“Teški zrak” sabrana je knjiga pjesama i ostalih djela Antuna Branka Šimića, koje se sastoji od zbirke “Preobraženja” (1920.), Pjesama objavljenih u periodici (1913.-1924.), ciklusa “Posthuma” (1925.-1960.) i dijela u kojem se nalaze “Koncepti, fragmenti, skice iz rukopisne književne ostavštine”.
Njegova jedina objavljena zbirka “Preobraženja” uzima se kao preokret u hrvatskoj književnosti, a 1920. godina kao važan datum. No danas se ne izostavljaju ni njegove ranije, adolescentske pjesme, kao ni one objavljene nakon njegove smrti jer zorno prikazuju sazrijevanje Šimićevog pjesničkog duha i okretanje k novim vidicima. Zbirkom “Preobraženja” definitivno se okrenuo ekspresionizmu, koji se itekako osjeti u njegovim pjesmama. Zagovornik je i pobornik slobodnog stiha, ali unosi novitete u vizualnoj formi svojih tekstova pišući stihove kao da postoji središnja os. Stoga mu pjesme nisu centrirane lijevo, nego se simetrično dijele oko te zamišljene središnje osi, čime često pjesme dobivaju izgled riblje kosti ili cvjetne stabljike s listovima.
Posebno je i Šimićevo shvaćanje i uporaba interpunkcije. Izbjegava točku kao oznaku kraja rečenice, ali zato često upotrebljava trotočje i dvotočje, koji naglašavaju ili slutnju i nedorečenost (trotočje) ili suprotnost i povećanje pozornosti (dvotočje). Šimićevo pjesništvo prožimlju gotovo opsesivne teme kao što su tjelesnost, bolest/smrt i čežnja za onozemaljskim.
Sve ovo preslika je njegovog života, u kojemu je kao mladić počeo pisati pjesme s velikim ambicijama i bajnim vizijama svijeta, i kada je taj isti mladić počeo bolovati od sušice u najboljim godinama. Životne okolnosti stoga su odredile i njegovu pjesničku putanju koja sadrži niz lajtmotiva koji odražavaju i njegova psihološka stanja i poglede na svijet. Stoga su najčešći lajtmotivi zvijezde/zviježđe, smrt/bolest, tijelo/tjelesnost, noć/tama, krik/vrisak. Gotovo sve pjesme pisane su u prvom licu, koje na vješt način uspijeva poopćiti nevolje i strahove pojedinca na cijelo čovječanstvo.
Teški zrak – analiza pjesme
“Teški zrak” pjesma je po kojoj je cijela knjiga sabranih djela dobila ime. Ovakav odabir urednika koji su knjizi dali ime nije slučajan. Upravo ova pjesma sabire već u samom svom naslovu Šimićeve glavne koncepte i tendencije. Oksimoron “teški zrak” govori o sukobu suprotnosti u životu, gdje zrak kao esencijalno gorivo ljudskog života biva promatran nečim teškim i zamornim.
Pjesma je dio Šimićeve kanonske zbirke “Preobraženja”, pa ju je nužno i promatrati u tom kontekstu. Zbirka je Šimićev konačan istup ekspresionističkom izričaju. “Teški zrak” jedna je od takvih reprezentativnih pjesama koje simboliziraju čovjeka nadjačanog strahom i tjeskobom svakodnevice. Više od svega “težina zraka” odražava nepodnošljivu lakoću postojanja i želju za promjenom, preobrazbom.
Koncipirana je na nizu slikovitih suprotnosti: majčin nijemi pogled nasuprot pjesnikovog krika iz sve snage; crna stabla nasuprot crvenog sunca i mnoge druge pjesničke slike odražavaju ovu oksimoronsku narav pjesme. “Od kuda da se danas pođe?” početni je stih koji upitnim izričajem rečenice navještava neizvjesnost i borbe koje u pjesmi slijede.
Sljedeći stih unosi lajtmotiv majčinstva, koji nije rijedak u Šimićevim pjesmama. Uplitanjem drugog aktera u pjesmu stvara se višedimenzionalnost na nekoliko razina. Prije svega, vidljiva je raslojenost vremenske dimenzije: majka ulazi u sobu, sjedne, on pušta knjigu, izlazi iz kuće… Nije samo riječ o prisutnosti pojma vremena nego i o kronološkom, gotovo uzročno-posljedičnom slijedu događaja. Subjekt koji pušta knjigu i izlazi iz kuće nesumnjivo je sam pjesnik, koji u maniri pravog ekspresionista izražava svoje unutarnje stanje potaknut i inspiriran “običnim” životnim situacijama. Prisutnost motiva majke, knjige, kuće, upućuje na “svakodnevnost” života od kojeg pritisnut subjekt bježi u suprotnost: na rub polja, između crnih stabala.
Pjesnikova kuća (kao nešto blisko i drago) i polje (na čijem rubu se pjesnik našao), predstavljaju prostornu višedimenzionalnost pjesme. Osim prostora i vremena, uočavamo i akustičnu i kromatsku polarnost pjesme. Unošenje kromatskog elementa karakteristično je za mnoge pjesnikove pjesme, a ovdje je taj element ostvaren suprotnošću crnih stabala i crvenog sunca. “Nijemi pogled” sugerira šutnju i spokoj, na čijoj se suprotnoj strani nalazi radikalni krik nasred ceste. Pjesma se upravo zbog motiva krika povezuje s istoimenom slikom ekspresionista Edvarda Muncha, na kojoj figura nalik na ljudsku, ali više demonsku, stoji nasred ceste i ispušta bolni krik dok se iznad njega crveni nebo prošarano zalaskom sunca.
Slojevitost pjesme “Teški zrak” ukazuje na slojevitost čovjekove naravi, koja suočena sa svakodnevnim životom doživljava mnoge preobrazbe kao produkte egzistencijalnog straha i svakodnevne životne borbe.
Bilješka o autoru
Antun Branko Šimić rođen je 1898. u Hercegovini. Osnovnu školu zavšio je u Drinovcima, a gimnazuju polazi u Širokom brijegu, Mostaru, Vinkovcima i Zagrebu.
Bio je prvenstveno pjesnik, a zatim esejist, prevoditelj i kritičar. Pisati je počeo već kao 14-godišnji dječak. Njegova matoševska faza trajala je od 14. do 17. godine. kada je pisao o pejzažnoj lirici.
Prvu pjesmu Zimska pjesma objavljuje još u Vinkovcima već 1913. godine. u časopisu Luč, kao 15-godišnjak. 1915. seli u Zagreb i do kraja života bavi se književnošću, kojom se profesionalno bavi i živi od pisanja. 1920. izdaje zbirku pjesama Preobraženja. Velik dio šimićevih djela ostao je neobjavljen do 50-ih i 60-ih godina.
Umire 1925., u 27. godini života, od tuberkeloze, što označava kraj njegovog stvaralačkog vijeka, kratkog, ali izrazito plodonosnog.
Na A.B. Šimića uvelike su utjecali njemački ekspresionizam i A.G. Matoš. Njegovu poeziju obilježavaju sjetni, otmjeni, dekadentni ugođaji, krajolici odvojeni od svakodnevice, umjestnost kao svrha samoj sebi, prigušene boje i nijanse, tiha, blagozvučna akustika, težnja za savršenstvom forme i bijeg od banalnosti svakodnevnog života.
Uz Miroslava Krležu i Tina Ujevića, A.B. Šimić je najistaknutiji pjesnik hrvatskog modernizma. A zaslužan je i za popularizaciju slobodnog stiha te integriranje našeg pjesništva u europsko.
Autor: I.D.
Odgovori