Djelo “Portret umjetnika u mladosti” Jamesa Joycea svojevrsna je piščeva autobiografija u kojoj James Joyce kroz lik Stephena Dedalusa govori o svom životu, osluškujući glasove iz svoje mladosti. U ovom romanu imamo prilike svjedočiti ranom životu glavnog lika Stephena, o njegovom životu u školi i svim onim beznačajnim razgovorima koje je vodio s dječacima, Ipak, najvećim djelom svjedoci smo njegovih stalnih promišljanja o životu, vjeri, bogu, pa i politici i ženama. U romanu glavnog lika često nešto podsjeti na neki događaj iz prošlosti, pa tako već na samom početku imamo prilike vidjeti kako se nakon razgovora, odnosno prepirke s dječacima iz škole, prisjeća kako mu je majka rekla da ne razgovara s neuglađenim dječacima, a uz to ide i sjećanje na njegov rastanak od majke koju je volio.
Ovaj roman struje svijesti pisan je u trećem licu i tu možemo vidjeti autorov odmak od glavnog lika. Uz to, u cijelom romanu nismo dobili ni jednu rečenicu fizičkog opisa glavnog lica, pa njegov portret dobivamo kroz njegovo ponašanje, komentare, razgovore i promišljanja.
Autor je ovo djelo pisao od svoje 20. do 32. godine života, a kako je roman podijeljen na pet poglavlja, svako poglavlje nam prikazuje jedan dio života glavnog junaka. Na početku to je život u malograđanskoj obitelji i njegovo djetinjstvo, krećemo na njegovo školovanje u isusovačkoj školi. U ovom periodu svog života lik upoznaje mnogo više od same vjere, saznaje o čulnosti i strast te osjeća strah zbog pakla za kojeg misli da ga je zavrijedio. Kasnije ga imamo prilike vidjeti kao izgrađenog mladića koji odbija crkvu i počinje graditi svoj život umjetnika.
Kada govorimo o drugim likovima koji se pojavljuju u romanu, mora se naglasiti da ti likovi nisu samostalni likovi romana, već su oni samo elementi Stephenovih proživljavanja. Iako se Stephen na kraju romana sukobio s majkom zbog mise, a i zbog njegovih novostečenih pogleda na svijet, mi nemamo prilike svjedočiti tom sukobu, već o njemu saznajemo iz Stephenovog razgovora sa Cranleyem. Iz toga također možemo vidjeti kako ostali likovi nemaju svoj život u romanu već su u službi toga da nam prikažu Stephenov razvoj karaktera.
Pisac romana kroz lik Stephena progovara i o ostalim piscima, te govori kako se Stephen vrlo često sjeti Aleksandra Dumasa i njegovog klasika “Grof Monte Cristo”, uz to Stephen zamišlja svoju ljubavnu vezu s Mercedes iz tog romana.
Zadnje stranice romana napisane su u obliku dnevnika, a cijeli roman možemo gledati kao pobunu jednog mladog lika koji želi stvoriti svoj život onako kako on misli da treba. Ovaj roman, roman struje svijesti, je i Bildungsroman jer govori o odrastanju jednog dječaka, ali i o formiranju njegove ličnosti.
Vrsta djela: roman struje svijesti, Bildungsroman (roman o odrastanju)
Mjesto radnje: Irska
Vrijeme radnje: početak 20.stoljeća, obuhvaća godine odrastanje glavnog lika Stephena Dedalusa
Tema djela: odrastanje Stephena Dedalusa
Kratak sadržaj
I
Na početku romana upoznajemo Stephena koji živi u Irskoj krajem devetnaestog stoljeća. Odmah na početku romana susrećemo se s čestim mijenjanjem vremena u kojem se radnja događa: na početku na kratko upoznajemo ujaka Charlesa i Dante, te Eileen za koju Stephen govori da će je jednog dana oženiti. Već u sljedećem trenutku nalazimo se na prostranom igralištu jedne škole punom dječaka. Opaki Roche je Stephena ispitivao o njegovom prezimenu i o ocu, pitajući je li on činovnik. Kada je vidio da je Roche negativno nastrojen prema njemu, Stephen se retrospektivno vrati u vrijeme kada mu je majka govorila “neka ne razgovara s neuglađenim momcima”. Stephen se nalazio u Clongowes Wood College i tamo mu se nije sviđalo, stalno je razmišljao o povratku kući: “Njemu su se svi dječaci činili vrlo čudni. Svi su imali očeve i majke i različitu odjeću i glasove. Čeznuo je za domom, da položi glavu u majčino krilo.” Međutim, ta želja mu se nije mogla ostvariti.
Stephen stalno promišlja o raznim stvarima, što ga često odvlačilo od učenja. Razmišljao je o Bogu. Zanimalo ga je li različita imena Boga znači da se svi molimo istom Bogu ili ne. Zanimalo ga je što znači politika i ima li svemir svoj kraj, završava li negdje. Na večer bi legao u hladnu postelju, ali prije bi se pomolio za svoju obitelj: “Bože blagoslovi moga oca i moju majku i čuvaj mi ih! Bože, blagoslovi moju malenu braću i sestre i čuvaj mi ih! Bože, blagoslovi Dante i ujaka Charlesa i čuvaj mi ih!”
Stephen je bio bolestan pa je uspio izbjeći neke predmete u školi, a uz to zamišljao je o svom vlastitom sprovodu. U sobi se nalazio sa Athyjem koji mu je zadavao zagonetke, na primjer: “Po čemu je grofovija Kildare slična nogavicama hlača?”. Na kraju ovog dijela saznajemo da je Parnell (borac za irsku samostalnost) mrtav.
Vraćamo se u Stephanovu rodnu kuću. Božićno je vrijeme i Stephan je sa svojom obitelji. Svi su čekali da jelo stigne na stol, a kada stigne, Stephen izreče molitvu prije jela. Dante i Simon, Stephenov otac, ulaze u žustru debatu o uplitaju Crkve u politiku, te Dante govori kako “U kući u kojoj nema poštovanja prema svećenicima, ne može biti ni sreće ni milosti.”
Vraćamo se u školu nakon zimskih praznika. Dogodila se navodna krađa misnog vina. Dolazi Athy i govori kako su ti dječaci koji su navodno nešto ukrali, zapravo bili viđeni u WC-u sa Simonom Moonanom i Tuskerom Boyleom, te su se s njima “mazili”. Stephan nije znao zašto su zbog toga dječaci pobjegli iz škole ni što točno podrazumijeva to maženje. Zatim promišlja o Eileen Vance za koju je na početku romana rekao da će oženiti. Govori kako ima ruke “poput bjelokosti, samo mekane.”
Započeo je sat latinskog kojeg je držao otac Arnall. Arnall im je podijelio zadaćnice i rekao kako je Flemingova najgora. Stephen opet promišlja: “Je li grijeh kad se otac Arnall ljuti, ili je njemu dopušteno da se ljuti kad su dječaci lijeni, jer ih tako nagoni da bolje uče, ili se on samo gradi da je srdit? Možda mu je dopušteno, jer će svećenik valjda znati što je grijeh, i neće ga počiniti. Ali ako ga koji put počini zabunom, što li će učiniti da bi se ispovjedio?” U razred uđe otac Dolan i upita Stephana zašto ništa ne radi. Otac Arnall mu odgovara kako je Stehan razbio naočale pa ga je poštedio rada, no Dolanu to nije dovoljno, pa ga je udario po rukama. Stephenu je bilo jako neugodno te je poslije, na nagovor ostalih dječaka, otišao rektoru da mu kaže kako je bio nepravedno kažnjen. Kada se vratio dječacima iz razreda, ispričao im kako je bilo kod rektora, a dječaci su ga vidjeli kao svog heroja.
II
Stephen je bio na ljetovanju s ujakom Charlesom, pa doznajemo nešto o njegovom fizičkom izgledu i osobinama: “Ujak Charles bio je čio starac, preplanule kože, smežurana lica s bijelim zaliscima”. Stephen i ujak Charles često bi pješačili cestom. Jednog dana upoznao je i dječaka Aubrey Millsa s kojim se sprijateljio. Uz to, saznajemo da Stephen voli čitati Aleksandra Dumasa i njegovog “Grofa Monte Crista”, jer se “lik tog mučnog osvetnika isticao u njegovu pamćenju iznad svega što je neobično i strašno čuo ili naslutio u djetinjstvu”. Osim što se često sjetio grofa, zamišljao je i da je on Mercedesin ljubavnik. Nakon ponovnih promišljanja, Stephen je zaključio da je on drugačiji od ostalih dječaka i da je “htio u zbiljskom svijetu susresti onaj netjelesni lik što ga je tako postojano vidio u svojoj duši”.
Pred Stephenovu kuću su došla dvoja kola i u nju su ušli ljudi kako bi sve iznijeli iz nje. Suočeni smo s financijskim problemima obitelji Dedalus. Cijela obitelj odlazi u Dublin, a Stephen uživa u novo ostvarenoj slobodi. Upoznaje djevojke, te se u njemu počinju buditi novi osjećaji: “Njegovo je srce pri svakoj njenoj kretnji plesalo kao čep na vodi”. Iako je poželio “zgrabiti” i poljubiti jednu djevojku to nije učinio. Kada je došao kući započeo je pisati pjesmu, a kao naslov je napisao “Za E – C”. Na kraju ljeta saznao je da više neće moći ići u istu školu kao do sada jer mu to njegova obitelj više ne može priuštiti.
Stephen je trebao sudjelovati u gimnastičkoj priredbi, jer su ga kao pisca slobodnih sastava izabrali kao tajnika gimnastičke priredbe. Upoznajemo Herona i Wallisa koji nagovaraju Stephena da imitira “rektorov cjepidlački bas” u priredbi. Nakon toga mu Heron kaže kako je vidio njegovog oca i neku djevojku s kojom je došao. U tom trenutku “trenutačna srdžba zatreperi u Stephenovom mozgu pri ovim prostačkim aluzijama u nazočnosti stranca”. Nakon toga Stephen se prisjećao debate koju je vodio s nekoliko dječaka o tome koji je pisac najbolji. On je tvrdio da je to Byron.
Stephen putovao u Cork sa svojim ocem, u putničkom vagonu u Kingsbridgeu. Zaspao je, a nakon što se probudio “strah od sna obuzimao mu je um, dok je promatrao tihi kraj”. Nakon molitve je opet zaspao. Ovaj put molitva nije bila upućena ni svecima ni Bogu. Često se prisjećao očevih riječi: “Kad budeš sam poletio iz gnijezda, Stephen… a rekao bih da uskoro i hoćeš… upamti: što god činio, druži se s pravom gospodom.”
Stephen je dobio nalog za isplatu 33 funte kao nagradu za svoje književne sastavke i godišnje stipendije. Taj novac bio je potrošen u kratkom vremenu. Kupovale su se razne poslastice i sušeno voće.
“Žarko se trudio da smiri žestoke žudnje svoga srca kraj kojih mu je sve drugo bilo ništavno i tuđe.” Iz ove rečenice iščitavamo da je Stephen bio pun žudnje i ponovno se vratio svojim lutanjima. “Htio je sagriješiti s nekim od svoje vrste, prisiliti neko biće da s njim zgriješi i da s njim kliče u grijehu.” Jednom kada je hodao ulicom, sreo je djevojku u dugoj ružičastoj haljini. Završili su zajedno u sobi, a iako je nije htio poljubiti, djevojka se pobrinula za to da je poljubi i on je “u njenom naručju osjetio da je iznenada postao snažan i neustrašiv i samosvjestan.”
III
Stephen je razmišljao kako će navečer hodati ulicom i da će ga bludnice pozvati k sebi. Stephen je u školi postao prefekt bratovštine Blažene Djevice Marije. Promišljao je o Mariji i svojim grijesima i kako ga ona sada sigurno promatra sa sažaljenjem. Stephen se promijenio: “Iz zlog sjemena požude niknuli su svi ostali smrtni grijesi: oholost i preziranje drugih, gramzljivost za novcem kojim se kupuju nedopušteni užici.”
Stephen je sjedio u kapelici s ocem Arnallom i čitao stih iz Knjige Propovjednikove. Prisjeća se svojih dana u Clongowesu. Otac Arnall najavljuje svoju mirovinu. Kako se vraćao kući razmišljao je kako je “spao na razinu životinje”. No tu nije stao, nego još više pada u depresiju, promišljajući kako je protiv “njegova grijeha, gnusna i tajna, bio uperen cijeli božji gnjev.” Prisjetio se Emme i razmišljao što bi ona rekla kad bi znala o čemu sve razmišlja kada razmišlja o njoj. Kako je otac Arnall nastavio sa služenjem mise i progovarajući o paklu, Stephen razmišlja kako pakao čeka i njega i zbog toga ga je bilo jako strah. Osjeća se slabo i umorno, moli Isusa za svoju izgubljenu nevinost
IV
Stephen je počeo razmišljati o svom duhovnom životu i svaki njegov dan bio je podijeljen po nekim dužnostima, za koje je on mislio da su u središtu njegova duhovna života. Molio je krunicu svakodnevno, molio je i za svaki od sedam darova Duha svetoga. Kako je vrijeme prolazilo, Stephen je shvatio da ga Bog ipak voli i počinje gledati svijet drugačijim očima. Počinje izbjegavati kontakte sa ženama kako ne bi opet pokleknuo zemaljskim užicima.
Stephen se ponovno vratio u školu, pa je razgovarao s ravnateljem. Ravnatelj ga je upitao je li razmišljao o životu u crkvi. Iako je u početku bio zaintrigiran mišlju da postane svećenik, nakon razmišljanja je shvatio da to nije njegov put. Stephenova majka se protivila ideji da Stephen pohađa sveučilište, a Stephen je vidio da s njegovim pomanjkanjem vjere, vjera u majčinim očima samo više raste i sazrijeva. Razmišljao je mitskom Dedalu po kojem je i dobio ime.
V
Simon nije zadovoljan sa svojim sinom i smatra da se promijenio otkada je na sveučilištu. Stephen izlazi van i promišlja o raznim pjesnicima, shvaća da nije otišao na predavanje na fakultetu, pa je zaključio kako je tamo obrazovanje ionako loše. Kada se jednog dana probudio osjećao se zadovoljno jer je sanjao kako je plesao s djevojkom u sobi s klavirom.
Stephen je razgovarao s Cranleyem i rekao mu kako više ne želi ići u crkvu, iako ga njegova majka tjera na to. On više ne osjeća vjeru u sebi. Iako ga shvaća, Cranley mu govori da je majčina ljubav važna i da ode u crkvu zbog nje. Iako je rekao kako više ne osjeća vjeru u sebi, Cranley misli kako još uvijek dio nje postoji u Stephenu. Stephen mu govori kako misli napustiti fakultet kako bi mogao ustrajati u svojim umjetničkim ambicijama.
Na kraju romana imamo prilike vidjeti Stephenove dnevničke zapise. Opet piše o svojim promišljanjima i o razgovoru koji je vodio s Cranleyem. Dnevnički zapisi završavaju molitvom njegovom ocu.
Likovi: Stephen, Simon, majka, Charles, Emma, Cranley…
Analiza likova
Stephen Dedalus – glavni junak je ovog romana toka svijesti. Za njega bismo mogli reći da je piščev alter ego. Kroz Stephana vidimo kako je bilo odrastati za vrijeme 19.stoljeća u Irskoj te kroz koje je sve nedoumice i probleme tadašnji mladi čovjek. Na početku romana upoznajemo ga kao dječaka koji se ne uklapa u društvo, nego se uvijek nalazi negdje na njegovim marginama. Sklon promišljanju i promatranju, Stephen uživa u samoći. Živi u malograđanskoj obitelji, koja iako prolazi kroz financijske probleme omogućava svom sin da ode u privatnu školu, a kasnije i na sveučilište.
Kako Stephen odrasta tako su njegova promišljanja o vjeri, nacionalnosti, obitelji i onome što je moralno, sve češća. Uz to, kako odrasta tako se sve više otuđuje od oca, jer mu otac više ne ide u korak s vremenom. Stephanu smetaju njegove priče o prošlim vremenima. Ali ne otuđuje se samo od oca već i od majke, zato što više ne želi odlaziti u crkvu, što je teško palo njegovim roditeljima, katolicima. Kroz ovaj roman svjedočimo Stephanovom odrastanju i njegovom odbacivanju svih okova društvenih normi, kako bi mogao živjeti kao slobodan umjetnik.
Stephenovo odrastanje prolazi kroz nekoliko stadija i on se naočigled mijenja: prvo ga vidimo kao dječaka u školi i kasnije kao uspješnog i inteligentnog čovjeka. Ono što ga je promijenilo, uz školu, jest njegov odnos s jednom prostitutkom, nakon čega sve češće ulazi u spolne odnose s, kako on kaže, bludnicama. Sljedeći trenutak koji ga mijenja je govor oca Arnalla o Paklu. Stephen započinje svoje rituale molitvi kako bi se spasio od Pakla za kojeg je bio uvjeren da ga čeka. Na kraju se mijenja u čovjeka zanesenog umjetnošću i slobodom, a sa sebe skida okove vjere.
Stephan je dobio ime po trgu koji se nalazi ispred dublinskog Sveučilišta – Stephen’s Green i po mitskom liku grčke mitologije Dedalu koji, nakon što je napravio labirint za Minotaura, napravio sebi krila kako bi mogao pobjeći od kralja.
Uz Stephena u romanu se pojavljuju i ostali likovi; njegov otac Simon i majka za koju je rekao: “Bila je ona lijepa majka, ali ne tako lijepa kad bi plakala.”
Simon Dedalus – vrlo se često vraća u prošlost i rado se prisjeća prošlih vremena, što nakon nekog vremena počne smetati njegovom sinu. Mogli bismo reći da je Simon tragičan lik zato što propada u sadašnjosti, niti to ne primjećujući jer se u mislima stalno vraća u prošlost. Svoje sadašnje probleme ne rješava, već ih utapa u alkoholu.
Charles – bio je Stephanov stric s kojim je Stephen veoma volio provoditi vrijeme. Za njega je rekao da je “bio čio starac, preplanule kože, smežurana lica s bijelim zaliscima.” Iako je bio star, na praznicima je svaki dan pješačio sa Stephenom te mu pričao o politici u Irskoj i općenito o svemu što bi mu bilo na srcu.
Emma – djevojka u koju je Stephen bio zaljubljen pa joj je pisao pjesme. Unatoč tome što je Emma bila objekt njegove ljubavi, duži niz godina nije je ni poznavao dovoljno dobro jer je u većini slučajeva bio previše sramežljiv da bi joj prišao.
Cranley – pri kraju samog romana upoznajemo i lika Cranleya koji postaje Stephenov ispovjednik jer mu on govori sve svoje probleme. Cranley je njegov najbolji prijatelj na sveučilištu.
Ovi likovi nisu samostalni već su u službi Stephenovog odrastanja i promišljanja.
Bilješka o autoru
James Joyce se smatra važnom osobom iz perioda europskog modernizma. Rođen je 2. veljače 1882. godine kao najstarije dijete u obitelji srednjeg sloja i katoličkih nazora. Nakon njegovog rođenja cijela obitelj se preselila u centar grada. Njegovi roditelji Mary i John Joyce su imali četrnaestero djece.
James je imao najbolju naobrazbu jer su tako odlučili roditelji. Godine 1888. krenuo je na Clongowes Wood, isusovački koledž, ali kako je obitelj ubrzo nakon upisa počela imati financijske probleme, James se morao ispisati u lipnju 1891. godine. Uspio je 1898. godine završiti koledž Belvedere i krenuti studirati na Sveučilišnom koledžu. Najviše ga je zanimala književnost.
Godine 1900. je objavio članak “Kad se mi mrtvi probudimo”na temu Henrika Ibsena u časopisu Fortnightly Review. Nakon 1902. godine i završenog studija otišao je prema Parizu kako bi upisao medicinu, ali zbog bolesti majke nije se dugo zadržao. Umrla je 1903. godine.
Već iduće godine je upoznao Noru Barnacle s kojom se počeo zabavljati. Taj datum je Jamesu bio važan jer ga je uvrstio kao dan kada se odvija radnja u romanu “Uliks”. Vezu su ozakonili 1931. godine i to samo godinu dana prije nego što su dobili unuka.
Iz Dublina su otišli u Pulu gdje se James zaposlio unutar Berlitzove škole kao profesor engleskog jezika i radio do ožujka 1905. godine. U natpisima koje je ostavio stoji kako je Istra dosadno mjesto naseljeno neukim slavenskim stanovništvom.
Poslije Pule isti je posao nastavio raditi u Trstu, a upravo će mu se u Trstu roditi kćer Lucia i sin Giorgio. Neko vrijeme je proveo u Rimu podučavajući engleski i radeći u banci. Kako je smatrao da mu boravak kao britanskom državljaninu u Trstu za vrijeme Prvog svjetskog rata neće biti siguran, odlučio je 1915. godine preseliti u Zürich.
Smatra se kako je vrijeme koje proveo u Trstu za Jamesa bilo najplodnije i da su upravo tada nastala mnoga njegova djela. Godine 1907. objavio je “Komorna glazba” (zbirka poezije), godine 1914. “Dublinci” (novela), godine 1916. “Izgnanici” (drama), započeo je rad na “Uliksu”, a rukopis pod nazivom “Stephen hero”, oblikovao je kasnije u roman “Portret umjetnika u mladosti”, koji je prvo izlazio u nastavcima u sklopu časopisa “Egoist” da bi 1916. godine bio objavljen kao knjiga.
Godine 1918. avangardni časopis iz Amerike “The Little Review” počeo je s objavljivanjem prvih nastavaka, ali zbog sudske zabrane uzrokovane opscenim tekstom, časopis je morao prekinuti s objavljivanjem poznatog djela.
Kada se James 1920. godine preselio u Pariz, upoznao je Sylviu Beach, vlasnicu knjižare koja je odobrila izdavanje Uliksa. Ubrzo nakon toga je počelo objavljivanje pojedinih nastavaka djela “Work in Progress” koji će 1939. godine biti objavljen pod imenom “Bdijenje Finnegana”. Godine 1934. izlazi američki primjer “Uliksa”. Budući da je bilo očito kako je rat na pomolu, James je preselio u Zürich, a gdje je 13. siječnja 1941. godine umro.
Autor: N.B.
Odgovori