljeća. To su bili trohejski osmerac, deseterac, dvanaesterac, šesnaesterac, zatim jampski deseterac i jedanaesterac te stilizacija bugarštičkoga stiha, a služio se i suvremenim adaptacijama klasičkih strofa. Koristio se i genijskom i bardskom estetikom te lirskim glasom koji je u njegovim djelima nastupio kao prorok koji govori u ime kolikviteta patetičnim ili ozbiljnim tonom i nudi spas ili preuzima njihovu patnju.
U djelima nakon “Bugarkinja”, njegove se teme odmiču od nacionalnih pitanja i vežu se sada uz univerzalna ljudska pitanja (Smrti, Prolaznost, Misao svijeta), imaginaciju i ljudsku intimu. Uz sve to, u njegovu liriku sve više ulaze figure i simboli iz kršćanskog mita, no on ih značenjem mijenja u svojim pjesmama za razliku od toga kako su prikazani u biblijskim tekstovima.
Možemo zaključiti kako niti jedan hrvatski pjesnik, niti prije, a niti poslije Kranjčevića nije bio u tako velikoj mjeri usredotočen na mitske arhetipove. Potreba za mitskim i kršćanskim simbolima potječe iz filozofije povijesti koju je nastojao predočiti čitateljima u određenim pjesmama. On sveukupnu povijest vidi kao borbu čovjeka za slobodu i za kruh, a materijalne potrebe čovjeka i uzrok su njegovih patnji. Uz sve to, okretanje od religije još je više bilo ključno za vezivanje uz biblijsku problematiku. Snažni mitovi još više daju na važnosti mračnoj slici suvremenosti kao izdaju na ideal ranog kršćanstva.
Njegova poezija iz Trzaja koji su objavljeni 1902. godine te Pjesme koje su posthumno izdane ostale su jednake njegovoj prethodnoj fazi. Iako je bio malo privučen svjetonazorima iz druge polovice 19. stoljeća koja se mogu vidjeti i u njegovim djelima, općenito se struktura djela nije bitno mijenjala jer je ostao kod tradicionalnog učenja o pjesmi kao o harmoničnoj cjelini. Uzvišeni stil, jake slike i narativnost ostale su temeljnim odrednicama pjesama čije su teme bile važne i velike. U Trzajima je prisutna ljubavna, odnosno erotska poezija u prvom licu, no glavni naglasak je na zbirke kojima je tema ljudska situacija ili ljudska povijest. Nevjerica ili sumnja koja je postojala što se tiče religioznih dogmi u Izabranim pjesmama, postojala je i u Trzajima, no ovdje se slavi sloboda misli i ljudska pamet. To je dovelo do toga da je Kranjčević bio napadan od Katoličke crkve, ali i od velikog broja pisaca.
Veliko prihvaćanje i popularnost poezija Silvija Strahimira Kranjčevića doživjela je nakon Drugog svjetskog rata. Smatra se da je bio najveći pjesnik 19. stoljeća i most koji je vodio do moderne iako se ne svrstava u tu pjesničku grupaciju.
U želji ljubavi – analiza pjesme
“O, dođi, negdje iznenada”, stihovi su kojima počinje pjesma “U želji ljubavi”. Upravo oni već na samom početku nagovještavaju temu pjesme. Lirska ljubavna pjesma za Kranjčevića uvijek ima posebno značenje, jer on zemnu ljubav, ljubav prema drugom čovjeku, uvijek smatra nečim božanskim i svetim. Njegovu goruću želju za onom koju će voljeti i s kojom će tu nadnaravnu ljubav osjetiti potvrđuje romantičan i milozvučan odabir riječi u funkciji usporedbi ili metafora: “ko talas zraka”, “noći ljetne”, “vrela krvca”, “milmirisna grana”…
Pjesma je zaziv onoj koju će voljeti, koja će se pojaviti “negdje iznenada”, a kojoj ne zna ni “medna imena”. Pjesnikova divna djeva podsjeća na Petrarkinu Lauru, za kojom je on patio zbog neuzvraćene ljubavi. Kranjčevićeva pjesma ne opjevava prošle događaje (kao Petrarka Laurino odbijanje), nego buduće, još neproživljene momente kojima se nada proći sa svojom “neviđenom”, kako ju u pjesmi naziva. Ona poput Petrarcine Laure ima “opojna njedra bijela”, a željama koje izriče za nju, pjesnik iz stiha u stih njenu ljepotu sve više približava onoj Božjoj. Kranjčevićeve pjesme često brišu jasne granice između nedostižne ljepote žene i božanske ljepote Bogorodice. Žena, djeva nepoznata i Bogorodica su za pjesnika simbol iste božanske ljepote, te je za njega ljubav prema ženskom liku iskazivanje težnje za nebeskom, vječnom ljepotom.
“Neviđenu” pjesnik moli da dođe žurno, “dršćuć iz daljine” i da mu donese mir i tišinu. Pjesma obiluje metaforama i epitetima kojima je djeva opisana: “sva živa, žarka, bujna, mlada”, “Srdaca sviju žuđen trenu”, “neutažena žudnjo svega”. Izraz očajničke žudnje u pjesmi se ističe riječima želja, žuđen, žudnja, žudno. Usporedba “ko slavuj željno tebe zivnuh” opisuje pjesnika kao radosnu, cvrkutavu pticu koja se raduje nadolazećoj ljubavi. Ona će doći iznenada “ko talas zraka s lipe cvjetne”. Upotreba motiva iz prirode označava ideal o neraskidivom skladu prirode i ljepote. Pjesma u maniri petrarkističke tradicije ne govori samo o nježnom poimanju romantične platonske ili nedostižne ljubavi, nego i o žudnji kao o tjelesnom ostvarenju ljubavi; govori o strasti – erosu.
Motivi tjelesnosti izraženi su u posljednjim strofama (“I sakriti ću vruća lica u topli baršun žudna tijela, na opojna ti njedra bijela”). No, na kraju se sve moguće dimenzije stapaju u jednu jedinstvenu ljubav, došlu iznenada, koja će pjesnika obgrliti “U nesvjestici da se snije, U zaboravi strasna sklada, U velepjesni materije…”.
Pjesma se sastoji od sedam strofa, a svaka od njih od pet stihova. Stihovi se rimuju, ali bez posebnog redoslijeda i strogo ustrojene metričke organizacije.
Bilješka o autoru
Silvije Strahimir Kranjčević rodio se 17. veljače 1865. godine u Senju gdje je završio pučku školu i gimnaziju. No, nije nikada maturirao zbog svoje osornosti. Iz tog razloga morao je krajem 1883. godine u senjsko sjemenište gdje je proveo dva mjeseca te nakon toga još šest mjeseci u Rimu.
Zahvaljujući biskupu Strossmayeru koji mu je omogućio stipendiju, odnosno učiteljski tečaj, riješio se svećeničkog poziva kojega nije želio.
Kada se vratio iz Rima neko je vrijeme boravio u Zagrebu gdje se družio s književnicima koji su bili pravaški orijentirani. U isto je vrijeme pripremao i svoju prvu zbirku “Bugarkinje” koja će biti objavljena potkraj 1885. godine.
Pokušavao se zaposliti kao učitelj u Senju, ali pošto to nije uspio otišao je 1886. godine raditi u Bosnu.Sve do 1893. godine radio je u školama u Livnu, Mostaru, Bijeljini i Sarajevu gdje je i ostao do smrti.
Bio je urednik časopisa “Nada” kada je živio u Sarajevu. Časopis je izlazio devet godina, od 1894. do 1903. godine i tada je bio najutjecajniji i najkvalitetniji južnoslavenski književni časopis. U časopisu je objavio i veliku većinu svojih književnokritičkih napisa.
Za vrijeme kada je boravio u Sarajevu, u Zagrebu su mu izašle “Izabrane pjesme” s kojima je postao vodeći hrvatski pjesnik, a 1902. godine u Tuzli je objavio treću zbirku “Trzaji”.
Kada je “Nada” prestala izlaziti 1904. godine počeo je raditi kao direktor trgovačke škole.
Nakon što se razbolio, 1906. godine otišao je na operaciju u Beč, ali se nije uspio izliječiti. Umro je 1908. godine u Sarajevu. 1909. godine izašlo je njegovo izdanje “Pjesma”.
Autor: I.D.
Odgovori